Bošnjačkim medijima fotografije ubijene srpske djece „provokacija“

Naime, pojedini mediji iskoristili su objavu Milorada Dodika, o fotografijama ubijenih Srba na prostoru Donjeg Podrinja, koje su danas postavljene na putu Bratunac – Potočari, te istu okarakterisali kao njegovo pravdanje „gnusne provokacije“.

– Fotografije ubijenih Srba na putu od Bratunca do Srebrenice ne bi trebalo da vrijeđaju nikoga, posebno ne potomke bošnjačkih žrtava. Oni bi čak najbolje mogli da shvate očaj srpskih porodica čiji su srodnici na njima. S razlikom da za njihovu smrt niko nikada nije odgovarao! – napisao je Dodik na svom Tviter nalogu, što je prema federalnim medijima u najmanju ruku „sraman čin“.

Međutim, ovaj potez ne bi bio toliko ciničan, da javnost juče nije ostala zgrožena potezom voditelja Elvira Bucala, koji je na javnom medijskom servisu BHRT nakon najavne špice emisije napisane ćirilicom, srpsko pismo uporedio sa hijeroglifima, o čemu su federalni mediji ćutali. Reakcije su usljedile tek dan poslije, u kojima se Bucalo i njegova sramna izjava, predstavila kao „sarkazam“ kako oni kažu i želja da se skrene pažnja kako „nažalost u BiH i dalje postoje oni koji ne poznaju oba zvanična pisma“.

Tek na samom kraju emsije, dakle gotovo više od sat i po vremena Bucalo se sjetio da pomene svoje šovinističko poređenje sa početka emisije, i pokušao da „izgladi“ situaciju. Slično tome je i danas, na pomalo čak i smiješan način namjeravao da opravda svoj postupak, kriveći pojedince da su sve izvukli iz konteksta.

To je bilo na početku emisije za 1. juli, i to je očigledno sinoć neko iskoristio, ne znam kojim povodom. Očigledno je namjenski izvukao iz konteksta jer je na kraju te iste emisije na čijem je početku to i rečeno, bilo kratko objašnjenje. Taj komentar je bio sarkastično podsjećanje da živimo u društvu u kojem dva pisma nisu jednaka. Dimenzija koju je to dobilo je potpuno drugačija. Ja sam više nego neprijatno iznenađen uopšte ovim reakcijama – komentirisao je Bucalo.

Ovo je samo još jedan u nizu primjera kako su dvostruki aršini, nažalost i dalje sastavni dio današnjice. Dakle, pomen mučki ubijenim i stradalim srpskim žrtavama je „gnusna provokacija“, dok je skrnavljenje srpske kulture i jezika, te nazivanje ćirilice „hijeroglifima“ oličenje inteligentih komentara i „sarkastično“ predstavljanje stvarnosti u BiH?! Da nije tužno, bilo bi smiješno.

Na sve to, valja i dodati činjenicu kako se 11. jula u Srebrenici obilježava „genocid i stradanje Bošnjaka“. Inckovo nametanje ove sramne odluke je veoma teško palo porodicama srpskih žrtava iz Srebrenice i Podrinja jer su, već dvije decenije na sceni dvostruki aršini i oko ratnih dešavanja na ovom području i minimiziranje srpskih žrtava, a uporno potenciranje bošnjačkih.

Podsjećamo, danas su pored puta koji vodi od Bratunca do Potočara postavljene su fotografije ubijenih Srba, koje su pobili pripadnici 28. Divizije tzv. Armije BiH iz Srebrenice, koja je bila pod komandom Nasera Orića.

Nakon nekog vremena, zvornička policija je se pojavila sa sramnim zahtjevom, da se fotografije sklone jer se nalaze na javnoj površini.

Među postavljenim crno – bijelim fototgrafijama se moglo vidjeti i lice svripeo ubijenog dječaka Slobodana Stojanovića. Ovog srpskog dječaka iz Donje Kamenice, sela u bratunačko-zvorničkom kraju, koji je imao je samo 11 godina kada su ga, jedne julske noći 1992. godine, zvjerski ubili muslimani pod vođstvom ratnog zločinca Nasera Orića i žene – monstruma Elfete Veseli.

Izvor: Novosti