Borba za slobodu, mir i toleranciju je mrtvo slovo na papiru: SAD je porazila EU

Piše: Boško Mijatović

Između EU i SAD postoji sukob koji se tiče politike prema Iranu.

Predsjednik SAD, Donald Tramp, u maju ove godine povukao je američki potpis sa ugovora sa Iranom,  i najavio agresivnu politiku prema ovoj zemlji, što i sprovodi: uvodi sve oštrije sankcije usmjerene na navodnu promjenu ponašanja Irana na Bliskom istoku, a i, kako mnogi vjeruju, na obaranje vlasti u Teheranu (Pompeo reče da SAD žele „obnovu demokratije“ u Iranu). Cilj je, očigledno, strateški: eliminacija glavnog protivnika u regionu – ne samo američkog, već i izraelskog.

Evropska unija nema takve strateške interese, pa se negativno odredila prema američkoj politici. Njoj je održanje pomenutog ugovora bilo prioritet, kako se Iran ne bi vratio nuklearnom programu i tako se povećala opasnost po svjetski mir, tim prije što su Iranci poštovali odredbe ugovora.

Ali, problem za EU su američke tzv. sekundarne sankcije, koje kažnjavaju sve svjetske firme koje krše američke sankcije prema Iranu. One su finansijske, ali, ukoliko okrivljeni ne plati kaznu, vode isključivanju dotične kompanije sa američkog tržišta i iz američkog finansijskog sistema, što nijedna velika firma ne želi da doživi.

EU, uvrijeđena najavom da će savezničke SAD kažnjavati njene kompanije, uzvratila je odbranom koja se ne može smatrati ozbiljnom. Prvo, zabranila je svojim kompanijama da se povinuju američkim sankcijama. Ovo je smiješno, jer kompanije posluju u svom najboljem interesu i imaju prava da odu iz poslova koji im ugrožavaju egzistenciju. Drugo, propisala je da kompanije kažnjene od SAD imaju prava na odštetu. Ovo je još smiješnije: prvo će SAD da kazne nekog, a posle, po presudi evropskog suda, da vrate pare kompaniji. Amerikanci rade po američkim zakonima, a ne po evropskim.

Shvativši da odbrana propisima neće dati rezultate (velike kompanije su počele da se povlače iz poslova sa Iranom), EU je krenula boljim putem: omogućavanjem svojim manjim firmama, koje ne posluju sa SAD, da trguju sa Iranom i tako održe ugovor u životu. Ali, za to je trebalo obezbijediti novi način plaćanja za iransku naftu, jer je uobičajeni (međubankarski Svift) postao nesiguran, pošto su SAD najavile da će to spriječiti pritiskom, pa i kažnjavanjem samog Svifta (vjerovatno i banaka i pojedinaca u njegovom upravnom odboru). Ovo je nevjerovatna arogancija, ali Tramp i njegovi misle ozbiljno.

Predstavnici EU su ubrzo smislili i ispitali više alternativa: da Evropska investiciona banka transferiše novac (odbila), da se odredi jedna od malih banaka da to čini, da se stvori evropski Svift, da se stvori (čak zajedno sa Rusijom i Kinom) specijalni mehanizam za plaćanja…

I tako, vrijeme prolazi, a ništa se ne događa. U ponedjeljak su stupile na snagu one oštre sankcije SAD prema Iranu koje se odnose na naftu, bankarstvo, transport itd, a EU nema funkcionalan mehanizam za plaćanja, a samim tim ni način za održavanje trgovine sa Iranom. Još uvijek je sve u pripremi, mada je stvar laka: ustanovi se klirinški račun u evrima u nekoj manjoj banci, i gotovo. Sada se čuje (Fajnenšel tajms) da je problem to što se nijedna zemlja EU ne usuđuje da, iz straha od američke osvete, primi na svoju teritoriju taj klirinški mehanizam! Zar ni velike Njemačka ili Francuska ne smiju da ustanu i prime rizik?

Bilo kako bilo, Evropska unija se opet pokazuje kao nemoćna sila, koja u današnjem svijetu zaoštrenih odnosa nema težinu potrebnu za aktivnu participaciju. Ona se sve vrijeme zalaže za visoke vrijednosti mira, slobode i tolerancije, čak predstavljajući se kao njihov šampion, ali očigledno ne uspijeva da stane iza njih kada je potrebno. U ranijem periodu su savezničke SAD radile taj posao umjesto EU. Danas bi EU trebalo da sama čvrsto stane iza svojih riječi. A ona ne može da nađe mjesto za jedan bankarski račun!

Svakako, u pitanju je kredibilnost, pa i samopoštovanje, Evropske unije. Kako joj neko može vjerovati kada ne drži javno datu riječ, kada lako popušta pred agresivnom politikom SAD? Tako se ne postaje velesila.

Izvor: Stanje stvari