Bokan o protestima u Prištini: Ovakvi događaji svjedoče o velikim diplomatskim pobjedama!

Predsjednik Instituta za nacionalnu strategiju, publicista, književnik i režiser Dragoslav Bokan komentarisao za IN4S poslednje događaje u Prištini, gdje se na glavnom prištinskom trgu „Zahir Pajazit“ okupilo nekoliko stotina građana, koji su protestovali  protiv aktuelnog premijera privremenih prištinskih institucija Aljbina Kurtija i evropskog predloga za KiM.

Bokan je istakao da događaji u Prištini najbolje potvrđuju sve ono što odlično razumeju svi građani Srbije koji shvataju šta se to događalo u Briselu i na Ohridu, i u svim pripremnim fazama ovog „prebacivanja vrućeg krompira“ iz Beograda u Prištinsko dvorište.

,,Samo oni koji su sebe ubijedili da je njihov glavni neprijatelj država Srbija, i ako su Srbi i žive u Beogradu ili Republici Srbiji, a ubijedili su sebe da im smeta samo država Srbija, da im je neprijatelj samo predsjednik Srbije a Kurti, Plenković, Milanović, Bajden, Šolc… Ma to nije ni bitno, za sve je kriv samo i jedino prvi čovjek Srbije i oni to ne mogu da shvate i za njih je to važno. Za njih je ovo iznenađenje koje možda može da pomogne da nešto razumiju naknadno jer demonstracije u Prištini, bijele zastave, napadi na Kurtija,  gdje kažu za njega da e njegovo pravo prezime je ZSO a ne Kurti, najbolje svedoče o onome što mi, koji prilazimo objektivno događajima, apsolutno shvatamo“, naglasio je Bokan.

,,Mi shvatamo da je ovo bila diplomatska pobjeda na tom famoznom petoparcu, na samoj ivici crvene linije, uspjeli smo opet da se odmaknemo od te crvene linije i opet da prebacimo problem Albancima, i da oni sad moraju da vide šta će sa ZSO a znamo da je Kurti došao na vlast otporom prema bilo kakvoj ideji pregovora oko ZSO. On je na tom talasu preuzeo sve ingerencije vlasti u Prištini, i sada je odjednom prinuđen da gleda bumerang situaciju u kojoj on mora da organizuje ZSO da bi se nastavio razgovor“, dodao je Bokan.

On naglašava da je ovim potezom, osim što je kupljeno dragocjeno vrijeme, pokazano da mi sarađujemo a da Albanci ne sarađuju, da je na ovaj način podsjećeno na to da je prije mnogo godina potpisan sporazum u kom je stavka o ZSO ostala nerealizovana.

,,Sve to odjednom saznajemo tom fanstastičnom eskivažom naše strane u Briselu i Ohridu i sad oni sigurno imaju problem. Kurti će sigurno, po mom predviđanju, pasti sa vlasti i biće haos u Prištini. Doći će neko nov, a Amerikanci će insistirati na tome da se priča o ZSO i to ne kao NVO nego kao ZSO koje potvrđuje da su Kosovo i Metohija u ingerencijama države Srbije, da će ta i takva ZSO biti realizovana. Oni će insistirati na tome i taj novi koji bude došao umjesto Kurtija, koji će biti žešći od Kurtija, imaće isti problem kao i on. Tako da je moguće da se tu desi neko raskršće u kome ćemo mi biti u zavetrini a oni imati probleme kakve smo mi imali svih ovih godina. Kao u smislu „nova ploča“ zakočenja u kom će oni morati da riješe, za njih neriješiv problem, i to je uspjeh naše diplomatije koju ljudi ne samo da ne primjećuju, nego protestuju protiv toga i proglašavaju nepotpisani pritisak potpisanim sa nekom ludačkom pričom da nije važan potpis već tzv. pristanak“, poručuje Bokan.

,,A čime se meri pristanak? Riječima? Pa zašto u Rambujeu nisu bez potpisa prihvatili onaj dokument u kome su baš tražili „Potpišite ili ćemo vas bombarodovati“? Pa i taj Rambuje se događao decenijama nakon Bečke deklaracije koja predviđa da je teoretski moguće da se bez potpisa neki ugovor prihvati. To je bilo i prije Rambujea, to je bilo i prije svih događaja i svih ugovora koji su bili ili potpisani, ili ako nisu bili potpisani, nisu važili. Šta je sa Dejtonom? Šta je sa Kumanovskim sporazumom? Šta je sa tim famoznim Briselskim sporazumom? Jer stalno je napadnut predsjednik Srbije zbog potpisivanja Briselskog sporazuma, ne priče oko njega već potpisivanja. Šta je sa Minskim sporazumima između Rusije sa jedne strane i Francuske, Amerike, Njemačke i Ukrajine sa druge strane? Šta je sa tim? Kako ne može bez potpisa ništa, to je prazna besmislena priča i ne može ta priča da bude specijalno otvorena za naš slučaj i to u Beogradu, da bi protivnici predsjednika Srbije imali argumente i pokušali da ga zbace sa vlasti, jer ne mogu da ga pobijede na izborima. Zar je moguće da se Kosovo i Metohija žrtvuju zbog borbe za vlast?“, dodaje Bokan.

On je istakao da je položaj u kom je Srbija uspjela da izbjegne da se nađe na vreloj ploči umjesto Albanaca, nikako ne smije biti izgubljen, samo zato što nekom odgovara da se bavi pjesmama i patriotskim recitacijama na trgovima i ulicama u kojima se prenebregava realno stanje na terenu koje je katastrofalno, ali katastrofalno najbolje moguće i nije katastrofalno lošije nego što bi bilo moguće, nego je najbolje moguće, na žalost oni koje realnost uopšte ne interesuje.

Bokan ističe da je i u vrijeme Uroša Nejakog i u vrijeme Mrnjavčevića bilo ljudi koji su sanjarili o Dušanovom carstvu koje je prije toga nestalo i koji žele Dušanovo carstvo.

,,Pa šta imamo od toga? Bilo je ljudi koji su 1916. godine sanjali o tome da je i dalje Kraljevina Srbija tamo u Beogradu, Čačku, Kraljevu, Nišu a ne u Grčkoj gdje smo bili povučeni i gdje smo čekali da se poslije proboja Solunskog fronta vratimo“, kazao je Bokan.

,,Pazite, borba sa maštarijama, sa nerealnim stavovima, sa razmaženim pubertetskim fantazijama, kakve to ima veze sa onom realnošću sa kojom će morati da se suoči svaki budući predsjednik i premijer Srbije od sad pa zauvijek, sve dok se ne bude promijenila geopolitička karta svijeta, dok Rusija ne bude pobijedila na teritoriji bivše Ukrajine a Kina se udružila sa njom zajedno sa svim zemljama BRIKS-a i ostalim slobodarskim otporom toj nekoj Evro-amerkičkoj imperiji zla. Ali dok se to ne desi, šta će do tada da radi bilo ko? Da nosi majicu sa patriotskim natpisom? Da šamara diplomatske predstavnike druge strane? Da se inati? Da se igra ratobornosti bez pokrića? Da izginemo u borbi sa NATO-om u trenutku kada je zapadu potrebna neka, kakva takva, pobjeda, u trenutku velikog poraza njihovog od strane Rusije. Mi treba njima da damo priliku da mi budemo ta žrtva i da se nad nama iživljavaju zato što neko ima neostvarene pubertetske fantazije i zato što nije išao devedesetih godina na ratište kada je mogao da ide nego sada hoće da zamajava cijelu priču da bi se, nekako, popeo na tron i onda na tronu shvatio realnost koja je potpuno drugačija od one koju oni vide ispod tih transparenata i trobojki na ulicama Beograda“, naglasio je Bokan.

,,Znači, događaji u Prištini su svjedočanstvo za „neverne Tome“, a nama dokaz da još uvijek normalnim i zdravorazumski stvari idu dobro, koliko je god moguće po stranu Srbije“, zaključio je Bokan.