Boka nikad nije bila hrvatska!
1 min read
Boka Kotorska
Piše: Vasko Kostić
Svi osnovci znaju (ili bi trebalo da znaju) da je prvi, i to samozvani, kralj Hrvata bio Tomislav, za kojeg se tačno i ne zna kada je vladao. Orijentaciono se računa oko 920. do 930. g. a jedino se zna da je ta „kraljevina“ trajala samo 4 godine. Širila se prema Panoniji, a ne prema Dalmaciji i južnim srpskim zemljama.
Na crkvenim saborima u njegovo vrijeme (925-928. g.) donijete su odluke o zabrani slovenskog bogosluženja, protivno dostignućima čitav vijek ranije, svetih Ćirila i Metoda. Sljedećih 40 godina nikakve hrvatske kraljevine nije ni bilo, a onda se pojavio, takođe samozvani, kralj ovog puta Hrvatske i Dalmacije, Držislav. To nije bila nezavisna kraljevina (kao ni prethodna Tomislavova) već pod okriljem Vizantije. Najjužnija granica na Primorju joj je bila rijeka Cetina nedaleko od Splita.
Prvi stvarno legitimno okrunjeni kralj Hrvatske i Dalmacije, Zvonimir, vladao je (1075-1089. g.) u nešto proširenijim granicama prema jugu, ali samo do Neretve. Istina, on nije bio vizantijski, ali je bio rimski vazal u doba pape Grgura VII i pobornik Latinske stranke. Ubili su ga njegovi Hrvati, jer je iznevjerio njihova očekivanja.
Prva „legitimna“ kraljevina Hrvatske i Dalmacije, koja je imala nešto šira autonomna prava, bila je pod Kolomanom, koji je 1097. g. potukao hrvatskog kralja Petra Svačića, ali je tek od 1102. g. učvrstio svoju vlast u Hrvatskoj. No, to nije bio hrvatski nego ugarski kralj i nije imao nikakvog uticaja na veće dalmatinske gradove (vizantijske teme). On je pomjerao svoje granice ka jugu i preko Neretve, ali ne južnije od Kleka kod Neuma (kasniji „istorijski“ izlaz BiH na more).
Nakon Kolomana (od 1167. do 1180. g.) gotovo čitava Dalmacija je ponovo bila pod Vizantijom, a već od 1184. g. je počela era vladavine Nemanjića srpskim pomorjem.
Od tada (1184) pa do propasti Dušanovog carstva (1355) Boka je bila glavna srpska luka. Sjeverni susjed joj je bio Dubrovnik, koji nije pripadao ni Damlaciji, a o nekoj hrvatskoj vladavini nad Dubrovnikom i Bokom nije moglo biti ni govora.
Tako je bilo i poslije propasti Dušanovog carstva tokom 65 godina previranja, kada su se za „Nevjestu Jadrana“ mnogi otimali. Ni tada, ne samo da Boka nije ni dana pripadala Hrvatskoj, nego u Boki nije bilo ni pomena o Hrvatima, ni crvenim, ni rumenim, ni bijelim, ni crnim. Katolici su bili nešto drugo.
Od 1420. g. nastupila je era viševjekovne vladavine Bokom, Mletačke Republike i Turskog carstva, kada takođe nije moglo biti govora o potpadanju Boke (i primorja sjeverno i južno od nje) Hrvatskoj.
Od sredine 1797. posredovanjem vladike Petra Prvog, Boku su velike sile predale Austriji. Riječ je o prvoj, kraćoj, austrijskoj upravi. To je bila visoka cijena za vitalne usluge koje je Austrija godinu dana ranije učinila Crnoj Gori.
Od 1803. do 1815. g. ponovo su se oko „Nevjeste Jadrana“ otimali ruski carevići, engleski lordovi, francuski maršali, crnogorski đetići, austrijski grofovi. O Hrvatima u Boki ni tada još nije moglo biti ni govora.
Od juna 1815. Boka je trgovinom velikih sila, bez pitanja Bokelja, više od jednog stoljeća stenjala pod austrijskom čizmom. Tek te 1815. g. bio je kraj slavne i dugovječne Dubrovačke Republike, ali se ni tada nije moglo govoriti o granicama Boke sa bilo kakvom državom ili teritorijom hrvatskom.
Obzirom na svoju istoriju i izvojevana prava, Boka i Dubrovnik su međunarodnim garancijama dobili takve privilegije kakve nije imao ni jedan od ostalih austrijskih posjeda, pa ni Hrvatska.
Novom administrativnom podjelom početkom 1816. godine, Boka i Dubrovnik su, opet bez pitanja naroda, uključeni u sastav Regije (Kraljevine) Dalmacije, ali ne i Hrvatske. I sa vladom u Zadru, a ne u Zagrebu, sa zvaničnim jezikom italijanskim, a ne hrvatskim. To nije bila kraljevina Hrvatska, niti će biti pokušaja da to bude još punu trećinu stoljeća, do 1848. g. a i tada je Boka odbila da se prisajedini Trojednoj kraljevini Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.
Tek u drugoj polovini stogodišnje austrijske vladavine, pojavio se don Srećko Vulović sa pohrvaćivanjem katolika u Boki.
Zna se na čijoj su strani bili Hrvati (čast izuzecim) u Prvom svjetskom ratu. Ako bi se uzimala u obzir i „povjesna prava“ gubitnika rata, onda bi Boka, Dubrovnik, Dalmacija, Istra, Trst,… „povjesno“ pripali Austriji, a nikako Hrvatskoj.
Ulaskom u sastav Jugoslavije oktobra 1929. i gubitnici rata dobili su svoje samoupravne banovine. Savska banovina (Hrvatska) dobila je obalu od Sušaka do rijeke Zrmanje, ali ne i Obrovac, što je daleko od Boke. Primorska banovina (Dalmacija) dobila je obalu od Obrovca do Kleka, što je takođe relativno daleko od Boke.
Dubrovački i Kotorski srez ušli su u sastav Zetske Banovine (sa Crnom Gorom). Nagodbama u državnim vrhovima (opet bez pitanja naroda) stvaranjem Hrvatske banovine 1939. g. Dubrovački srez je odvojen od Zetske banovine i uključen u Hrvatsku banovinu. Ni tada se Boka nije ni graničila sa državom Hrvatskom, jer je sve to bilo u zajedničkoj državi Jugoslaviji.
Za vrijeme NDH granice Boke (koju je anektirala Italija) bile su duboko u Konavlima, tako da je Ponta Oštra (Prevlaka) sa Vitaljinom i Grudom pripadala Bokokotorskoj provinciji. Ni za vrijeme njemačke okupacije, Boka nije pripadala NDH. Njemci su civilnu upravu prepustili Sreskom načelstvu Kraljevine Jugoslavije pod okupacijom. Crna Gora nije imala nikakvu vlast u Boki, ni u vrijema italijanske ni njemačke okupacije.
Izvor: Sedmica
Ni Hrvatska a ni Srpska.
Ima u ovom tekstu malo neistine ali ne namerne već nepoznavanjem povesnih činjenica.Povest je dobrim delom falsifikovana.Nikada Hrvataska nije imala kralja.Teritorije pod nazivom Hrvatske su bile srbske teritorije sa srbskim vladarima.Vi danas ne možete naći ni jedan grob hrvatskih kraljeva.Hrvati su imali prvi put državu pod nazivom NDH u 2 sv.ratu koja nikada nije bila priznata u svetu.Poljski istoričar i kardinal Stanislav Sestrenčević piše o srbskim pokrajinama u Evropi pod nazivom – hrvatskim.Veliki broj hrvatskih i njima bliskih istoričara pišu izmišljenu povest hrvatske.
A i termin hrvatski narod je nepoznanica.Njihove prve vođe su bile po Kostantinu 7 Porfirogenitu,predpostavlja se avarskog porekla: Muhos,Klukos,Lobelos,Tuga,Buga itd.To nisu ni naša,ni imena ostalih slovenskih naroda.Više od 50 posto Hrvata su pohrvaćeni Srbi,zatim tu su Italijani,Nemci i Mađari.Njihovi istoričari i danas neznaju njihovo poreklo i odkuda su došli.Neki traže svoje poreklo u Iranu…
Bravo,kratak pregled dešavanja u Boki u proteklih tisuću i nešto godina.
Sadašnja kurcobecanje hrvatske Boke,zaliva svetaca i sl.je samo sjeme zla kojim drže ovu našu nesretnu državu,za perčin,zbog Evrope.
Svejedno,neće im moći,još kad Boku pokrsti Miraš ima da se i nogama krstimo.
Hrvatska u opšte nije ni postojala, do 1941…
kad god u nekim starim dokumentima piše horvatska, čorvatska, hrvatska misli se na pobrđe, a ne na neku državnu ili nacionalnu teritoriju ili neki narod misli se na brđane ili goorance … sve iz reči HORA=GORA… tako u Sloveniji postoji i Kranjsak gora i pohorje (pogorje=pobrđe) „hrvatske su postojale na celom prostoru gde žive savremene slovenske nacije i označavaju brdovit teren… Hrvatski idntitet kao identitet nacije počinje da se formira od strane Bečkog dvora na teritoriji kojom upravnja austija prvom polovinom 19. veka (1836.)… čitajte o tome u dnevniku Lajoša Tolocija, sekretara carskog arhiva u Beču…
Tito nas je uništio. Sta im je dao nakon genocida je neverovatno, a Srbe delio gde god je stigao. Ne razumem kako su Srbi mogli dopustiti da on vlada nad njima.
To što si naveo je najbolji dokaz da su od svih otpadnika našeg naroda najgori bili komunisti. Pobijediti u ratu a onda neprijatelju dati više nego što je želio da dobije u ratu, kao na primjer kad su crtali mapu SAP Kosovo pa radi simetrije ucrtali dio Kopaonika
Tito je bio austrijski ili engleski agent po zadatku da dovrše što nisu u prvom svjetskom ratu,tj.da crtanjem napamet podijele Srbe a da Hrvate stave u jednu državu.Zatim su primili Albance na Kosovo koje je još uvijek bilo 50/50 a zabranio Srbima da se vrate.I onda danas govore o velikosrpskom nacionalizmu nebili još dokrajčili i sužili Srbiju.Uzeće Bujanovac i Preševo,gore Suboticu,Dimitrovgrad Bugari a dio raške oblasti pripojiti Kosovu.Sve su ovo Srbi sami krivi što nas svako može kupiti za euro.
Uz pomoć domaćih mudrovana, kojima je uglavnom evroljublhe najbliže, pokušavaju otet bokeljsku nošnju, i prikazat je kao svoju. Da ne govorim o lažnoj frazi koju uporno ponavljaju, valjda se nadaju da će 1000 puta ponovljena laž postati istina da je Boka „zaljev hrvatskih svetaca“. Pored toga što je notorna laž, ova država bi trebala da se izjasni i osudi takvu fašističku propagandu. O prevlaci je suvišno pričat, 100% po svim načelima ona pripada Boki.
Mogli smo da živimo sa Crnom Gorom.Ovo ikustvo od kada smo „pod njom“ nam je pokazalo razarajući učinak po Boku.
„Proći će“..
Zapravo, ne zna se je li uopšte postojao hrvatski kralj, a ne zna se ni da li je postojao vladar koji se zvao Tomislav.
Oni idu i dalje od Boke, kažu da je Budva hrvatska, kažu da je i Bar hrvatski sa „tisućljetnom Barskom nadbiskupijom“, mada će im to biti sporno sa njihovim velikim saveznicima Šiptarima jer i oni sad svojataju Bar i njegovu arcibiskupiju, zbog čega su je potpuno okupirali „svećenicima“ i časnim sestrama koji su svi do jednog Šiptari, na čelu sa Nadbiskupom.
Kada je bila pucnjava 1991 -92 oko Dubrovnika i postignuto neko primirje stigla je delegacija iz Beograda iz Predsjednistva Jugoslavije na cijem je celu bio Dobrica Cosic,nijesu imali kartu razgranicenja niti kartu Zetske Bnovine,74 godine nakon uspodtavljanja SHS.Gdje smo danas ,isto gdje i 1918 ,1991 i 2006,a oni po starome Zeljev hrvatskih svetaca.
Dalmacija nikada u svojoj “ povjesti“ nije bila Hrvatska!
Ali tu su veseli Srbi da preko noći kreiraju “ nove geografije“, države i narode!????
Da drugome u ruke uture svoje!!!
Evo konverzacije koja sve objašnjava:
Starac ( na Koločepu, nablizo Dubrovnika, obraća se generalu Jankoviću, komandantu Prve armije koja je oslobodila Kosovo i koji je 918.u misiji po Dalmaciji i Bosni da ispita raspoloženje stanovništva ) : Đenerale, hoće li ovo biti Srbija?
General Janković, gleda u zemlju : Hm, znate … Znate, naša vlada … Naš kralj, hm … Mi mislimo da je sada trenutak da stvorimo zajedničku državu južnih Slovena, da okupimo svoju braću Slovence, Hrvate i sve druge pod jedan krov …
Starac : Znači li to da ovo ovdje neće biti Srbija, nego neka zajednička država …
General Jankoviće : Vidite, kako da vam kažem, mi planiramo da sve teritorije stavimo pod krunu Karađorđevića, da stvorimo Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca u kojoj će ravnopravno da žive …
Starac: Đenerale, ne zamjerite starcu … Ako, đenerale, ovdje ne bude kraljevina Srbija, ako na Dubrovniku ne vijori srpski barjak, onda vi đenerale gledate poslednjeg Srbina na Koločepu! … I vidite li onoga dolje na veslima, to mi je sin jedinac. On vam, đenerale, ako ovdje ne bude Srbije, on vam, đenerale, neće biti Srbin!!!
Znao je starac što će i kako će da bude, ako ne bude!
Nije znao Kralj oslobodilac, ni pobjednička srpska vlada!??
Nijesu znali što zna i običan seoski kučak, koji najprvo precizno obilježi svoju teritoriju, oglasi je svojom, pa je onda nadzire, pazi i brani od uljeza!
( Istina za volju nijesu mogli znati za tajni dokument sa Londonske konferencije koji je, ako Srbi zapnu, bio predvideo da im se da u tal obalom teritorija sve do iza Splita, a dubinom po kopnu sve do Osjeka! Ako to i nijesu, morali su da znaju da im se kao pobjedničkoj sili može da prohtjevaju, zahtjevaju, da se cjenkaju ( zato i služe Mirovne Konferencije poslije ratova) i da pobjedničkoj Srbiji namiču zemlju i ljude. Srbija je morala da zna da je u najvećoj obavjezi prema Srbima katolicima u Dalmaciji i Srbima muhamedanske vjere u Bosni, koji su silom istorijskih prilika bili u nekoj vrsti “ identitetskog interegnuma“ . Bila je u najvećoj obavjezi da ih reintegriše u srpski nacionalni korpus!Kako je njima samo još toliko falilo konkretne srpske državne atribucije, pa da se jednom zauvijek konsoliduju i okončaju proces nacionalne identifikacije u nacionalnog Srbina!
Ispitivanje raspoloženja katoličkih Dalmatinaca i bosanskih muhamedanaca, koje je i bilo prvi zadatak Vojno-tehničke komisije koju je predvodio general Janković, to i potvrđuje! Naime, ispitivanje je pokazalo da bezuslovna većina katolika i muhamedanaca čeka na Srbiju da ih sunce ogrije, pa da onda na miru neupitno osnaže svoja srpska nacionalna osjećanja! … Samo im je toliko i trebalo, sopstvena država koju doslen imali nijesu Srbi katolici i muhamedanci, trebala im je Srbija da ih okuraži, da im otvori pute, e, kako bi lakše iznjeli na svijetlo dana ono što vjekovima nose duboko u sebi, njeguju i ljubomorno čuvaju za onaj sretni dan kada će moći da kažu da su Srbi! Trebala im dugo, vjekovima čekana srpska država u kojoj oni mogu da budu to što jesu, da budu Srbi! Ali im se nije dalo! Ostavi ih Srbija na cjedilu zarad monstr Kraljevine koju će da pravi sa svojom „braćom“ sa kojom se do dan prije gledala preko nišana!?? Tako je Srbija prodala svoje Srbe katolike i muhamedanace, osvrtala nije! I dan danas se o tome grobno ćuti, o toj groznoj samoubilačkoj raboti kojom je Srbija sebi za navjek ukinula budućnost! Srbija bez sebe, još od onda. Komunisti će na zor inžinjeringom crnogorske i makedonske nacije samo da u pogrebni kovčeg razdržavljene, žive mrtve Srbije da zakucaju onaj posljednji ekser. Ili možda predposlednji, jer, ko zna što će u konačnici biti sa Kosovom, još i Raškom, bogme, i sa Vojvodinom?)
… Zato mene ne bi začudilo da i srpska Boka doživi sudbinu srpske Dalmaciji! Ona i onako istorijski nikada i nije pripadala Crnoj Gori!
Ako može srpski Dubrovnika, što ne bi mogla i srpska Boka, kada je sve i onako pošlo đavoljim putem?
Još za malo, pa više nikome nećemo imati što da damo i poklonimo!
… Srbija, sto godina na rasprodaji. Svaki joj je dan black friday!
p.s. Ne mogu da vjerujem što sam natipkao!? Što je najgore, sve je, nažalost, tačno!
???, kaži Djikane naš dobri, kako prolaze ustaše vanka. Jel’ da da im nije dobro!?
aaa Tomislav to je onaj poštar,momčina
Knez Pavle Karađorđević je pristao da Dubrovnik i cijela Dalmatinska književnost pripadne Hrvatskoj Svaka predaja teritorije ili kulturnog nasleđa je rezultata gubitka rata na VIŠIM PRIOROTETIMA UPRAVLJANJA.
Milo Đukanović je cijelu Crnu Goru pospremio u Hrvatsku,na osnovu Titovog dogovora sa tadašnjim vlašću Crne Gore predstavljene u liku Komunista-Trockista Na nama je da to objelodanimo i spriječimo!
Boka je uvijek bila bokeška,nikad tuđa i pod upravom velikih sila autonomna.Tada je imala mnogo više autonomije nego poslije 1919 i više nego danas.
Što se tiče Dubrovnika on je uvijek bio izvorno Srpski,dok ga nisu predali Hrvatskoj državi,a ona u svom stilu prognala,pokatoličila i pobila većinu Srpskog življa.Što se tiče Boke nikada u svojoj istoriji nije njima pripadala.Oni svojakaju ono što je bilo pot Austrougarima,isto kao da mi tražimo i polažemo pravo do Beča jer je to bilo pod Turcima.BOKA NIKADA U SVOJOJ ISTORIJI ZA SIGURNO NIJE BILA POD HRVATSKOM,ALI TREBA DA ZNAJU DA JE BILA POD NEMANJIĆIMA SIGURNO!!!
Ne samo da svojataju teritorije nego i ljude pocevsi od Tesle pa nadalje iako su mu kucu palili dva puta a dobar dio Tesla bratsva pobili u logorima. Bilo koji Srbin ili Ceh ili Slovak ili Madjar ili bilo ko drugi da je jednom projahao kroz Austrougarsku teritoriju koja je danas igrom slucaja (i srpskom gluposcu) zapala Hrvatskoj oni ga proglasavaju za hrvata ukljucujuci teritorije koje nikad nisu bili hrvatske do 20 vijeka
Frane Ivković
Historijski arhiv Zadar
Rudera Boškovića bb
Zadar
file:///C:/Users/HP/Downloads/AV_1991_92_03.pdf
Dalmatinski i hrvatski novinar, Ante Kuzmanić, je u svojoj “Poslanici Dalmatincima“ iz 1861. godine, stranica 40. napisao da Dubrovnik i Kotor pripadaju srpskom narodu.
https://books.google.rs/books?id=BRteAAAAcAAJ&printsec=frontcover#v=onepage&q&f=false
Ma ni Dubrovnik i Dalmacija nikad nisu bili hrvatski dok „pametni“ srbi nisu odlucili da im je daju, a tek kakva Boka. Boka je nakon pada srpskog carstva bila u sastavu Venecije odnosno Mletacke Republike kako je mi zovemo od 1420 do 1797 da bi je onda Napoleon preuzeo i drzao do 1813 kad su ga Rusi porazili i dali Boku, na zahtjev Petra I Petrovica, da se ujedini sa Crnom Gorom kao dvije srpske zemlje i pocne obnova srpskog carstva, i tad se znalu ko su Crnogorci a ko Bokelji jer je i u Savjetu trazeno koliko treba da bude Crnogoraca a koliko Bokelja, i jedni i drugi su znali da su srspki narodi ali odvojeni i tezili za obnovu srpskog carstva. Ali to je trajalo nepune dvije godine jer je Austrija okupirala i aneksirala Boku 1815 do 1918 kad je usla u sastav Srbije. Dubrovnik je bio zasebna republika, isto pod vlascu latina ali odvojena od Mletakcke republike dok joj se nije desilo slicno kao Boki sa Austrijom. A i kad su bili u sastav Austrougarske ne samo da nisu bili u istoj upravi nego je Zagreb bio pod Budimpestom a Dalmacija pod Becom, medjutim „pametni“ srbi su to sve dali od 1918 pa nadalje u ime „sabrace“ pa u ime „bratsva i jedinstva“. Boka blage veze nema sa hrvatima osim sto su se sad neki katolicki srbi odatle proglasili za hrvate iako veze sa hrvatskom i zagorjem nemaju. Od 7 vijeka i Zahumlja i Paganije je srpska. I kod katolickih srba u Dalmaciji bilo je jako srpstvo i zelja za ujedinjenjem kao kod Matije Bana, katolickog svestenika Dum Ivana Stojanovica i mnogih drgih dok takav ekvivalenata nema kod tzv hrvata. A neka to sto su dali nego i Krajinu iako je hiljade krajiskih domacinstava potpisalo zahtjev kralju da ne spajaju Krajinu Hrvatskoj banovini. A posle i Istru za koju su uglavnom 1945 ginuli srpski partizali da je osvoje od Italijana. Srpska „elita“ i samoproglasena „inteligencija“ vazda je bila dno i u raakoraku sa stanovnistvom osim u rijetkim slucajevima kao Njegos, Dositej…
A da i ne zaboravimo da je upravo u Boki na Miholjskoj prevlaci osnovana Zetska eparhija, danasnja Mitropolija Crnogorsko-Primorska, 1219 i da joj je tu bilo sjediste do dolaska Turaka. Kao i da je Stefan Vukcic Kosaca uzeo titulu Herceg od Svetog Save i u Herceg Novom osnovao Hram Svetog Save a po njegovoj tituli Herceg Novi i cijela Hercegovina dobila ime