Bogdanović: Kada je Mijo Martinović zgažen, pretučen i skoro ubijen, nijesu ćutali, nego aplaudirali

Kad je sloboda krvarila na podgoričkim ulicama, oni su plakali, ali od smijeha, saopštio je Boris Bogdanović, predsjednik Kluba poslanika Demokrata.

„Kada je Mijo Martinović zgažen, pretučen i skoro ubijen, nijesu ćutali, nego aplaudirali. Nije bilo brige za prekomjernu silu, jer sila bila politika. Nije bilo brige za ljudska prava. Nije bilo suza. Samo naređenje: „Hapsi marvu“, podsjetio je Bogdanović na mračni period Crne Gore.

„Ustav im je bio papir, a ne svetinja. Ispisivali su ga kao parolu, a gazili kao tepih. Tukli su narod po Budvi, bacali suzavac u škole, prebijali ljude po kafićima. Na stotine prebijenih. Na desetine pohapšenih. I nijesu stali jer su mislili da ih se svi plaše. A mi smo samo ćutali da bi zapamtili. Danas, pričamo“, naveo je Bogdanović na Fejsbuku.

Kako je dodao, „neka cijela Crna Gora čuje šta su radili u njeno ime“.

„U ime Crne Gore, hapsili su. I poslanike. I mitropolite. I penzionere. I majke. U ime Crne Gore, udarali su po Crnoj Gori. Udarali jer su mislili da su vječni. Udarali su i vezali ruke onima koji su dizali ruke za Crnu Goru. Ali to nije bila Crna Gora. To su bili oni zaklonjeni iza njenog imena“, rekao je predsjednik Kluba poslanika Demokrata, nastavljajući:

„Crna Gora je možda mala zemlja, ali ima pamćenje veće od svih njihovih zaborava zajedno. Greške je znala oprostiti, ali zlu namjeru nikad. A tada se nije radilo o greškama. Znali su šta rade. Znali su koga tuku. Znali su da ne hapse krivce, već ruke slobodnih ljudi“, istakao je Bogdanović.

Za kraj je dodao:

„Ovo je zemlja ljudi gdje niko više ne nosi ikonu na sud, ovo je zemlja u kojoj se više ne hapsi zbog pjesme, nego hapse oni koji su hapsili zbog pjesme. Ovo je Crna Gora koja ne zaboravlja ko je tukao, ko je gazio, ko je vezao. Ovo je Crna Gora koja vodi dnevnik. I u tom dnevniku piše ko je pendrečio, a ko naređivao. A sve što piše, stiže na adresu“, poručio je Bogdanović.