Bog je komita, i nije mu prvi put

Piše: Goran Danilović

Pisao bih o novoj Vladi, ali pored nepisanog pravila da se žive vlade prvih stotinu dana ne kritikuju nije korektno da razmahnem o nepoznatim ljudima. Tek da hvalim na sva usta, to meni ne ide; strpljen – spašen.

Govorimo o mrtvima, najsigurnije je.

Upokojio se i patrijarh Irinej.

Gnoseološki neutralano i tanatološki precizno, umro je. Mnogi će sada biti zadovoljniji. Nervira ih kada se upokojavamo jer misle da tako ne priznajemo ni smrt.

Slovenski narodi, međusobno jasno razumiju riječi smrt i pokoj. I ne samo njih. Dugujemo to Praslovenskom jeziku. U početku bješe zajednička riječ.

Svaki Čeh, Poljak, Rus ili Slovak znaće da se „smirio“ onaj koji se upokojio. Tek je riječ smrt lako razumljiva. Da ne dosađujem sa nabrajanjem šta je sve izvedeno iz ove dvije riječi u našim jezicima.

Dakle, nije nikakva litijaška podvala i omalovažavanje smrti, tjeranje inata sa tanatosom ili poricanje biološkog kraja. Prosto radi o izboru i nadi. Upokojenje ne podrazumijeva bezgrešnost, svetost, izuzetnost, ili koju već drugo privilegiju vjerujućih.

Da je 4. maja 1980. čuveni jugoslovenski spiker Miodrag Zdravković saopštio „Upokojio se Drug Tito“, umjesto sahrane izbio bi rat. Bilo je nezamislivo da riječ „umro“ bude zamijenjena bilo kojim sinonimom. Niko od nas rođenih šezdesetih i sedamdesetih ne bi ni znao šta se, zapravo, dogodilo, da je rečeno „upokojio se Tito“! Imati moć da imenuješ, da biraš ime, pa i za vječno isto, i nije tako bezazlena stvar. U imenu je suština, makar suština razumijevanja.

„Realno, je li se Irinej upokojio ili je umro od korone“? To pitanje, pomalo zlurado, s ciničnom duhovitošću obilazi društvene mreže? Iako neprozvan usuđujem se da zaključim da je u pitanju oboje.

Realno, došli smo i do toga da je umiranje sveštenih lica i „velikih vjernika“ od virusa, zaražavanje u Crkvi ili oko Crkve, nesumljiv dokaz da Boga nema, a ako ga i ima onda nije na „našoj“ strani? Mnogima je to potvrda da Boga konačno ima te da se okomio na nas, a ne na njih. I Bog je, dakle, komita? Ne bi mu bilo prvi put?

Kada se ubrzo prokužimo vakcinama nadajmo se da će smrt ponovo biti uobičajna pojava. Biće joj vraćeno dostojanstvo oduzeto grafikonima, tabelama i uporednim analizama.

Kada bismo koristili korona-korektni jezik mogli bismo reći da „od posledica“ prežderavanja, pušenja, nezdravog življenja uopšte, koja pruzrokoju kardiovaskularne bolesti, mjesečno, širom svijeta, umre oko milion ipo ljudi. Više od trideset hiljada dnevno umre od karcinoma – mjesečno milion. Strašno je ali koga briga, važno je da nije prelazno.

Godišnje se u Evropskoj Uniji rodi oko pet miliona djece. Bilo je koju godinu ranije mnogo gore ali su migracije Evropi obezbijedile „novu krv“. U istom periodu milion i osamsto hiljada najmlađih drugdje umre od dijareje – njih mlađih od pet godina! Važno je, nažalost, da nije prelazno, makar ne na našu djecu.

Na slovenskim jezicima riječ djeca se jasno međurazumije. Djeca su, recimo, spokojna. I san umije da bude takav. Ogromna je razlika između prêdloga s i u. Nije isto biti s nečim ili u nečemu. Pravedno je da i mi odrasli umiremo od novog korona-virusa kada samo od starih stomačnih virusa umire toliko najmanjih. Važno je da nije prelazno, makar ne na našu djecu.

Dakle, tanatološki jasno, umrli su; patrijrah Irinije, mitropolit Amfilohije, dragovoljno je umro i Sokrat, Empedokle je navodno skočio u Etnu da dokaže svoju filosofiju, Niče se „udavio“ u vlastitoj filosofskoj poetici, Džingis Kan na vrhuncu slave i moći u tišini, kraljevi i carevi od zaraznih bolesti, mnogi od veneričnih, djeca od dijareje, neuhranjenosti, ostavljenosti, stariji od ratova i posledica življenja. Maradona je umro od više združenih, vlastitih posledica – igrao je za nas.

Hristos je umro na krstu od ljudske izdaje, korupcije, oholosti, ljubomore, pakosti, mržnje i straha.

Umri su i Laza Kostić i njegova Lenka.

Bilo bi divno, ako je tačno da je Laza prevodeći Šekspirovog Hamleta ono čuveno to be or not to be na srpski preveo kao: trt ili mrt – život ili smrt? Bio je svjetski čovjek i govorio je više jezika nego sve vlade u regionu. Ovo mrt je osnova sverazumljive riječi.

Priznajemo to mrt, mrtvilo, smrtnost, sve. Da ne propovijedam i budem realan; oduvijek se slažemo oko mrt ali se odavno razilazimo oko trt. Besmrtnost ili svetrtnost, pitanje je između nas.

Kada dođe vrijeme pisaću o vladi.
O živima je teže, nikad ne znaš gdje da staviš tačku.