Bitka kod Petrovaradina
1 min read
Foto: Mitropolija
Priredio: Miomir Đurišić
Na današnji dan 5. avgusta 1716. godine dogodila se Bitka kod Petrovaradina u kojoj su se sukobile austrijske i osmanske trupe.
Prema legendi skoro dvostruko brojnija turska vojska poražena je zahvaljujući snijegu koji je pao pred početak borbi. Princ Eugen Savojski je naredio koncentrisanje habzburških trupa u okolini Futoga. Ukupno je bilo 65.000 vojnika, a ovoj vojsci priključile su se pred bitku i trupe pod vođstvom princa Aleksandra od Vitemberga tako da je cijela vojska imala 76.000 vojnika.
U međuvremenu se turska vojska od oko 120.000 ljudi sakupljala kod Beograda, zatim prešla Savu i krenula ka Petrovaradinskoj tvrđavi. Prije čuvene bitke uslijedio je manji okršaj austrijske izvidnice sa turskom konjicom, kada su se habzburške trupe predvođene grofom Paflijem povukle poslije četiri sata borbe, što je osokolilo Osmanlije. Dan kasnije glavnina turske vojske zauzela je uzvišenja oko tvrđave, a oko 30.000 janičara počelo je kopanje rovova od Studenog dola prema tvrđavi.
Turski rovovi su već prišli na 40 koraka od carskog logora, a turska artiljerija sa 40 topova zauzela je položaj. Turska konjica bila je smještena u Studenom dolu, a Tatari na Vezircu i Karagaču. Princ Eugen Savojski nije želio da dozvoli Turcima da potpuno opkole tvrđavu, pa je odlučio da u zoru 5. avgusta napadne Osmanlije. Austrijska vojska stacionirana na bačkoj strani prebacila se u tvrđavu a kada su trupe prebacivane sa novosadske strane tokom noći, nevrijeme je pokidalo lance na pontonu i umalo zaustavilo operaciju. Ipak, ovo nevrijeme i turskoj izvidnici je otežalo posao, zbog čega su izveli pogrešan zaključak da se Austrijanci povlače, što će se koji sat kasnije pokazati kao fatalna greška. Ujutru Eugen Savojski je izdao naređenje princu Aleksandru od Vitemberga da napadne sa lijevog krila. Napad je prošao uspješno, ali su Turci odmah izveli kontranapad. To je dovelo do panike u austrijskom kampu, ali je Eugen mirno naredio princu Aleksandru da napadne nezaštićeni turski centar. To je bilo previše za janičare, a za to vrijeme sa desnog krila austrijska konjica počistila je spahije u nezadrživom jurišu. Tatarski konjanici vidjevši nezadrživ napad, okrenuli su se i pobjegli.
Veliki vezir Damad Ali-paša posmatrao je bitku sa obližnjeg brda gdje je smrtno ranjen, a umro je nešto kasnije u crkvi Svetog Nikole u Sremskim Karlovcima. Cio turski položaj pao je u austrijske ruke sa velikim ratnim plijenom, a princ Eugen Savojski je iz šatora velikog vezira poslao izveštaj o pobjedi caru Karlu VI.
Posebno poglavlje bitke predstavlja snijeg koji je, prema legendi, pao u sred ljeta i doprinio pobjedi Eugena Savojskog nad znatno brojnijom turskom vojskom.
Izvor: Mitropolija