Bilbordi i Murali
Bogić I. Bulatović
Piše: Bulatović I. Bogić
Opet Gospod šalje Učitelje i opet narod ih poznaje i izobražava, živopiše ih slaveći Vjeru, Nadu i Ljubav!
Opet, znakovi kraj Puta su nam Riječi Puta, Istine i Života.
Opet demoni zaludni, sa kantama u kojima gase živi kreč i voljom jutarnjih kosača kreću da spale Svetitelje i majku majčinu, i oca očinoga, i Boga da ubiju u čovjeku.
I opet Sveti isplivavaju preko noći.
Opet neko bijedu na sebe i na rod svoj navlači. Opet kamen na Crkvu, o Crkvu se vraća čelu bez čela – čeonoj peti.
Opet neko ima rašta se roditi. Slavom da Tvorca proslavi.
Ali opet neko namjesto na koljenima i cjelovom o ćošnik, kroz dveri kreće na džipu. U čizmama krvavim, sa potpeticama punim sekutića. Namjesto : Pomiluj, Gospode!, opet čujem: „Provaljuju“!
Opet vremena čuda nadolaze jer samo Čuda pobjeđuju u zemlji čuda dok nadolazi zlo.
I nije to više samo raspeto Kosovo u Nemanjinoj Metohiji, već kosovska Golgota u porti Svetoga Petra.
I nije to najezda Seldžuka na Premudrost Božiju, nego nekršteni brat na krštenoga kidiše, opet neznaveni na znavenoga, na Blagodat jarosni, opet bestiđe na Čast udara, lavež opet na Tihovatelja!
Brsvo brate Bogiću.
Opet će me raspeti nekrsti,
Glogiv kolac zabos mi u srce,
Ja nijesam dostojan raspeća, ,
Nti sami Vlad da mrtav svetim.
Niti sam Vlad da se mrtav svetim.
Kako sjajno plete Bogić priču riječima koje cijenu nemaju…
Gledam ovu sliku, rođače:- Je li ovo Lovćen ispod tebe? Je si li ti ovo iznad Lovćena – pojednako bravo i za tebe i za Redakciju – mislim da bi uz stvarno nadahnut tekst o ovim istorijski velikanima trebalo da ide slika Lovćena, ali bez fotosa autora teksta. Čudo kako samoljublje nema mjere ni cijene – sem Njegoša još se niko nije rodio ko je nadvisio visove njegoševske Crne Gore…
Kako lijep tekst pun ljubavi i bez imalo mrznje i netrpeljivosti prema neistomisljenicima. Eto braco to je ta razlika izmedju NJIH i NAS. Nas grije Bozja ljubav i prema bliznjima kao i prema neprijateljima i krvnicima nasim, a njihovo srce grije samo mrznja prema svakome ko ne misli kao oni. Razlika je i u tome sto smo mi LJUDI a oni su NELJUDI. Zato je bitno da se uvjek sjetimo rojeci nasega mudrog patrijarha Pavla da uvjek budemo i ostanemo ljudi a nikada neljudi
A svaka čast brate Bogi … u tvom stilu …
Kamo lijepe sreće da se ovaj dar usmjeri na lijepe teme…Nedau nekrsti!
Hm…Velika istina Bulatovicu.“celu bez cela-ceonoj peti“…Hm…Bravo.
Bog ti pomogao na ovako mudroj i Bogougodnoj besedi brate moj u Gospodu Isusu Hristosu . Bogić , Risto , Božidar………… kakav buket ličnih imena u našem rodu srpskom koja slave Boga Hristosa . Na današnji dan 27. 12. ’19. leta Gospodnjeg , sabra nas Bog u Saborni Hram Hristovog Vaskrsenja u Podgorici . Dođosmo u Hram kao na Svetu Liturgiju , a četvrtak je bio . No nepomenikove sluge su spremale bezakoni zakon o „slobodi veroispovesti“ . No nepomenikove sluge razmišljahu racionalno , ljudski plitko . Prenebregnuše naše vapaje i Molitve svim Svetima i Gospodu našem Isusu Hristosu , sa naših svenarodnih Sabora u Podgorici i Nikšiću . Taj dan nas je u Hramu okupila Božija promisao . Stojimo u Hramu i Bogu se molimo . Kad pojavi se svetlost i sve nas obasja Božija milost . Uđe u Hram starozavetni dobri prota Otac Predrag Šćepanović , i reče : „Narode Božiji ima nas dovoljno , idemo u Molitvenu Litiju do Nemanjinog grada i do Hrama Svetog Simeona Mirotočivog . Toga momenta u Hramu je bdio nad nama Duh Sveti . Pođosmo , ispred naroda Blaženopočivši Mitropolit Amfilohije , Vladike Joanikije , Metodije , monahinje , sveštenstvo . Prolazimo bulevarom Svetog Petra Cetinjskog , sunce nas grije . Iz okolnih kafea gledaju nas naši sugrađani sa nevericom . Dolazimo do Blažovog mosta , barikada , kornjače pod punom ratnom opremom . Prota Šđepo prolazi do policajaca pozdravlja ih i govori da nas puste do Nemanjinog grada . Imamo ustavno pravo na to . Nema odgovora . Tu nekih 200 metara od skupštine stajemo . Taj dan Gospod je uslišio naše molitve simbolično na Blažovom mostu , mostu koji nosi ime po komunističkom ateističkom predsedniku Crne Gore Blažu Jovanoviću . Taj dan je verujući narod sa svojim Mitropolitom , Vladikama , monahinjama i sveštenstvom proveo na tom mostu oči u oči sa našom braćom policajcima . To gledanje je trajalo od 10:30h do 03:30h sledećeg jutra . Taj dan na tom mostu su se porodile veličanstvene Molitvene Litije , koje su Božijom promisli sabrale sve crnogorske gradove . Kako lepo reče Blaženopočivši Mitropolit Amfilohije na jednoj od beseda ispred Sabornog Hrama Hristovog Vaskrsenja : Vjerni narode moj , nemojte da vjerujete današnjim svetovnim vladarima da čuda Božija ne postoje . Vi sabrani u ovolikom broju ispred svih Hramova i Crkvi u Crnoj Gori , vi ste čudo Božije .
Lijep tekst za dobro jutro, svaks csdt BULATOVICU!!!!!