Bijeda evropskih DPS vrijednosti: Bogati bogatiji, siromašni siromašniji
1 min read
Obični građani u siromaštvu
Piše: Ivan Milošević
Ko o čemu DPS o evropskim vrijednostima. Kad god se neki od funkcionera vladajuće stranke uhvati mikrofona počne da deklamuje o evropskim vrijednostima. Baš njih briga što se u Crnoj Gori živi kao u Africi, da većina građana jedva sastavlja kraj sa krajem, jer se od plata ne može živjeti ni deset dana, da kupujemo gorivo čija je cijena čak viša nego u Luksemburgu i plaćamo račune za struju, gdje nas DPS prijatelji iz Elektroprivrede deru kao „Musa jarca“, glavno je da oni slijede evropske vrijednosti. Tu otrcanu frazu danas je ponovio i pregovarač CG za EU poglavlja u Strazburu i na osnovu nje očekuje da ostali podrže njegovog vođu, porodicu i njegove prijatelje da žive bolje nego što žive, a ostali kako se snađu.
Još kada tome dodaju ode o vladavini prava i pravde u Crnoj Gori čovjeku se prevrne stomak. Koje crno pravo i pravda u Crnoj Gori, gdje su bogati i moćni zakonom zaštićeni, dok se na obične građane svalio sav teret nekih zakona, zabrana, obaveza i čega sve ne. U CG zakone DPS donosi kako bi od građana uzeo i onu jadnu crkavicu što im je preostalo, dok bogatima i svojim prijateljima opraštaju dugove, komunalije, preko dana završavaju građevinske i ostale dozvole i pripremaju sve što treba kako bi lakše uvećali svoje bogastvo.
Nedavno sam potpuno slučajno bio na jednoj modnoj reviji. Od raznih zvanica nijesam mogao doći ni do stolice, ali sam strpljivo odgledao prvi red pored modne piste. Garant da je u tom redu samo garderoba koštala koliko stotinjak prosječnih zarada u Crnoj Gori i siguran sam da bi se od toga mogla finansirati neka narodna kuhinja najmanje pola godine. Pitao sam ko su dame koje nose tako blještavu i skupu garderobu, a o nakitu i da ne govorimo, ali me je jedna žena iz organizacije modne revije značajno pogledala i malo je falilo da mi pokaže vrata. Valjda sam trebalo da znam imena tih dama, jer valjda dolaze iz svijeta džet-seta i takozvanog visokog društva, pa ih svako zna. Vjerovatno sam malo izgubio osjećaj za sve to, ali do prije neko veče nijesam ni znao da u CG postoji „visoko društvo“. A da je ovo bilo visoko, jeste, posebno u odnosu na prosječne novčanike običnih građana.
Negdje sam pročitao da duboka socijalna raslojavanja po prirodi stvari vode promjenama u društvu. Naravno, ne radi se o revoluciji, nego o demokratskom buntu običnih građana koji ne žele da gledaju kako im se tobožnja, prekonoćna elita, smije u lice i sve radi da ostane kao što je. Samo jedna modna revija na koju sam prije neko veče zalutao pokazala mi je da su socijalna raslojavanja u CG toliko duboka da se čak ne mogu ni izmjeriti. Međutim, bunta građana, posebno onog demokratskog, ni na vidiku. Knjige su se očigledno nešto zanijele i formirale pogrešnu teoriju da socijalna raslojavanja vode promjenama i očigledno da na svojim stranicama nijesu izučavale crnogorsku stvarnost, gdje se bogati i dalje bogate, a siromašni sve više siromaše. I to sve u skladu sa evropskim vrijednostima!
Ivane , nazalost tako je.A jos je veca zalost sto tu nasu „elitu“ podrzavaju ovi sendvicari koji prodaju vjeru za veceru. Zalosno je ali moramo opstat. Zato u pamet se braco i sestre.
Narod u monteprknu su poslusni bravi. Treba ih jos vise uzjahat. Magarac je da se jase.
Fotografija koja prati ovaj tekst je iz Novog Sada, ovo nećete vidjeti u Crnoj Gori. Ali možete vidjeti nešto što zaista nećete vidjeti nigdje u Evropi. Na parkingu univerziteta Mediteran se možete uvjeriti kakve automobile voze podgorički studenti. To su desetine auta koja koštaju oko 100 000 eura: BMW M3, Audi S6 a svraća i jedan sa Ferarijem. Studenti koji dolaze iz prosječnih porodica voze auta ili motore od 5000 eura, a tatini i mamini sinovi se ponašaju kao šeici. To je ipak odraz malograđanštine, ali i znak da se ovdje više nego dobro živi. Oni ‘siromašni’ nijesu uopšte siromašni, kada se zaposle odmah uzmu kredit i kupuju stanove o čemu ne može ni da sanja omladina u Španiji, Italiji, Grčkoj a bogami ni u Njemačkoj. To je realna slika života u CG i jedan od razloga zašto naši ljudi ne daju svoju državu i vlast koja im je to omogućila. Od prosječne plate žive samo oni koji nemaju dovoljno obrazovanja, ali ni od te plate se ne oskudjeva. Kako žive neprijatelji ove države me ne interesuje, što se mene tiče neka svi pocrkaju.
Vecina Podgorichkih studenata jedva sastavljaju kraj s krajem i jedva skupe za studenske bonove i smestaj tamo. Nisu svima otac Milo a Majka Radijator izglijeda.
Nijedan student iz mog okruzenja (a znam ih dosta) nije sa BMW M3 Audijem S6 ili Ferarijem to mora da su neki (sigurno ne studenti) koji se bave narkoticima, vrh DPS vrhushke, ili kumovi Mila ili njihova deca i slichno.
Stani malo i proprati kontejnere od Hrama pa navishe put Ministarstava, tu sam gledao dosta ljudi da se goshceva iz tih kontejnera.
A vidim kako narod u CG zivi. 02% kao carevi a ostalo gore nego li roblje.
Sjaj i bijeda liberalne demokratije, pošto nije valjao samoupravni socijalizam. Nek ostaje za daleka neka pokoljenja da je istorijski revizionizam za 30 godina doveo crnogorsko društvo u predpolitičko stanje divljih plemena koja raspravljaju o razlikama totemskog tipa.
Kakav smo narod bolje i ne zaslužujemo.