Beznačajni predsjednik parlamenta: Imun na poslaničku spušku samicu

Piše: Nikola Vasojević

U ovom sudskom i pravnom cirkusu povodom hapšenja Nebojše Medojevića i Milana Kneževića potpuno je nezapaženo prošao Ivan Brajović, preddjednik republičkog parlamenta. Iako je po prirodi funkcije koju obavlja trebalo da bude ključna ličnost u odbrani Medojevića i Kneževića, jer on je domaćin doma čiji su ukućani uhapšeni, a jedan je čak bez ikakve optužnice 15 dana čamio u zatvoru, Brajović je glumio neutralnog intelektualca. Niti je luk jeo, niti mirisao, a takvim su se činile i njegove reakcije, koje su bile toliko beznačajne da ih niko nije ni zapazio. Uglavnom je apelovao na sve da rade svoj posao, iako on svoj nije obavljao, jer ni slovo nije rekao u korist uhapšenih poslanika. Da je neki predsjednik parlamenta on bi prvog dana zakucao na vrata glavnog gazde, kao i specijalnog tužilaštva i sudova i od tamo se ne bi vraćao dok Medojević ne izađe iz zatvora!

Da se i danas nije glasnuo niko ne bi primjetio ni da ga nema. A ovo što je rekao bolje da nije, jer nakon prikazivanja sirove i surove sile DPS-a i njegovih sudskih saradnika, pričati kako je potrebno sistemsko rješavanje poslaničkog imuniteta i kako državne službe treba da budu nepristrasne, potpuno je van pameti. Ipak, takvim reagovanjem Brajović je pokazao da ga niko ništa ne pita niti zarezuje i da se čelnici DPS-a prema njemu ponašaju kao da ga nema. Istina, njemu takva uloga savršeno odgovara, jer on niti ima namjeru niti želi da se suprostavlja glavnim političkim gazdama.

Da Brajović ima hrabrosti, kao što je nema, danas bi tražio odgovornost onih koji su strpali Medojevića u Spuž, a Kneževića osudili na skupštinsku tamnicu. Sazvao bi i hitnu sjednicu republičkog parlamenta gdje bi trebalo da se razjasni ko je kriv za sve što se događalo prethodnih dana sa jasnom porukom da to više nikome ne smije da se desi, pa ni poslanicima DPS-a. Umjesto toga danas su DPS šeširi i skojevci raspravljalio o nekim poglavljima, manjinskim savjetima i ostalim trenutno nevažnim stvarima. 

Čini mi se da bi Brajović kada bi mu pohapsili i sve poslanike otišao mirno kući, večerao i mirne savjesti zaspao. Kada bi se probudio iz novina bi pročitao da je on predsjednik parlamenta čiji su poslanici u zatvoru, a nakon toga bi izdao saopštenje da ide na godišnji odmor dok se oni ne vrate, a da im međuvremenu želi prijatan boravak u spuškim samicama.