Bezbjednjaci kao izdajnici

Piše: Jovan Lakićević

Nevoljno se baveći morbidnom temom zvanom Srebrenica, koja namah  izaziva odijum kod najvećeg broja posjetilaca ovog,  ali i drugih portala, , pogotovo kod onih koji znaju da je to najveća, planetarna podvala Srbima u minulom, pa i ovom vijeku, došao sam do zapanjujućeg saznanja Među izvođačima radova, koji su pokušali da navuku genocidnu košulju na srpska pleća za sva vremena, bili su – oficiri bezbjednosti. I JNA i Repubike Srpske.  Agenti, plaćenici Zapada, dabome!

Sluteći šta bi mogla da bude Srebrenica kao politički  instrument u rukama srpskih zlotvora (ovih dana vidi se to u mojoj Crnoj Gori) , ispisao sam poslednjih mjeseci  ne znam ni sam koliko tekstova na ovom Portalu, (koje je malo ko pročitao) pokušavajući da dokažem da u mračnoj Srebrenici nije bilo, ne samo naknadno smišljenog „genocida“, nego ni „masakra“.

Zločina jeste bilo, ali ni do danas nije ni približno utvrđeno – čijeg! Ostaće zagonetka da li je tamo postrijeljano 420 bošnjačkih zarobljenika (švajcarski istraživač A.Dorin), oko 7oo(predstavnik Ujedinjenih nacija na terenu, F. Korvin), ili 1.000, do 1.2oo (V. Šešelj). Ovdje nijesu uračunati  28. divizije, koji su se u borbama probijali prema Tuzli. U jednoj od prvih haških presuda pominju se prilično neprecizne brojke –„od dvije do četiri hiljade“.

Sve to, naravno, ne smeta ni potplaćenim i pretplaćenim, planski sabranim, unaprijed antisrpski probranim, ili  usmjerenim,  haškim tužiocima i  „sudijama“, ni naknadnim tvorcima „genocida“ od Londona, do Brisela i Vašingtona, da na NATO „sudu“, po davno uzvrđenom  projektu, Veliki, Božji, Arijevski  Srpski Narod, mlad 12 hiljada godina,  u tekućoj kalendarskoj 7.529. godini,  proglase – genocidnim! I da time pilatovski operu ruke od monstroznih zločina koji su u potonjih nekoliko ratova nad njim učinjeni!

Ne upuštajući se ovoga puta u razloge i  namjere svjetskih satanista da nas zbrišu sa lica zemlje, (mada se oni bar djelimično,  mogu nazreti u prethode dvijej rečenice), pitam se kako izaći na kraj sa dugo programiranom,  propagandno dobro upakovanom pričom  o Srebrenici, koja je, kao dobro plaćena, planetarna laž epohe, dobila  „kart blanš“ bar na tri kontinenta?

Zlokobna  mantra globalista, odnosno satanista, koji su nam po planu Bžežinskog rasturili državu, a zatim u zločinačkom bombardovanju za dugo devastirali srpske prostore, dobila je „pravo građanstva“ o genocidnom srpskom narodu, zahvaljujući besramnoj  podvali o izmišljenom genocidu u Srebrenici. To se danas, bar u evropskim zemljama, i u SAD, razumije se, onim koji su nas u zločinačkoj akciji zasipali razornim i uranijumskim bombama , spominje kao dio redovne istorijske nastave u školama i fakultetima! To što podvaldžijske priče o Srebrenici neće biti u školskim programima Srbije i Srpske, nije bogzna kakva utjeha.(Pitanje je, međutim, sudeći po trenutnom sastavu sastavu  Katedre za istoriju na FF u Beogradu, da li sam bio u pravu!)

U višemjesečnom traganju za imenima naredbodavaca i izvođača zločina u Srebrenici, došao sam tek do nekoliko osoba koji su izvele ove,  bez svake sumnje – spolja naručene, zločinačke  „podvige“. Imena i funkcije naručilaca i do danas su ostala nepoznata.  Pukovnik Beara u haškom zatvoru o tome ni s kim nije htio da govori!

Poznajući veoma dobro svetosavski  mentalitet sopstvenog naroda (ko tebe kamenom, ti njega hljebom) nikad nijesam povjerovao u tako drastičnu mogućnost osvete  (nekoliko hiljada pobijenih muslimanskih boraca, čiji broj i dalje bez prestanka raste!) za popaljena sela, razorene kuće i 3.265 zvjerski pobijeninih članova njihovih porodica.

Sjetio sam se u ovom času svjedočenja doktora Arčibalda Rajsa, da su u velikoj nemaštini, nakon Kolubarske bitke, na  srpskim vojničkim kazanima , ali i u bolnicama kao ranjenici – prednost imali austrougarski zarobljenici. Dakle, isti oni koji su u Mačvi, Pocerini i Podrinju nad Srbima počinili nebrojene zločine!  A bilo ih je nekoliko desetina hiljada!

Ono što je, bar do sada nesumnjivo izzvjesno jeste da je „cijelu stvar sa ubijanjem muslimanskih zarobljenika orkestrirao  pukovnik Ljubiša Beara.“ Ovo su riječi njegovog biografa, zagrebačkog novinara Ivice Đikića.  To su, naravno, bila i moja prethodna saznanja. Riječ je o čovjeku koji se u republici Srpskoj sticajem raznih i pomalo zagonetnih prilika,  našao u Han Pijesku (komandnom mjestu) na položaju  načelnika bezbjednosti Glavnog štaba Republike Srpske.  Na taj položaj došao je iz već otcijepljene Hrvatske, zajedno sa generalom Mladićem, koji je tamo bio komandant Kninskog korpusa.

Uz ovaj podatak dodaću još dva tri, koja nijesu bez značaja.  Beara je, kao komandant Bojnog broda proveo u Splitu dvadeset godina u funkciji šefa KOSa z ovu Vojno-primorsku oblast. Jedno vrijeme bio je i šef obezbeđenja Brozovih Briona, a nije nezanimljivo da je devedesetih godina učestovao u Zagrebu u formiranju stranke Ivice Račana.

Nije bez značajan još jedan podataka. Po njegovom naređenju ubijeno je iz zasjede, na granici CG sa Hercegovinom, nekoliko crnogorskih dobrovoljaca, koji su se sa nekakvom četničkom zastavom zaputili da se pridruže svoj srpskoj braći i Hercegovini i da je zbog toga, od Vojnog suda bio osuđen na kaznu zatvora.

Kolege koje su ga poznavale svjedoče da je do te kritične 1995. godine bio miran i staložen čovjek, koji je pokatkad volio da popije.  Niko ne može da posvjedoči kako se Beara odjednom pretvorio u monstruma, bukvalno hvatajući vojnike Srpske na ulici, a vozačima kombija, ili, ređe autobusa davao oružje u ruke da pucaju na muslimanske zarobljenike. Beara je tih kritičnih julskih dana, nakon oslobođenja Srebrenice, tražio od više komandanata jedinica da mu daju nešto vojnika za navodni transport zarobljenika, ali mu gotovo niko nije izašao u susret. Svi su, vjerovatno, bili u čudu zašto se visoki oificir, načelnik bezbednosti, bavi takvim poslovima.

Ali, Beara nije odustajao. U početku mu se suprostavio i potpukovnik Vujadin Popović, pomoćnik komandanta Drinskog korpusa za bezbjednost, kome je ovaj tražio 30 vojnika, ali kad mu je  zaprijetio činom i kaznom, Popović je popustio. Kasnije će svjedoci potvrditi da su njih dvojicu viđeli na nekoliko stratišta u vrijeme  strijeljana zarobljenika.

I to su jedina dva oficira Srpske koji će biti osuđeni za „neposreno učešće u  genocidu“. Ostali će biti presuđeni za „pomaganje“ (general Krstić, recimo), ili „nesprečavanje“ genocida, više generala… ( Po istom osnovu mogli su da osude i mene koji nijesam imao pojma, a nemam ni danas, o bilo kakvom njihovom „genocidu“!)

Treći oficir bezbjednosti (doduše sa nižim činom) jeste  kapetan  Momir Nikolić, šef bezbjednosti Bratunačke brigade, koji je na nekoliko mjesta, zajedno sa onom sedmoricom pripadnika Desetog diverzantskog odreda, raznih nacionalnosti, bio  neposredni izvršilac egzekucije po zapovijesti pukovnika Beare.  Njegovo će se ime ovih dana obznaniti u funkciji izdajnika, jer da bi spasio svoju zadnjicu lažno će svjedočiti i protiv Karadžića, i protiv Mladića i još nekoliko generala, koji će, gotovo isključivo na osnovu svjedočenja ove ništarije (sa privremenim boravištem u Švedskoj) dobiti najviše zatvorske kazne.

Neka mi bude dozvoljeno da kažem da su  i  tužioci (mahom Enlglezi) i ovaj sramni antisrpski NATO sud, bili gotovo sve vrijeme ove besramne haške sudanije – i činjenično i i pravno i moralno – na nivou ovog „svjedoka“!

Ovo je, možda, prilika da se skine nezaslužena hipoteka sa Desetog odreda, koji je tih dana bio na dopustu zbog teških povreda u saobraćajki njihovog komandanta Milorada Pelemiša. Beara je uspio da ih bukvalno „nahvata“ i usmjeri na zločinačku  rabotu  na čelu sa njegovim Hrvatom,  Draženom Erdemovićem, koji će svojim kupljenim svjedočenjem u Hagu nanijeti kasnije mnogo zla srpskim haškim zatočnicima.

Nedavno sam naišao  na podatak da je u vrijeme zbivanja u Srebrenici i izvođenja od engleskog MI 6 i američke CIAe, naručenog „genocida“ , kako bi se realizovao dogovor između Alije i Klintona o žrtvovanju 5.ooo Srebreničana, jer je to bio uslov za napad NATO aviona na srpske položaje tamo bio na vezi čelni srpski bezbednjak J A , general A. Vasiljević.  Možda je zlosrećni Beara, očito u funkciji agenta jedne od moćnih zapadnih službi, morao da sluša upustva kolege,  visokog vojnog starešine preko Drine.

Mene ta okolnost uopšte ne bi iznenadila, pogotovo ako imam na umu i neke ranije slične akcije spomenute osobe. Nikako , naime, ne mogu da zaboravim njegovu ulogu u slanju dvojice penzionisanih pukovnika bezbjednosti da sa čuvenom  dr Vesnom Bosanac, svu noć  u Vukovaru dogovaraju spisak tamo, u Domu zdravlja,  privremeno sklonjenih zengovaca, koji ć sjutradan biti strijeljani na Ovčari. Broj od tačno 2oo njih bio je prethodno dogovoren sa hrvatskim vojnim rukovodstvom. Ovoga puta, pošto sam odužio, ne bih o razlozima, uz napomenu da je tamo strijeljano tačno 2oo osoba, zengoivaca, ali i vukovarske sirotinje…Zbog toga se, tadašnji časni major JNA, Šljivančanin, našao u Hagu.

A. Vasiljević  je onaj isti „bezbednjak“ koji se bavio, uz pomoć filmske ekipe, višenedjeljnim  snimanjem prebacivanja svakovrsnog oružja iz Mađarske u Hrvatsku, kako bi se naoružale njihove paravojne jedinice, a kasnije, opkoljavale i zauzimale naše vojne garnizone. Na sramotu još uvijek važeće Jugoslavije i JNA! Umjesto da se ova antidržavna akcija hitno spriječi i pohapse Špegelj, Boljkovac i drugi akteri  razbijanja države, oni će se kasnije pojavti u filmu „reditelja“ A. Vasiljevića malte ne kao njegovi komentatori!

Kada sam ,  početkom ovog stoljeća, na suđenju generalu Nebojši Pavkoviću u Hagu, vido dvojicu njegovih bliskih saradnika, načelnika Uprave bezbjednosti JNA, spomenutu osobu i generala Dimitrijevića, kao svjedoka optužbe, shvatio sam koga smo imali u vrhu JNA. Shvatio sam, naravno, i nakon hvatanja načelnika JNA, generala Perišića, u jeftinoj špijunskoj melodrami,  u jednom motelu na  Ibarskoj magistrali, kada za dvije hiljade dolara prodaje svojim prijateljima Amerima najviše vojne i državne tajne!

Pa se onda  čudimo kakvu smo to Armiju imali i kako nas je „odbranila“ i „spasla“ državu!

Časni posjetioci ovog Portala, pišem ovaj tekst teška srca, jer sam godinam kao novinar pratio Armiju, a i sam sam završio  Visoki generalštabni kurs JNA. I dugo sam mislio da se u njenim redovima nalazi najbolji dio našeg naroda.  Sudeći po bilansu ratovanja u Srpskoj, na Kosmetu, posebno po Košarama i Paštriku, vjerovatno sam bio u pravu.

Ali taj njen najbolji dio, zahvaljujući petooktobarskim izdajnicima, a po neopozivom  nalogu NATOa, otišao je u penziju. Sad valja krenuti iznova, i vjerujem da se to poslednjih godina čini. I vratiti Armiju u Republiku Srpsku. (Poslednji put sam bio na smotri Vojske Srpske u Prijedoru 97. , kada je paradom komandovao najmlađi general Srpske, a potom haški zatočenik, dr Vinko Pandurović!

Ne znam, zaista, zaš to bi Tačijevo ili Kurtino Kosovo moglo da ima vojsku, a Srpska ne? Pedi Ešdaun je odavno otišao.

Poimenično pominjanje ovih nekoliko „bezbednjaka“ u događajima oko Srebrenice, nije bilo slučajno. Oni su odradili posao za zapadne, nama neprijateljske, obavještajne službe. I, kako se vidi, nanijeli mnogo, teško popravljive štete ukupnom  srpskom korpusu. Oficiri bezbjednosti, u svakoj časnoj armiji, poslednji su koji bi to smjeli da učine!

I još nešto, kad je riječ o Srebrenici. I do danas je ostalo pod velom tajne, prisustvo engleskog, SASovog odreda u događajima nakon zauzimanja naselja. Šta su oni tu radili? U Zapisima Holandskog bataljona ostala je neobjašnjena napomena da su pripadnici ovog Odreda sa svog staništa odlazili rano ujutro, a dolazili uveče,“čisteći odjeću, ali i oružje“!

Neshvatljivo mi je da odgovarajuće bezbjednosne službe Republike Srpske ni do danas nijesu istražile ovu okolnost. U jednom od mojih tekstova o  Srebrenici, izrazio sam razložnu sumnju da su oni bili tu da pomognu pukovniku Beari u namicanju zadatog broja po dogoru Klintona i Alije o žrtvovanju  oni  pet  hiljada mrtvih muslimana kako bi Srpska mogla biti bombardovana…

Pročitajte JOŠ:

Otimanje i odbrana izborne pobjede