Bestijalnost gubitnika

Đukanović obožava velike brojke. To ga prati još od njegovog prvog miliona. Prije dvije godine 100.000 ljudi koji su branili svoju slobodu vjeroispovijesti Đukanović je nazvao „Ludačkim pokretom“ Godinu dana poslije usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i potpisivanja Temeljnog ugovora Đukanović komentariše žrtve jednog masovnog zločina na svoj način, visokim brojevima. Đukanović kaže: „Ispada da je više od 8.000 ljudi u Srebrenici ubijeno iz koruptivnih pobuda.“ Kakve veze ima zločin u Srebrenici sa korupcijom po kojoj je Đukanović prepoznat i sa ljudima koji su stali na put Đukanovićevoj korupciji. Može li 8000 žrtava koje Đukanović u svojoj bestijalnoj nemoći spominje umanjiti Đukanovićevu korupciju? Može jer „Tako sudi pamet i moral slučajnog premijera Crne Gore“ reče Đukanović. Ko je slučajni premijer Crne Gore. Abazović svakako nije. Abazović se dokazao kao spasonosno rešenje pred cunamijem Đukanovićeve korupcije.

Đukanoviću i njegovim pristalicima treba poručiti da je Najveća izdaja u istoriji Crne Gore trodecenijsko trpljenje Đukanovića na mjestu premijera i predsjednika države. Opštepoznato je da visokokorumpirana i visokokriminalizovana osoba kakav je bio Đukanović nije upamćena u istoriji države Crne Gore. Njegova vladavina bila je ne samo najveća izdaja već i najviše poniženje i najveći kukavičluk u istoriji Crne Gore. U doba Đukanovića Crna Gora je zastrašivana, zlostavljana, varana, korumpirana, pljačkana sve dok mu se nije suprostavila kad joj je zgazio slobodu vjeroispovijesti i pokušao oteti svetinje od vjerujućeg naroda.

Na godišnjicu pobjede nad Đukanovićevom tiranijom vredi se podsjetiti na Temeljni ugovor kao što je to uradio odgovorni i miroljubivi premijer Dritan Abazović. Abazović je Đukanoviću kost u grlu jer je Abazović sve ono što Đukanović nije. Abazović je obrazovan, hrabar, kosmopolita, znalac i stranih jezika i kulturnog ponašanja i otvorenog razgovora. U svojoj nemoći i bestijalnosti Đukanović na morbidan način otvara bolne teme Srebrenice kako bi uvrijedio Abazovića kao vjernika. To je za prezir. Đukanovićevu koruptivnu manipulaciju sa žrtvama u Srebrenici treba ne samo prezreti već i osuditi. To bi trebali uraditi Bošnjaci iz pijeteta prema svojim stradalim sunarodnicima.

U Đukanovićevom obraćanju figurišu dvije gnusne podmetačine i manipulacije na koje društvo mora reagovati.

O njegovim riječima

„Ispada da je više od 8.000 ljudi u Srebrenici ubijeno iz koruptivnih pobuda.“  neka se izjasne oni isti koji su se o tome izjašnjavali u sličnim dlučajevima ( Leposavić itd.)

O tome ko je slučajni premijer jednostavnije se izjasniti.
Izraz „Slučajni premijer“ u Đukanovićevom obraćanju je trebalo da bude omalovažavanje Abazovića. Đukanović je izraz upotrijebio kao uvredu.

Možda je silinu Đukanovićevog kriminala mogao zaustaviti samo slučaj, odnosno splet srećnih okolnosti. U svakom pogledu namjera da se riješi „Slučaj Đukanović’ za sada se uspješno sprovodi bilo da to radi „slučajni“ ili „namjerni“ premijer.

U čemu je razlika između slučaja i namjere ?

Slučaj je splet okolnosti.

Namjera je odluka koja se ostvaruje konkretnom radnjom.

Ko je slučajni premijer Crne Gore?

Milo Đukanović jer ga je prije 30 godina ondašnji predsjednik države Momir Bulatović vratio u politički život ne prihvatajući mu ostavku.

Zahvaljući spletu okolnosti Milo Đukanović se ušuškao u korupciju i kriminal i opstao na mjestu prvog čovjeka države dijeleći i razarajući Crnu Goru sve dok mu na put nije stao političar čija je jasna namjera bila da Crnu Goru izbavi iz kandži organizovanog kriminala. Taj čovjek je počeo da sprovodi ono što je i obećao. Dritan Abazović je namjerni i djelujući premijer Crne Gore.

Milo Đukanović je bio slučajni i destruktivni premijer Crne Gore.

Izvor: Filip Dragović, Žurnal.me