Belvederski sindrom – cetinjski polusvijet

Piše: Spasoje Tomić, član GO NSD

Napad na Milana Kneževića klasični je belvederski sindrom. Cetinjska pjestokupljevina pokazala je da njihove traume nikada ne mogu biti ne izliječene nego čak ni zaliječene.

Njihova bahatost, kompleksi više vrijednosti i lažni osjećaj hrabrost, osjećaj hrabrosti u čoporu, veselinveljovićka životna filozofija, paljenje guma, srbofobija, sve je to odlika prosječnog cetinjskog komite.

U pitanju je klasičan polusvijet, ograničenih shvatanja, ograničenog intelektualnog dometa. Jer da njihov intelektualni domet nije ograničen, ne bi sebi dozvoli da pjevaju da su djeca ispod kapelice, dok na Lovćenu stoji nakaza od mauzoleja, koga gle čuda ta ista djeca ispod kapelice brane ne dajući da se obnovi kapela, kapela koja je amanet Njegoša.

Svakako, slažem se sa jednim mojim prijateljem koji je rekao da njima ipak treba pomoći, na način što bi se taj polusvijet na par godina prebacio u urbane sredine, da vide i nauče kako se treba ponašati, ophoditi i poštovati različitosti, pa ih onda vratiti na Cetinje da žive i da taj grad bude oslobođen primitivizma i šovinizma, koji se svakako najbolje ispoljio i još uvijek ispoljava pjevanjem pjesama ustaše Tompsona.

A Milanu naravno podrška, svi smo uz njega i kao uvijek do sada i u ovoj borbi ćemo pobijediti, izaći jači i na kraju naučiti taj polusvijet da poštuje druge jer Crna Gora ma koliko se to njima ne sviđalo mora biti i SRPSKA.