Bećković: Crna Gora je remek djelo srpske poezije; umrla je stara Crna Gora, a bez nje se muče Crnogorci
1 min read
Matija Bećković
Umrla je stara Crna Gora a bez nje se muče Crnogorci. Umrijeće, no će prije toga, sebe i nju obrukati, izjavio je u emisiji „Oko“ Radiotelevizije Srbije akademik Matija Bećković, povodom 14. godišnjice crnogorskog referenduma o nezavisnosti.
„Crna Gora slavi 14 godina svoje nezavisnosti, a tako se i ponaša – kao četrnaestogodišnjak. Raspravlja kojim jezikom govori, kojim pismom piše, kojoj veri pripada. Brat koji ne veruje otima hramove bratu koji veruje. Jedna majka rađa dve nacije, jedan jezik je naš i njihov“, rekao je Bećković.
Prema njegovim rečima, Crna Gora se ujedinjavala i razjedinjavala, prisajedinjavala i odvajala od Srbije, ali Srbija nije u tome učestvovala.
„I taj referendum nije bio za njenu nezavisnost, nego je bio referendum protiv Srbije. I od tada, oni tu borbu protiv Srbije vode iz dana u dan i tako su na kraju došli da Mitropolija crnogorsko-primorska Srpske crkve nije njihova, nego hoće da osnuju crnogorsku crkvu. A to najviše liči na stihove iz ‘Gorskog vijenca’ kad su oni sagradili onu velelepnu vodenicu, a tek onda setili se za vodu“, rekao je Bećković, prenio je Sputnik.Crnogorsko-primorska mitropolija je, sa svojim svetinjama, ono što je probudilo mladi svet, onaj za koga smo mislili da je toliko indoktriniran i izgubljen i koji je ćutao kad su mu preimenovali jezik, kad su mu ukinuli pismo, kad su falsifikovali celu istoriju, a onda se probudio kad su mu dirnuli u njihovu crkvu, veru, svetinju, smatra Bećković.
Prema njegovim rečima, Crna Gora je remek delo srpske poezije otkad je Branko Radičević napisao „Crna Gora ponosito stenje, srpske kruno ti drago kamenje“.
„Onda je Laza Kostić kazao da je to okamenjena srpska vera, neponižena, sirota… Nema, takoreći nijednog srpskog pesnika koji je nije opevao. Ovo je jedino vreme u koje se o njoj ne peva. Umrla je stara Crna Gora a bez nje se muče Crnogorci. Umrijeće, no će prije toga, sebe i nju obrukati“, kaže Bećković.Komentarišući izjavu Mila Đukanovića o stvaranju crkve pravoslavnih Crnogoraca, Bećković ocenjuje da su „priče o nekoj autokefalnoj crnogorskoj crkvi toliko originalne da oni nikad ne navode ko je bio patrijarh te autokefalne crkve, kao što i sada imaju nekog kandidata koji je došao iz nekog pozorišta“.
Bećković je podsetio i da je u Drugom svetskom ratu, general Šarl De Gol je komandovao pokretom otpora u Francuskoj iz Londona i nije slušao Čerčila.
„A Čerčil mu je rekao da ako tako nastavi da će ga on isterati iz Londona. A De Gol je odgovorio: ‘Slobodni ste da se obrukate’. To bi mogao i mitropolit Amfilohije da odgovori današnjem crnogorskom predsjedniku“, zaključio je Bećković.
1923
I danima je otac moj stari
na vratima sudnice čekao,
i danima je licemjerne figure gledeao-
tuga i bol mu se u grud ranjenu zari.
I danima je dobri otac punio red i stroj,
na tamnička željezna virio vrata,
na stražara gledao kao na dželata
koji čuva – uhapšeni narod moj.
Umorne noge oca mog hitale golim kamom
do suda da prispiju i do zatvora dođu
sina da vidi što lanci noge mu glođu –
brata mog da vidi opijena buntom i plamom.
Tada su nas vezali, ćerali, palili –
gonili da primimo što srcu ne primismo svom,
zbog čega u šumu bježasmo, oni nam rušili dom.
Mjesto ljubavi bratske – mržnjom, octom nas napili!
Nećemo! Ne gubimo mi ime svoje kod uvora!
Zalud na nas vojštite paše i generali.
Skliješteni u kršu izgledali smo vam mali –
al vaše odbićemo čete, ostati vrh timora!
i danima je otac moj s tom mišlju svetom
gorio kroz krše, nosio i trnokop i pušku
i s narodom svojim snagu pokazao mušku
da zadive smrću – pobjedom nad najezdom kletom.
Dani su se grušali u maglu tešku i sivu
i oca mog vrebali kandžama dugim,
u lance dovodili sa stotinama drugih –
u njemu starom pirili, razgarali vatru živu.
Preko nadleštava i kafana plazile noći –
mrtve utvare preko grobova.
Zemljake moje došljaci, braća, ko hrpu robova
gnječili, crpli, ubijali – lomili njihove moći…
-Mi smo oslobodili vas! – klikatahu u krvavi dan.
Otac moj gledao palež, sretali ga žalosni zvuci,
dok negđe u gori mrki se vili vuci…
I narod i otac osta nepokoran – žeđ slobode! veliki san
Matija je sin časnog oficira jugoslovenska vojske u otaddzbini kojoj se zakleo. I otac iđed partizani I komunisti su mi pričali daje bijo casan čoek. Nema familije u Rovcima koja ne priča istu priču. Otac Vuk nije u naše pleme okrvarijo ruke I pored pogibije dva brata. Ostale konstatacije ne zasluzuju komentar.
A kćerka Olja mu je nešto između drugosrbijanstva i montenjarstva. Milim da ova konstatacija itekako zaslužuje komentar.
E, sad možda mu je šćerka na mater, možda nije na njega. Ima i toga.
MAJKA JE VERA PAVLODOLJSKA, RUSKINJA.
MALADJENE, RAZOCARALI STE ME.
Ti izgleda nemaš djece?!
Majka je čuvena Vera Pavladoljska, Malenkaja Veročka.
Evo dijela te poeme, koja je među najljepšim na srpskom jeziku, da proširiš vidike i da se bar malo sretneš sa produhovljenošću i uvišenošću, a i za druge tebi slične:
Radnici koji nikada nisu videli more
Kad je sretnu misle da je dan lepsi no inace
Ta zena taj gigant ta drzava u drzavi
Kad sam je prvi put video rekao sam:
“Eto kako treba da izgleda prestonica jedne zemlje
Koja ostaje bez svetla kad ona sklopi oci.”
Jedina nevina zena koja radja decu
Ta djevuska visoka kao podzemna zeleznica
I lepa kao da uopste ne postoji.
Njenu sobu su razneli mirisi.
Ona se sminkala i cesljala
I to je sve sto je uradila za poeziju.
Zakleo sam se da cu precutati njenu proslost
Jer ja sam rodjen sa mnogo vise prljavstina
No sto ih je ona imala u zivotu.
Vec nema u srpskom jeziku reci na koje se mogu osloniti
Sa kojim bih poredio njene oci i onda mirno spavao
Ima jedna zemlja velika kao njena trepavica
Ta neosvojiva Rusija koju je ipak lakse osvojiti.
Od njenog poljupca koji mi je poslala telefonom
Zapalilo mi se uvo na posti jednoga drugoga grada
Sam sebi zalupio Crnogorska vrata!
Antifašizam čuva miran san Crne Gore!
Ovaj četnički sin je neprijateljski nastrojen
prema Crnogorstvu, kao i sve njegove pristalice i
obožavaoci !
Crna Gora je otporna na pošasti i ale prošlosti !
Koliko Crna Gora ima četničkih sinova i kćeri?Pola pola…Milo Đukanović je iz čuvene četničke familije.A ti junače Milogorski,jesi li napunio do čepa?
Večni barjaktar srpske mudrosti!
Zažeži luču Gospode
Zažeži luču Gospode
Neka slijepci provide
Da nas žive ne odvode
U crnje – gore grobove
Uždij lomaču istine
Nek mržnja i zlo izgore
U krvi spali otrove
Lažne ljubavi bratove
Osvijetli noć Gospode
Razotkri sitne neljude
Upri prstom na odrode
A dalje znamo Gospode
Momčilo
Živi genije Srpske usmenosti!