Bečić: Kad igrače režima pobijedimo, pobijedićemo i partije na vlasti

Današnji pokušaj Aleksandra Damjanovića, samozvanog predsjednika Kluba poslanika SNP-a, da po nalogu njegovih mentora, koji se nalaze izvan pravnog poretka Crne Gore, da bujicom monstruoznih neistana pokuša prikriti sjajnu sliku i poruke sa Prvog Kongresa Demokrata, pokazao se potpuno neuspješnim, navodi se u saopštenju  Alekse Bečića predsjednika Demokrata, dostavljenom portalu IN4S..

Saopštenje Alekse Bečića prenosimo integralno.

Mada, veliko je pitanje da li uopšte treba reagovati na izjave čovjeka u vezi sa kojim kada god nešto saopšti građanin pomisli da je 1. april i to ne zbog prvoaprilske šale, već zbog nečeg mnogo ružnijeg.

Da krenemo redom: Naravno da se nikada u životu nisam niti čuo, niti vidio sa njegovim i mentorima njegovog šefa, Svetozarom Marovićem i Milom Đukanovićem i sa njima povezanim licima. Ukoliko neko dokaže suprotno, spreman sam da istog trenutka napustim politiku i napustim Crnu Goru. Isto pitanje neću postavljati Damjanoviću, jer je on više puta javno saopštio da ima dobru privatnu komunikaciju sa porodicom Đukanović, što je lako vidljivo građanima Podgorice i Crne Gore. Tako da o njemu i njegovim poslodavcima toliko.

Drugo: Damjanoviću nudim ono što je najpoštenije: da on, Milo Đukanović, Srđan Milić i Sveto Marović, zajedno, izaberu TV kuću i termin održavanja sučeljavanja, kako bi, bez obzira što bi bili u matematičkoj većini (četiri naspram jedan), pred očima javnosti rekli ono što imamo jedni o drugima.

Gdje je još Damajnović u svom reagovanju jasno pokazao da se radi o klasičnom lažnom opozicionaru i igraču režima. Na dan kada Demokratska Crna Gora usvaja Deklaraciju o stavljanju veta na podjele, a na Kongresu Demokrata Đorđe, Štjefan, Dženan, Tanja, Aleksa i ostali šalju poruke pomirenja, javlja se kvazi opozicionar i podstiče priču o crkvi, jeziku, zastavama, podjelama. Toliko providno i blijedo da nije potreban ni komentar. O tim pitanjima govori osoba koja je mijenjala, po zadatku njegovog šefa, stav više puta, pa je tako bio par godina u Evroatlasnom klubu kao promoter NATO-a, zatim je napravio zaokret pa sada istupa kao protivnik NATO-a. Nekada je bio isključivo za samostalan nastup SNP-a, sada vidimo da se zalaže za jedinstvo opozicije, nekada je bio pobornik građanske partije, sada nacionalizam dominira u njegovim nastupima. Naravno, poželjnom opozicionaru politički stav zavisi od trenutnih potreba njegovog šefa.

I na kraju, što se tiče mojih primanja. Nastavak brutalenih neistina, naravno. Poslanička plata koju Damjanović prima više od desetak godina i moja plata koju sam nekada primao u SNP-u nemaju dodira jedna sa drugom. Aleksa Bečić nekoliko puta je odbio da bude poslanik, dok je on ekspresno, uz pomoć, njegovih prijatelja, sjeo u poslaničke klupe iz kojih ne namjerava da izađe, naravno opet po nalogu njegovog mentora. Veoma će biti korisno da se jednog dana sazna kako je Damjanović ušao u SNP i kako je Milić 2006. godine izabran za predjsednika SNP-a, odnosno ko je bio kum tim naumima.

Radio sam veoma odgovorne poslove u Partiji i za to primao mjesečnu platu tačno pet puta manju od Damjanovićeve, što se može vrlo lako provjeriti. Trenutno obavljam funkciju Predsjednika Demokrata bez ikakve naknade, nemam, vozače, sekretarice, službena vozila, tjelohranitelje, državno gorivo, poslaničke plate, dnevnice, ali imam veliku volju i energiju da omogućim da oni koji su doveli Crnu Goru i njene građane na današnji nivo, kao i kvazi opozicionare pošaljejmo u političku prošlost. Kad igrače režima pobijedimo, pobijedićemo i partije na vlasti.

Ostavljam Damjanovića da nastavi na luta u svojoj političkoj konfuziji i da pokuša da promijeni stvari unutar SNP-a kako je najavljivao ili da ga napusti, što je takođe bila njegova interna unutarstranačka poruka pred Kongres ukoliko Milić bude izabran za predsjednika SNP-a. Opet različiti stavovi, ne čudite se. Samo se sjetitie prvog aprila, njegovog omiljenog datuma.