Banka hrane: Svjetski dan socijalne (ne)pravde u CG

Banka hrane je povodom Svjetskog dana socijalne pravde saopštila da, iako u prvom članu Ustava piše da je Crna Gora građanska, demokratska, ekološka i država socijalne pravde, Crna Gora je danas školski primjer zemlje socijalne nepravde, koja je postala osnov političkog, ekonomskog sistema i osnovna ideoloska matrica odnosa u društvu.

Saopštenje Banke hrane ovim povodom prenosimo u cjelosti:

Crna Gora je zemlja u kojoj su vlast i privilegije i bogastvo koje vlast donosi onima koji vladaju, vrhunska društvena vrijednost i temelj novog sistema. Nova klasa bogataša uglavnom je nastala privatizacijom države, uništenjem privrede. Razaranje pravnog sistema dovelo je do stvaranja kulture nekažnjivosti za pripadnike nove klase bogataša i vlastodržaca. Stvorena je država u kojoj jedna pravila važe za usku grupu vladajućih i druga pravila za sve ostale.

Kad ljudi nijesu jednaki pred zakonom, kada ne mogu da koriste svoja ustavom garantovana ljudska prava, ako nijesu pripadnici vladajuće elite, onda je to država socijalne nepravde.

Posao, socijalna pomoć, obrazovanje, liječenje, krediti, javne nabavke, plaćanje poreza, sudska zaštita, napredovanje u karijeri, rješavanje stambenog pitanja zavise najčešće od političke podobnosti. Pripadnost političkoj eliti određuje kvalitet života.

Vladajuća grupacija daje sebi pravo da dijeli 13. plate, nepovratne stambene kredite, jednokratne pomoći, bonuse, jeftine kredite … sve na teret budžeta, dok se, na drugoj strani ukidaju nadoknade za majke, MOP drzi godinama na ponižavajućem nivou od 63 do 126 evra.

Više od polovine zaposlenih (50,26 odsto) u Crnoj Gori prima mjesečne zarade u visini oko 250 evra. Ako je, prema podacima MONSTAT-a, procijenjeni broj zaposlenih u Crnoj Gori oko 177.000, onda oko 88.000 zaposlenih prima zaradu oko 250 evra. S obzirom na to da je zvaničan broj nezaposlenih kod nas oko oko 50.000, onda se dolazi do zaključka da blizu 138.000 građana Crne Gore živi praktično na granici siromaštva, ne računajući u ovu cifru značajan broj penzionera. Minimalna zarada u Crnoj Gori za ovu godinu iznosi 193 evra, dok je prosječna penzija u Crnoj Gori oko 278 evra. Oko 4.500 penzionera prima penziju ispod 100 evra i oni se mogu tretirati kao ekstremno siromašni. Ako tome dodate da 200.000 porodica duguje prosječno po 600 evra za struju i da plate značajno kasne za preko 40.000 radnika, i da 100.000 radno sposobnih stanovnika od 18 do 65 godina niti radi, niti je na Birou rada, dolazimo do procjene da je skoro polovina stanovništva ili u zoni siromaštva ili vrlo blizu linije apsolutnog siromaštva.

Svaki nepredviđeni trošak, neko slavlje ili bolest, školovanje djece, dug za struju, poravka u stanu i ove porodice gura ispod linije siromaštva. Stanje je sve gore i glavni razlog za povećanje siromaštva je nezaposlenost i niske zarade.

Sve je manje posla, a i ti poslovi što se nude ne zahtijevaju nikakvu stručnost ili obrazovanje i jako su malo plaćeni, jer je tražnja za poslovima velika, a ponuda mala.

Sindikati, može se reći, ne postoje, jer rezultati njihivog rada se ne vide. Radnici su nezaštićeni, a Vlada i državne institucije štite poslodavce koji uglavnom ekspoatišu radnike.

Siromaštvo razara porodice i mi smo iz Banke hrane suočeni sa porodicama samohranih majki, gdje su muževi gubitkom posla ulazili u probleme sa alkoholom, agresivno ponašanje prema ženama i djeci je uslijedilo i raspad porodice je bio neminovan.

Samohrane majke sa više djece bez zaposlenja i riješenog stambenog pitanja su jedna od najugroženijih kategorija stanovništva i one bez efikasnije i pravedne podrške države ne mogu izaći iz siromaštva.

Naravno, pomoć je potrebna i višečlanim porodicama, porodicama raseljenih lica, porodicama koje imaju članove koje su osobe sa invaliditetom, romskim porodicama.

Siromaštvo onemogućava jednake šanse za obrazovanje djece i dolazi do popuštanja u školi, nekada i do devijantnih ponašanja kakva su kriminal, droga, prostitucija.

Siromaštvo razara društveno tkivo i predstavlja, pored endemske korupcije, najveći problem u Crnoj Gori.

Vlada nastavlja da služi interesima bogatih trudeći se da stvori razne privilegije za njih, a ne čini ništa da pomogne siromašnima da izađu iz problema u kojima su.

Mala država kao Crna Gora sa ovakvim potencijalima ne bi smjela da ima siromašnih građana. Ali izgleda da nekome to stanje odgovara jer se ništa nije uradilo za ove napaćene ljude godinama.

Siromašto i nepodnošljiv osjećaj nepravde i diskriminacije. Dugogodišnje stanje u kojem smo dovelo je do sve većeg jaza između male grupe superbogatih i ogromne većine očajnih građana bez ikakve životne perspektive.

Samo snažan ekonomsko i socijalno održiv razvoj i puna zaposlenost, sa zakonima koji važe jednako za sve i efikasnom proaktivnom socijalnom politikom i podrškom za izlazak građana iz zone siromaštva, može vremenom dovesti do održive socijalne ravnoteže i neophodne pravde.