Baković za IN4S: Odrekli se Njegoša da bi mogli da viču „Za dom spremni“

Srpski jezik je jevanđelski jezik, jer smo mi jedan od prvih naroda koji su preveli jevanđelje svom jeziku, rekao je u intervjuu za IN4S Blagoje Baković, jedan od najvećim srpskih pjesnika današnjice.

On je istakao da aktuelna crnogorska vlast ne predstavlja volju, već „nevolju naroda“.

Prema njegovim riječima, normalno je da oni koji su se odrekli izvorne Crne Gore i Njegoša sad viču „Za dom spremni“.

Jedan ste od najznačajnih pjesnika srpskog jezika današnjice. Kako savjetujete roditelje da vaspitaju djecu kada je u pitanju očuvanja srpskog jezika, ako je na snazi indokrinizacija i grubo nametanje crnogorskog jezika?

-Ono što je sa majčinim mlijekom, iz grudi majčinih posisano to ne može niko preinačiti, to je to Božija i Božanska kategorija. To kad kažem, mislim i na mlijeko majčino i na hraniteljstvo majčino i na jezik koji je takođe mlijeko majčino koje je posisano iz utrobe majčine. Taj habitus koji su Njegoš i Nemanjići, a koji su sveci zacrtali je svetosavlje, hrišćanstvo i pravoslavlje. Upravo to je najveći genetski kod našega postojanja. Naš jezik je jevanđelski jezik, jer smo mi među prvim narodima na svijetu dobili jevanđelje prevedeno na srpski jezik. To je jezik istine, a sve laže koje se rade, koje se izmišljaju i koje se nameću one trebaju da se nameću lažnim jezikom. U tom smislu, lažovima potpuno preporučujem da se i dalje bave lažima, a roditeljima preporučujem da se sjete da u teškim vjekovima u našoj prošlosti, šapat je spasio ovaj narod. Ono što je djed unuku, otac sinu kroz vjekove došaptavao to je spasilo ovaj narod. Nikakva laž neko samo istiniti šapat.

Ove godine slavimo vijek od Podgoričke skupštine. Kako se približava taj jubilej negativna propaganda sve je više izražena, čak postoji i pozdrav „Nikad više 1918.“ Kakvo je Vaše mišljenje povodom proslave ujedinjenja, ali hajke režima tim povodom?

-Došlo je vrijeme da svako radi svoj posao i kao što snijeg padne da se pokažu tragovi, a ne da pokrije brijeg, što bi rekao naš narod, tako isto dolazi i svako vrijeme i svaki jubilej i svak na osnovu svoje pameti, na osnovu svog razuma i na osnovu svog morala radi u svakom vremenu ono šta ga zapane. Njih je zapalo da rade ovo. Naravno kad god je vlast zapalo u istoriju, oni su ovo radili tako da njima ne treba boljeg presuditelja od njihovog djela.

Ne može se drugačije mišljenje o njima imati nego ono koje oni o sebi sami grade, jer normalan čovjek o njihovim poslovima ne može imati drugačije  mišljenje.

Vaša pjesma „Oluja od Crne Gore“ govori, između ostalog, o sramnom činu kada je zvanična Crna Gora poslala svog predstavnika na proslavi egzodusa srpskog naroda tokom „Oluje“. Da li Vas je iznenadio taj servilni čin crnogorske vlasti prema Hrvatskoj?

-Ova vlast nije volja naroda, ona je nevolja naroda. Ona je nevolja narodova u apsolutnom svim segmentima svog djelovanja. Kralj Nikola pjevao „Onamo, namo da vidim Prizren, onamo ću oružan poć“, a današnja vlast se odriče Kosova. Oni koji su se toga odrekli, priznajući Kosovo, znači odrekli su se svoje teritorije i svog naroda, oni koji su se odrekli pravoslavlja, oni koji su se odrekli svoga pisma, oni koji su se odrekli svoje vjere, oni koji su mogli Njegošev testament prema Rusiji da poruše, onda je potpuno to normalno da idu i viču „ Za dom spremni“.

Kada govorimo o godišnjicama, ovih dana navršilo se i vijek od proboja Solunskog fronta i pobjeda u Velikom ratu. Da li smo nakon 100 godina ostali vjerni svojim precima i da li smo svjesni njihove žrtve?

–Onaj ko je ostao vjeran svojim precima i ko je svjestan žrtava on je i sad vjeran. Prije dvije godine smo proslavili Mojkovačku bitku i kao što su na Mojkovcu bili dobrovoljci prije 102 godine, tako su i posle 102 godine na Mojkovcu slavili dobrovoljci.

Država to nije slavila onako kako se slavi, nego su slavili onako kako se ne slavi, objašnjavajući da je to neka vojska za neku drugu vojsku ginula, a ne da je to jedan narod i da se jedan narod branio kao što se u svim vjekovima branio. Srpski narod se branio na Mojkovcu, štitili su djelove iste vojske, ali je vlast izmislila da su to dva različita naroda. Svakoga je zapalo da radi svoje poslove, a oni rade onoliko koliko im pamet i savjest dozvoljava i koliko se Boga ne boji.

-Pozicija SPC u Crnoj Gori nije u zavidnom položaju, svako malo dolazi do ataka i opstrukcija. Gledajući sve to, da li mislite da će stvari još više zakomplikovati kada je u pitanju položaj jedine kanonske crkve u Crnoj Gori?

-Mislim da to opet sve Bog rešava. Svu tu nesreću onih koji napadaju crkvu sve to Bog rešava. To je iskušenje i za Crkvu i za njih. Sve je to bitno kako se svi ponašamo. Mi treba hrišćanski i hristoliko da podnesemo sve što stradamo evo već 2018 godina i mislim da se stradanje Crkve dešava u podnožju Hristovoga krsta. Biblija kaže „Ko hoće da ide za mnom, neka se odrekne sebe i uzme krst svoj i za mnom ide“. To uzimanje krsta i polazak za Hristom podrazumijeva i ovo stradalno vrijeme. To je takođe bilo i u prošli vremenima i sa pojedincem i sa narodom, ali onaj koji hoće da se drži pravde i istine i Boga on mora tako da prolazi.

D. M.