Austrougarski popis: U Dubrovniku žive Srbi, nema nijednog Hrvata
1 min read
Da je Dubrovnik do 20. veka bio srpski, a ne hrvatski grad govore i činjenice.
Prema podacima koje je skupila Austrougarska država, kada je 31. decembra 1890. godine popisala stanovništvo grada Dubrovnika, srpskim jezikom govori apsolutna većina od 5.823 ljudi, italijanskim 677, češkim 48, poljskim 6, nemačkim 263 i mađarskim 384.
Tu su i podaci za druga mesta u opštini Dubrovnik, a podaci su tu još frapantniji, jer Srbi u većini mesta čine 100 odsto stanovništa.
Dakle, iz priloženog možemo videti da hrvatski jezik nije ni postojao kao jezik kojim se pričalo u Dubrovniku i okolini.
Ako to nije dovoljno, treba reći da je tadašnji papa, Lav XIII (1810-1903), javno i pismeno priznao Dubrovčanima da su Srbi.
Utemeljivač hrvatske istorije: U Dubrovniku se oduvek govorilo srpski
„U Dubrovniku, od pamtiveka, govorilo se srpski, govorilo – kako od pučana, tako do vlastele, kako kod kuće tako i u općini“. To je tvrdio Natko Nodilo, koji se pored Franje Račkog smatra za utemeljivačem hrvatske istorije.
Kao učenjaka, krasila ga je pre svega privrženost istini. Zaključke je donosio samo na osnovu pouzdanih izvora i nije podlegao pritiscima hrvatskih državotvoraca 19. veka, koji su od naučnika tražili da svoje radove prilagođavaju „istorijskim dokazima“ o prisustvu hrvatskog naroda i hrvatskog jezika „diljem“ Dalmacije, Slavonije, Srema, Like, Korduna, Banije, Hercegovine, Bosne, Baranje i Dubrovnika.
Doslednost istini Natko Nodilo je dokazao i svojim delom „Prvi ljetopisci i davna historiografija dubrovačka“ (JAZU, Zagreb, 1883. sveska 65, strane od 92. do 128), gde je, o jeziku Dubrovnika, napisao ovako:
„U Dubrovniku, ako i ne od prvog početka, a ono od pamtivjeka, govorilo se srpski: govorilo – kako od pučana, tako od vlastele; kako kod kuće, tako u javnom životu i u općini, a srpski je bio i raspravni jezik.“
Danas u Dubrovniku nema više nijednog Srbina, osim onih koji dolaze na letovanje.
Izvor: Vidovdan
u dubrovniku su sve sami cisti srbi. kao sto je poznato, najgrdje ustase su srpskog porijekla. kao i poturice. oni sto najvise mrze srpstvo su ustvari cisti srbi. psihologija konvertiteta.
ne trebamo pogledati dalje od titogoraca. do juce su svi redom srbovali do te mjere da su ubijali u ime srpstva, a danas se prave ludi kao da su oduvijek bili crveni kurvati/austrougari.
„Ovce“ bi valjalo da promijene ime u „jarce“ jer ovca je simbol dobrote i nevinosti, a ove „ovce“ su očigledno pod uticajem Sotone jer mrze, lažu, kleveću, vrijeđaju, proklinju! Zanimljivo je da se upravo ovi psihički bolesnici (ili bolesnik) pozivaju na „PINK“ koji je njihova televizija, turbo-folk koji je njihova muzika, Turke koji su, uz Albance, njihova omiljena nacija kojoj ljube skute i klanjaju se do zemlje!
Masja ,,ovco,, moja, mržnja tvoja prema svom porijeklu je zastrašujuća.Sve više naginješ
prema ISILU .Kako si krenuo nije nemoguće da od tebe dobijemo ISISL-ovog Boška Buhu.
Kako je u Plevljima?Znás da Plevlja nikad nisu pripadala Serbiji u modernoj istoriji,recimo laz jos iz naslova,pa onda krenes da kitis.To vam jos od Turaka ostalo.
Pljevlja je u modernoj istoriji kao i Podgorica,Nikšić,Skadar..pripadalo Turskoj,a Kotor, HN, BD Austriji…dakako sve su to okupacije sem kada je pripadalo Srbiji,jer tu odvajkada živi srbski narod. Uostalom to je nesporno i za hrvatske znanstvenike,oni Srbe smještaju u slivove Lima i Tare,dakle skoro sasvim van današnje Srbije..
Moralne srpske gedzovanske fukare,potpomognute pinkom,turbofolkom,turskim principima zivota,napadom u grupi,lazima kao sredstvima manipulacije,kukaviclukom,neznanjem koje je uzdignuto od strane SPC ,kao ultimativni model vjere,zele da od male Srbijice,koja je uvijek bila to,mala,Garasaninovim ,(uzgred antiruskim,ali koga to odje zanima,jer je neznanje imperativ stada) naprave veliku Srbijicu,proglasavajuci okolne narode za Srbe.Taj nacisticki princip , ustvari ne bas prikriveni kompleks inferiornosti transponovan iz 19 vijeka u 21v,izgleda smijesno.Ali Istovremeno ,koliko je smijesan ,toliko je I zalostan ,sa obzirom na broj ljudi koji ga bastini.Lakrdijaski odnosi prema crkvi,mrznja prema nepoznatom,nerazumjevanje stvarnosti su ih dovele do tragikomicnog opisa onog hrvatskog predsjenika „saka jada“ ,koji je jelte Srbin.
Debilu, edukuj se: Članovi senata u negdašnjoj dubrovačkoj republici bili su katolici, pa ipak crnogorski mitropoliti Sava i Vasilije Petrovići u pismu svom od 1. septembra 1763. mole Dubrovčane za pomoć „da učinite našoj crkvi i narodu černogorskom jednom sumom od asprih, kako Serbli Serbima i svojijema susedima“(Vjesnik kr. zem. arkiva, XVI., strana 225). Isti mitropolit Sava Petrović piše dubrovačkom senatu 15. juna 1767.: „I drago nam je vladanje vaše, koji se vi jošte od našega srpskoga jezika nahodite, koji zapovijedate“ (o. s. str. 226), a 25. jula 1775. godine piše istom senatu dubrovačkom: „Vaša slavna republika zna, da je sve gospodstvo i slava serbska pala i ništa nije ostalo do vas, kako jedan cvijet na vas svijet…, može se serbska zemlja s vama ponositi“. (0. s. str. 227.)
https://library.hungaricana.hu/en/view/CroatianStateArchives_AV_I_16_1914/?pg=230&layout=s
Dakle kako Serbli Serbima, od našega srpskoga jezika, sve gospodstvo i slava serbska pala i ništa nije ostalo do vas, kako jedan cvijet na vas svijet…, može se serbska zemlja s vama ponositi.. A sami Dubrovčani su svoj jezik zvali srbskim a nisu bili pravoslavci! „Ne smije se prešutjeti, a to se čini u ovoj monografiji, da su u bezbrojnim dubrovačkim dokumentima s kraja 15. st. pa do kraja 18. st. Dubrovčani koristili izraz linga seruiana kao oznaku za svoj vlastiti jezik.”
Kordić, Snježana (2010). Jezik i nacionalizam, str. 273. (PDF). Zagreb: Durieux.
http://bib.irb.hr/datoteka/475567.Jezik_i_nacionalizam.pdf
+++
Dubrovnik su Srbi i osnovali po Farlatiju, obrazovanom jezuiti i Palmotiću!
Danijele Farlati u XVIII vijeku u djelu Illyricum sacrum, pišući o Dukljanskoj crkvi spominje unutrašnju-mezijsku i mediteransku-dalmatinsku Srbiju (Serbliam mediterraneam… Serblia Dalmatica). Pavlimir je po Farlatiju bio kralj dalmatinske Srbije [4] [5] , a po drami Junija Palmotića Pavlimir, on je osnivač Dubrovnika.
https://sr.wikipedia.org/sr/%D0%9F%D1%80%D0%B8%D0%BC%D0%BE%D1%80%D1%86%D0%B8_(%D0%A1%D1%80%D0%B1%D0%B8)
Kad čovjeka tamo vidiš dje ga nikad bilo nije, od njega se dobro čuvaj, pradjedovo ime krije.
Znate,Smiljan je bio srpsko selo i otac Nikole Tesle je tamo bio paroh ,tamo odavno nema Srba a prezimena im srpska isto važi za situaciju u Boki kotorskoj tako da sve je nebitno osim činjenice da su oni danas Hrvati i da se tako osječaju,a mi, možda bi bilo bolje i da smo i mi nešto drugo nego gdje god dođemo vječno progonjeni Srbi čaki i u Srbiji.
Čudan zaključak?! Onda bi i mi tada morali da ubijamo i bacamo u jame sve koji se osjećaju( ili kako kažeš, osječaju) kao Srbi.
Srbi ka Srbi nepodvodljivi i *udovine pa sacuvase u Dubrovniku svoju nacionalnost i jezik.
Hrvati, Montenegrini i tzv Bošnjaci bježe od istine i argumenata, kao đavo od krsta. To će trajati dovijeka, jer hoće da budu nešto što nisu bili. Žao nam je što je tako. Dokle to ide govori činjenica da u mnogim porodicama braća od istog oca i majke sebe doživljavaju različito. Crnogorci su najsvežiji primjer za izučavanje razloga nastanka konvertita. Najgora posledica je što je njihova modifikacija praćena mržnjom prema svom ishodištu, a to sve govori.