Arhiepiskop makedonski Stefan: „Zar smo kao narod do sada malo suza prolili, malo crnine nosili i malo grobova iskopali?“

Na opelu nevinim žrtvama koje su izgubile život u noći koja je zauvijek promjenila Kočane i ostavila prazne školske klupe, arhiepiskop Stefan uputio je poruku.

Na poslednjem ispraćaju nevino postradale djece, arhiepiskop makedonski Stefan, sa dubokom tugom, uputio je riječi koje su bile istovremeno i opomena i uteha, molba i molitva.

– Zar smo kao narod do sada malo suza prolili, malo crnine nosili i malo grobova iskopali, pa nam je bilo potrebno da doživimo i ovu opštenarodnu tragediju? – zapitao je arhiepiskop, izražavajući bol cijele nacije, koja već predugo strada i plače za svojom djecom.

Ova tragedija, naglasio je, sabrala je narod u jedinstvenoj žalosti. Nikada ranije nije se toliko mladosti opraštalo u istom trenutku, niti je ikada jedna noć bila tako sudbonosna.

– Ko je mogao da pretpostavi da će, nakon zasluženog odmora, u ponedeljak tolike školske i studentske klupe ostati prazne? – kazao je arhiepiskop.

– Pravilno je i opravdano da tugujemo zbog nenadoknadivog gubitka koji nas je zadesio, ali da tugujući ne budemo kao oni koji nemaju nade. Sveta Crkva uči i poučava da samo vjera osvetljava tamu smrti i pokazuje put koji vodi u život vječni. Stoga je za nas, hrišćane, vjera prva i jedina utjeha u ovakvim teškim trenucima rastanka sa svojim najbližima. Pomolimo se Gospodu da nam daruje snage da podnesemo tragediju koja nas je zadesila – rekao je poglavar Makedonske pravoslavne crkve.

U nemoći ljudske utehe, arhiepiskop Stefan ukazao je na jedini izvor istinske nade – Hrista Vaskrslog.

– Za nas koji vjerujemo, utjeha je u Riječi Božjoj i Njegovom spasonosnom djelu. Utjeha nam je u istinitosti Hristovog Vaskrsenja i u vaskrsenju svakoga ko je vjerovao i živio u Hristu.

Tuga je prirodna, bol neizbježan, ali ne smije biti beznadežan, jer je vjera jedina koja osvetljava tamu smrti.

Sabornost u bolu pokazala je snagu makedonskog naroda, koji je i ovoga puta, uprkos gubitku, ostao složan. Proglašeni dani žalosti u više zemalja regiona i Evrope svjedoče o tome da ova tragedija nije samo makedonska, već opšteljudska. Molitve koje su uzneli predstavnici Crkava, izrazi saučešća koji su stigli iz cijelog svijeta – sve to je pokazalo da niko nije sam u ovoj nesreći.

– Makedonija i ovoga puta plače za svojom djecom i ceo naš narod dijeli bol sa najbližima stradalih, jer je gubitak ovih mladih života gubitak za sve nas – rekao je arhiepiskop, prizivajući Gospoda da duši svakog preminulog podari mir i mjesto među pravednicima.

U tome je poslednja molitva, poslednja nada i jedini oslonac za one koji ostaju.

– Pomolimo se i neprestano se molimo da ih Gospod upokoji i da njihove duše nastani među pravednicima, a vama, njihovim roditeljima i bližnjima, da daruje utjehu, smirenje i opravdanu nadu! Amin! Neka im je vječni spomen.

(Religija.Rs)