Arbutina: Kozara je srpsko stratište i bojište

Kozara je srpsko stratište i bojište, ali i uporište protivnika zloglasne NDH čije je rukovodstvo mislilo da taj prostor očisti od Srba, rekao je večeras kustos Muzeja žrtava genocida Bojan Arbutina u Gračanici na predavanju o “Kozari 1942”.

Arbutina je izrazio je uvjerenje da su Hrvati u vrijeme ustaškog poglavnika Ante Pavelića počinili genocid nad Srbima u Krajini.

– Od 5.889 nosilaca partizanske spomenice 95 odsto su bili Srbi i upravo je to jedan od ključnih argumenata da su Srbi sa područja Krajine bili nosioci oslobodilačke borbe, ali i žrtve onog što će se desiti od 10. juna do 15. jula 1942. godine – istakao je Arbutina.

On je ispričao da su Nijemci i NDH-ovci u tom periodu 1942. godine krenuli u čišćenje Kozare od Srba, te naveo i poruku Gestapovaca da “u Krajini ne mogu biti tri stada, da Srbinu treba sjekirom odrubiti glavu i da za to neće odgovarati”.

– Prema procjenama istoričara, na Kozari se početkom ofanzive našlo blizu 80.000 Srba i danas kada čitamo svjedočanstva o zbjegovima i zločinima vidimo volju srpskog naroda da se održi na tim prostorima, ali tu odlučnost Srbi nisu uspjeli da zadrže protiv mnogostruko nadmoćnijeg neprijatelja – rekao je Arbutina.

Prema njegovim riječima, većina žena i djece je odvedena u zatočeništvo i logore u Jasenovcu, Starom Gradištu, Sisak, Jastrebarsko i druge logore smrti, a one radno sposobne su odveli u rudnike u Njemačkoj i Norveškoj.

– Najviše su stradala kozaračka deca koja su ili umirala od gladi ili su ubijena ili, ako su preživjela, njima je menjan identitet o čemu svjedoče brojni slučajevi – rekao je Arbutina.

Govoreći o zbjegu, stradanju i zločinu nad Srbima, podsjetio je na riječi Dare Banović iz Gornjeg Jelovca koja je ustaši u oči rekla “imam tri sina, jedan će me osvetiti” poslije čega je mučeničkom smrću stradala.

– Moramo njegovati kulturu sjećanja na žrtve Drugog svjetskog rata, kao i na one ljude koji su s puškom poginuli boreći se protiv neprijatelja kome je cilj bio da izbriše Srbe sa područja Krajine – zaključio je Arbutina.

U nastavku programa u gračaničkom Domu kulture održana je projekcija dokumentarno-igranog filma “Peto pismo Hilde Dajč”, reditelja Ivice Vidanovića, koji prikazuje sudbinu jevrejske djevojke u okupiranom Beogradu, njenu požrtvovanost i hrabrost, odlučnost da pomogne svojim sunarodnicima u koncentracionom logoru.

– Iza Hilde Dajč ostala su četiri pisma neprocjenjive istoriografske vrijednosti, a koja svjedoče o životu i smrti u logoru na Starom Sajmištu. “Peto pismo Hilde Dajč” napisano je 80 godina kasnije i upućeno je svima nama – da se sjetimo i ne zaboravimo heroine naše prošlosti – naveo je Arbutina.

Tribini je prisustvovalo desetak učenika srednjih škola iz centralnog dijela Kosova i nekoliko profesora istorije.

(RTRS)