Antić: Velika Albanija odgovara samo Turskoj i sponzorima sa Zapada

Zapadne sile su tokom 19. i 20. vijeka težile da spriječe uticaj Rusije, odnosno, SSSR na Balkanu, a Albanci su im u tome bili prirodan saveznik. Ipak, albanski narod bi trebalo da se zamisli nad cijenom koju je on platio, ocjena je Čedomira Antića, istoričara i predsednika Naprednog kluba.

U razgovoru za „Novosti“ on govori o tome zašto je tokom istorije Zapad bio uz Albance, zbog čega bi objedinjavanje albanskih teritorija danas odgovaralo samo Turskoj, zašto velike sile nijesu dozvoljavale približavanje srpskog i albanskog naroda, ali i o nesposobnosti srpskih elita da shvate vrijeme…

Albance kao „štićenike“ Zapada mnogi istoričari vide još od Prizrenske lige, čije je nastajanje potpomognuto britanskim naporima. Kojim su ciljevima bili vođeni tadašnji „sponzori“ albanske nacionalne države?

– Rekao bih da je pretjerano uvjerenje da su velike sile – a većina njih pripada Zapadu – bile uvijek i iskreno uz Albance. Prizrenska liga nije imala uspjeha. Propala je. Njene tekovine uništilo je samo Osmansko carstvo. Albanci su jedini balkanski narod koji nikad nije uspio da izvrši punu nacionalnu integraciju, a posebno im to nikad nije pošlo za rukom da učine sopstvenim snagama. Albanci su imali povoljniji položaj i uslove od Srba 1878. i 1990, ali duboki unutrašnji problemi albanskog društva usporili su proces stvaranja njihove ujedinjene nacionalne države. Zapadne sile su tokom 19. i 20. vijeka težile da spriječe uticaj Rusije/SSSR na Balkanu, Albanci su u tome bili prirodan saveznik čija je cijena bila niska. Ipak, albanski narod bi trebalo da se zamisli nad cijenom koju je on platio – poraz u svjetskim ratovima, decenijska izolacija pod Enverom Hodžom, da im nije bilo Broza i Miloševića ne bi imali ni ovo što sada imaju. Vjerska i socijalna mržnja spriječila je njihove pretke da prihvate Niški i Tiranski sporazum koji su u vrijeme početka Prvog svjetskog rata sklopili Pašić i Esad-paša. Tako bi postepeno dobili više nego što su im do danas dale sve velike sile zajedno, a rješenja bi bila pravednija.

Velika Albanija je po riječima albanskog premijera prastari mit, ali nje ima u programima Liste za prirodnu Albaniju i Crveno-crne koalicije. Ako je riječ o „prastarom strahu Srbije“, zbog čega ni Grci ni Makedonci nijesu ravnodušni pri pominjanju ovog projekta?

– Ponašanje elite albanskog naroda u Tirani i Prištini pokazuje veliku frustraciju. Tvrde da je „velika Albanija“ mit – a onda krpu sa kartom tog mita i slikom jednog austrijskog agenta – nazivaju nacionalnim simbolom. Političari govore neistine na mnogo otmeniji način. Ako je „velika Albanija“ mit zašto onda ruše Makedoniju? Septembra ove godine je usred Skoplja vrlo relevantna politička snaga proglasila „Republjik Iljirida“. Kada bi Srbija na ujedinjenju srpskog naroda proteklih godina radila na isti način na koji Albanija djeluje na ujedinjenju Albanaca bila bi bombardovana…

Vašington predvodi srpske neprijatelje

Kojim interesima na Balkanu je bio vođen Vašington kada je stao iza kosovskih Albanaca i njihovog otcepljenja od Srbije? Zbog čega nije ostavljen prostor za neku drugu opciju, osim nezavisnosti?

– Dva su razloga: potreba da Hladni rat bude nastavljen do raspada ruske države. U Vašingtonu oko te politike postoje kolebanja i nedoumice, ali snage koje su pomagale Albancima to žele, rade na tome i prevladale su 1998, 2008, 2013… Drugi razlog je nesposobnost srpskih elita da shvate vrijeme… Milošević je imao sedam godina da nešto uradi na Kosovu i Metohiji… Nije učinio ništa osim što je povećao već preveliku korupciju. Uporedimo samo šta je Rusija uradila u Čečeniji za sedam godina (posle 2001), a šta Srbija na Kosovu od 1989. do 1997. Slično je bilo i kasnije, mi smo se držali neodržive forme, a Albanci su, uz pomoć velikih sila, tražili jednostavno legalizaciju nametnutog postojećeg stanja.

Kada je Kosovo dospelo u dnevnopolitički fokus Tirane i zbog čega?

– Mislim da je riječ o tradiciji „kamena u tuđoj ruci“. U Evropi – gdje postoji razumevanje za odnos Španije i Britanije oko Gibraltara, pa ne dospijevaju u istu grupu na fudbalskim prvenstvima – nema razumevanja za Srbiju. Rama je prenio poruku „velikih prijatelja“ našeg premijera, koji nikad nijesu bili prijatelji srpskog naroda. Mi moramo da sarađujemo, prijatelji nijesmo i nećemo biti dok ne bude stvorena srpska država, ujedinjena u mjeri u kojoj već postoje ujedinjene hrvatska i albanska država, i dok konačno ne prestanu da „izvoze“ svoje probleme kod nas.

Kome bi danas, osim Albanaca, odgovaralo objedinjavanje teritorija „prirodne Albanije“?

– Vjerovatno samo Turskoj. SAD, Britanija i Njemačka (predstavljaju spoljnopolitičku pozadinu naše narodne nesreće) sponzorišu opstanak Makedonije i Crne Gore, koje ne bi postojale ukoliko bi bila stvorena ujedinjena albanska država (pošto su Skoplje i Podgorica u okviru njenih granica), a slično je i sa Grčkom.

Srbija da odustane od EU

Šta je Edi Rama poručio Briselu svojom izjavom: „U redu je ako u EU postoji zamor od proširenja, ali postoji i zamor strpljenja koji prijeti Balkanu, i ako strpljenje dođe do kraja bolje da ne predviđamo šta će se desiti“?

– Pitam se da li on zaista misli da u Berlinu ili Briselu prolaze te pubertetske ucjene? Poručio je da je loš političar koji se izdvojio kao gradski tehnokrata sa smislom za slaganje boja.

Hoćemo li biti svi jednog dana zajedno u EU i kakva će nas Unija sačekati dok „stasamo“ za nju?

– Vidimo da je Unija danas drugačija nego prije deset ili dvadeset godina. Bilo bi dobro da smo tada ušli. Poslije 2010, posebno poslije sramotnog bezuslovnog prijema Hrvatske i nametnutog Briselskog sporazuma, nama više nije mjesto u tom njemačkom političkom prostoru. Naše elite ulaze u EU bezuslovno i bespogovorno vođene sopstvenim interesima. Biće nam isto kao što nam je i sada. Iživljavaće sa na nama neke Rame i Josipovići. Mislim da imamo alternativu, a to je zaustavljanje integracija i pristupanje evropskom ekonomskom prostoru prema predlogu profesora Begovića.

Ko danas drži u rukama konce na Balkanu?

– Svakako da SAD i Njemačka imaju najveći politički, vojni i ekonomski uticaj. Međutim balkanski narodi imali bi više samostalnosti kada bi građani bili zreliji i posvećeniji demokratskim vrednostima, a elite odgovornije i manje korumpirane. Čitave slojeve stanovništva iskorumpirali su evropski fondovi i birokratija. Da sam Njemac, zabrinuo bih se za budućnost nacije i države pošto takva metodologija ne može završiti bez štete po onog ko je primenjuje.

U kom pravcu će krenuti odnosi Zapada i Albanaca kada počne da radi Specijalni sud za zločine OVK?

– SAD i EU su preko ovog suda odlučili da disciplinuju Albance, ali tek pošto su im dali državu koja je neupitna, na drugoj strani Haški tribunal je poluga u obespravljivanju Republike Srpske. Mislim da će zato odnosi ostati nepromenjeni.

Koliku je ulogu imala religija u odnosima Srba i Albanaca tokom istorije?

– Svakako je imala značaja u vrijeme osmanske vladavine. Od nastanka albanske nacije religija je u ovim sukobima u drugom planu.