Antić: Licemjerje i dvoličnost Evropske unije nema granice

Piše: Čedomir Antić

Srećna nam „Evropa“. Prošla sedmica pokazala je jasno koliko su birokrate iz Evropske unije zaista privržene vrijednostima koje glasno, ali samo usmeno proklamuju.

U Hrvatskoj tolerišu vladu u kojoj su izabrana i dvojica prononsiranih neofašista. Onda je jedan od njih smijenjen, ali tek kada se utvrdilo da je prekršio zakone u vezi sa prebivalištem i još ponečem. A pravio je spiskove „izdajnika“, uprkos činjenici da je Hrvatska navodno pravna država koja je nekoliko puta od 1995. proglašavala amnestije.

Pritom, koliko se sjećam, onaj ko je protivustavno ukidao narodna prava, pa još se oglušio o referendum o nezavisnosti Hrvatske u dvije trećine njegovog sadržaja – tada je odlučeno i o ulasku nezavisne Hrvatske u savez sa drugim jugoslovenskim republikama (što je kasnije vlast HDZ-a zabranila, protivno na referendumu izraženoj volji građana!), kao i o kulturnoj autonomiji za Srbe koja ne postoji. Dakle, izdajnici su možda prije oni koji danas u Hrvatskoj traže izdajnike. I to nije sve, jer tek što se stišala bura oko javnog, profašističkog napada na srpsku crkvu od strane jednog voditelja lokalne televizije u Zagrebu, ista je emitovala snimak s jednog skupa u Sjedinjenim Državama kom je prisustvovao episkop zagrebačko-ljubljanski Porfirije.

Dakle, prije više godina episkop Porfirije prisustvovao je u Sjedinjenim Državama skupu na kome su okupljeni srpski iseljenici, odnOsno dio njih zapjevali vojvodi Momčilu Đujiću. Episkop se sada, posle toliko godina, obratio javnosti, rekao valjda svakome poznatu istinu da nije uticao na to šta će neko od okupljenih zapjevati i izrazio žaljenje… Zbog čega? Prema komunističkim hrvatskom vlastima, četničkih žrtava na prostoru današnje Hrvatske bilo je bar 460 puta manje nego srpskih žrtava hrvatskih ustaša prema istim statistikama. Pa i u tom, velikom, ali u odnosu na ovaj drugi ipak simboličnom broju, Srbi su činili udio od više od 60 odsto. Pa i te žrtve nisu sve pale od dalmatinskih četnika pod komandom Momčila Đujića.

Na jednom sličnom, ali mnogo opasnijem skupu nastao je HDZ i s njim moderna Hrvatska… I nikom ništa. Kada je prije nešto više od godinu dana napisao jedan članak o nepoštovanju volje naroda izražene na referendumu iz 1991. godine, profesor Dejan Jović najuren je iz Josipovićevog kabineta…

Ali, kad smo kod zločina vojvode Đujića, svi četnici Hrvatske ubili su manje ljudi nego branioci i „branitelji“ demilitarizovane enklave Srebrenica pod komandom Nasera Orića. Haški tribunal mu je sudio sramotno, besmisleno i osloboio ga. Sada mu sudi karikaturalno i nametnuto pravosuđe u Sarajevu. Ispred sudnice su ga dočekale „majke enklava Srebrenice i Žepe“. Da ga cijene zato što ih je branio, pitale bi ga gdje je bio jula 1995. i zašto nije pokazao hrabrost kada su im stradali sinovi, braća, očevi… Malo veću od one kada je zarobljenom sudiji Srbinu kopao oči nožem… Da li ga, zapravo, cijene zbog onoga zbog čega mu se sudi?! To što javnost podržava Orića možda može da se nekako pravda, ali Federacija Bosne i Hercegovine imenovala ga je za savjetnika ministra branitelja… Evropski…

Da li je to pomirenje za koje se navodno svi zalažu?

U nedjelji kada su obnovljeni pregovori u Briselu između Beograda i Prištine, Albanci nisu ukoreni zato što krše međunarodne sporazume, progone Srbe, ne osnivaju sud za ratne zločine, nisu u stanju da vode parlamentarnu demokratiju… Od Srbije se, međutim, traži da poštuje odluke „ustavnog suda“ državne nakaze „Republjik Kosova“.

Dakle, tamo gdje je Srbija popustila, odrekla se svega bez naknade, sve je u redu… Srbija kao međunarodno priznata država nema ustava… A tamo gdje neki sasvim prazan ustupak treba da učini albanska strana, presudiće lažni sud i grupa ekstremista koji u parlamentu bacaju suzavac.

Niko iz Brisela se ne brine što Milo Đukanović pokazuje manire koji više liče na tekovine sjevernokorejske, nego političke prakse Evropske unije. Srpski narod u Crnoj Gori se potpuno posvetio borbi za demokratizaciju nesrećne zemlje, ali pomoć iz Brisela izostaje.

Samo kada bi Srbima dali puna prava ostalih naroda i ravnopravnost sa Crnogorcima, nestalo bi nedemokratskog režima. Ali, očigledno je da u Berlinu i Londonu imaju neki problem s narodom koji im, za razliku od nekih njihovih balkanskih saveznika , uprkos bombardovanju i sankcijama, nikada nije poslao niti jednog teroristu.

I još da dodam da je prije tri dana vlast u Beogradu, protivno Ustavu i zakonima, odlučila da Kraljevski dvor u Beogradu ne vrati Karađorđevićima. Treba im dvor u koji već godinama ne ulažu dovoljno novca. Iz Belog dvora su, prvi put posle rata, sklonjene slike i to zato što je zbog neplaćenih računa tamo hladnije nego napolju…

Takva nedjelja je iza nas „evropska“…

(Autor teksta je istoričar i docent na Filozofskom fakultetu u Beogradu)