Anketa u Hrvatskoj: Treba li ukinuti obilježavanje Dana pobjede u Kninu?

U analizi ovogodišnje manifestacije Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, odnosno 24-te godišnjice od vojno-policijske akcije Oluja, autor Gordan Duhaček za Index.hr piše da je sve izgledalo kao film Jakova Sedlara.

Sedlar je, inače, hrvatski filmski reditelj i producent, autor spornog filma „Jasenovac-Istina“, kojeg su i SAD prozvale za faktografsko umanjivanje ustaških zločina u tom ozloglašenom logoru u Hrvatskoj.

Nešto što se zove Dan pobjede i domovinske zahvalnosti bi, prema riječima Duhačeka, trebalo da izgleda kao film Stivena Spilberga, a ne Jakova Sedlara, ali u Hrvatskoj za takve promjene, kaže, nema političke volje ni potrebne kreativnosti, piše Tanjug.

Podsjeća da je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman svojevremeno pisao o „malim narodima i velikim idejama“, a Dan pobjede pokazuje da su Hrvati postali poprilično bezidejna nacija, koja ne zna ni odgovarajuće spektakularno i s pozitivnom da obilježi ono što, kako kaže, sama proglašava svojim vjerovatno najvažnijim praznikom.

Dan pobjede i domovinske zahvalnosti ne ostavlja u građanima nikakav osećaj ushićenja niti podstiče pomirenje i zbližavanje, nego je odavno postao kombinacija izliva mržnje i cirkusa samoživih i netalentovanih političara bez ikakve vizije i odgovornosti, najmanje prema samom prazniku koji bezočno privatizuju”, piše Duhaček.

Ispada, primjećuje autor, da se „hiljadugodišnji san“ o hrvatskoj državi na kraju sveo na to da se dio građana „oleši i divlja na koncertu izvođača kojega evropski mediji nazivaju fašističkim rokerom i da je to početak i kraj Dana pobjede i domovinske zahvalnosti“.

Da bi se to promijenilo, smatra Duhaček, prvo je potrebno suočavanje s istinom da se Dan pobjede obilježava na najjadniji mogući način, ali jedan od osnovnih problema u Hrvatskoj je upravo suočavanje s istinom.

„Nacionalni je mentalitet takav da će se radije propasti njegujući očite laži nego suočiti s istinom, prepoznati i priznati svoje greške i pokušati graditi nešto bolje. To pak znači da nije realno očekivati da će se obilježavanje Dana pobjede uskoro popraviti, što znači da bi ga bilo bolje ukinuti„, konstatuje Duhaček i ukazuje da će tako ipak sramota biti manja od ovoga što je u Kninu moglo da se vidi juče.

Dodaje da drugim riječima, ako Hrvati ne znaju da proslave Dan pobjede bolje od ovoga što su prikazali ove godine, onda je za sve bolje da više i ne pokušavaju, prenosi Tanjug.

U tekstu pod naslovom „Treba li ukinuti proslavu Dana pobjede u Kninu?“, Duhaček ukazuje da je 5. avgust svake godine samo „prilika za standardno prepucavanje na relaciji Hrvatska-Srbija, ali i, još važnije, to je prilika da se hrvatskim javnim prostorom izliju bujice nacionalističke mržnje, intenzivnije danas nego, čini se, u prvim godinama nakon rata“.

Na više načina, prema njegovim riječima pokazalo se i da je zvanična centalna proslava Dana pobjedu u Kinu uvek problematična.

Podsjeća da su na tim manifestacijama desničari i nacionalisti izviždali govore Zorana Milanovića dok je bio na funkciji premijera, izvikivali i izvikuju ustaške pozdrave (u međuvremenu bez straha od intervencije policije), održan je koncert na kojem su hiljade razularenih desničara masovno skandirale „Ubij Srbina!“ itd.

„Dan pobjede i domovinske zahvalnosti po svom nazivu sugeriše dan pozitivne atmosfere i susreta građana u javnom prostoru, ali u hrvatskoj stvarnosti to je većinom praznik mržnje i besa prema Srbima, političkim elitama, “onima koji mrze sve hrvatsko“ i svima koji se ne uklapaju u isključivu nacionalističku matricu„, navodi Duhaček.

A da bi se, kaže, tome doskočilo vlasti su centralnu proslavu u Kninu zato već nekoliko godina unazad pretvorile u ekskluzivističko okupljanje političke i vojne elite uz minimalno učesće naroda pa ne čudi da je policija ove godine saopštila da je u Knin bilo nikad manje građana.

Dodaje da se istovremeno sa zvaničnom ceremoniijom obilježavanja akcije Oluja u Kninu već godinama istovremeno odvija „pučka veselica u režiji ekstremne desnice, koja je godinama za lokaciju imala selo Čavoglave i kao MC-ja kontroverznog pjevača Marka Perkovića Tompsona“.

Duhaček posebno ukazuje na prijem za ratne komandante na kninskoj tvrđavi veče uoči Dana pobjede na kojem je predsjednica Kolinda Grabar Kitarovića održala, kako ističe, jedan od „najluđih javnih nastupa u istoriji hrvatske politike“.

Kolinda se, kaže, dohvatila mikrofona i prvo pet minuta držala govor na engleskom, obraćajući se direktno generalici američke vojske koja je bila među stranim gostima na prijemu.

Nakon toga je, dodaje, toliko prosipala patetiku i pričala besmislice da su i prisutni koje su uhvatile televizijske kamere počeli da izražavaju zbunjenost ili zapanjenost.

Kulminacija je bila kada se, kako navodi, „Kolinda ugurala među klapske pevače, razjapila usta i masakrirala pesmu koju su izvodili“.

„Predsjednica se toliko drala da su joj se u prenosu uživo doslovno mogli videti krajnici. Na kraju je, držeći se za svog savjetnika Antu Deura, teturajući otišla s kninske tvrđave, a javnost je ostavila s pitanjem je li Kolinda malo popila prije nego što je stala pred mikrofon, jer bi to možda najbolje objasnilo njeno ponašanje i sistemko kršenje protkola„, naveo je između ostalog Duhaček.