ANALIZA: Šta donosi postupak ocjene ustavnosti Zakona o slobodi vjeroispovijesti i uvjerenja
1 min read
Poslanici parlamentarne većine
Piše: Kosta Nenezić
U svijetlu predstojećih događaja, tj. ponovnog odlučivanja u Skupštini Crne Gore o Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o slobodi vjeroispovjesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, postavilo se pitanje ishoda potencijalnog postupka za ocjenu ustavnosti ovog zakona, ukoliko protiv zakona bude podnijeta inicijativa.
Budući da su za taj postupak zainteresovani predsjednik države, najveća opoziciona partija u parlamentu i pojedini poslanici parlamentarne većine, tačnije Božena Jelušić potrebno je ukazati na efekte i dejstvo odluke Ustavnog suda Crne Gore u tom slučaju.
Prije svega, želim istaći jednu upadljivu, a istovremeno nesvakidašnju činjenicu u modernom parlamentarizmu, da poslanik, preciznije gospođa Božena Jelušić najavljuje iniciranje postupka za ocjenu saglasnosti zakona sa Ustavom i to zakona za koji će glasati.
S obzirom na to da je u decembru govorila ne baš pohvalno o zakonu za koji je glasala, navodeći „spiralu zla“ kao nus-pojavu njegovog donošenja, očigledno je da sumnja u njegovu ustavnost. A ostavlja utisak i da glasa pod prinudom. U tom smislu, ispravnije je ne glasati takav zakon, nego ga „preispitivati“ u postupku pred Ustavnim sudom.
Kada navedeni zakon o izmjenama i dopunama bude stupio na snagu, on će kao i svaki drugi opšti akt proizvoditi pravno dejstvo do njegovog ukidanja u redovnoj zakonskoj proceduri, ili odlukom Ustavnog suda, ukoliko se utvrdi da nije u skladu sa Ustavom i potvrđenim i objavljenim međunarodnim ugovorima. S tim u vezi, u javnosti se postavilo pitanje da li bi u slučaju eventualne odluke Ustavnog suda o prestanku važenja Zakona o izmjenama i dopunama, ili pojedinih odredaba tog zakona, važile prethodne odredbe. Da bi se dao odgovor na ovo pitanje, ključno je razumjeti momenat otpočinjanja djelovanja same odluke Ustavnog suda.
S obzirom na to da odluke Ustavnog suda djeluju ex nunc (od objavljivanja odluke u Službenom listu CG), a ne (ex tunc) retroaktivno, u situaciji kada bi Ustavni sud utvrdio da zakon o izmjenama i dopunama ili pojedine odredbe tog zakona, nisu u saglasnosti sa Ustavom, one bi prestale da važe momentom objavljivanja odluke Ustavnog suda u Službenom listu Crne Gore (sa dejstvom za ubuduće). Drugim riječima, nema povratnog dejstva. To praktično znači da ne bi „oživjele“ stare odredbe, između ostalog izbrisani čl. 61,62,63, 64.. budući da su one ukinute zakonom o izmenama i dopunama koji je važio do momenta objavljivanja odluke Ustavnog suda.
Sasvim uprošćeno, ukinuti zakon o izmjenama i dopunama je imao svoj život i proizvodio pravno dejstvo do momenta objavljivanja odluke Ustavnog suda kojom prestaje njegovo važenje. Tako da bi od momenta prestanka njegovog važenja postojala pravna praznina, a nikako povraćaj u pređašnje stanje. Dakle, ne postoji pravni mehanizam, koji bi vratio važenje normi stavljenih van snage, osim propisivanja identičnih normi u novoj zakonodavnoj proceduri.
Međutim, uzimajući u obzir da su konkretnim zakonom o izmjenama i dopunama izbrisane sporne odredbe Zakona o slobodi vjeroispovjesti i to članovi 61.,62., 63. i 64., oni ne bi mogli biti predmet ocjene ustavnosti iz razloga što su prestali da važe. Suprotno postupanje bi dovelo do apsurdne situacije, tj. da se cijeni da li su u saglasnosti sa Ustavom odredbe koje više ne postoje. U konkretnom slučaju, izbrisane odredbe ne mogu biti u skladu niti u suprotnosti sa Ustavom, jer praktično više ne egzistiraju u pravnom poretku.
Naposlijetku, nije jasna logika, a i namjera potencijalnih inicijatora postupka za ocenu ustavnosti zakona, u pogledu izbrisanih normi. Parlamentarna većina kao i svaka druga u redovnoj zakonodavnoj proceduri, ima pravo da propisuje nove, ili da briše stare norme, ili pak, da donese novi zakon kojim se stavlja van snage prethodno važeći itd… Zakoni se donose, mijenjaju, dopunjuju, brišu.U suprotnom, obesmislilo bi se postojanje skupštine kao zakonodavca i kompletnog pravnog poretka. Zakoni bi bili dogme, Sveto pismo. Donijeti jednom, zasvagda. Takvu krutost je teško zamisliti u 21. vijeku.
Primer crnogorske ideologija vredjanja inteligencije:
TEZA: 1920 je okupirana i ukinuta crnogorska crkva
ANTITEZA (moja baba odgovara sa zdravom pamecu):
Ako je okupirana kako bas ni jedan od 500 popova i monaha nije skinuo mantiju i rekao necu da sluzim okupatoru
TEZA: 1919 je crna gora ustala protiv srbijanske okupacije
ANTITEZA (moja baba odgovara sa zdravom pamecu):
Kako ih onda srbijanci polomise sa samo nekoliko bataljona.
TEZA: Crnogorski jezik je bio obespravljen
ANTITEZA (moja baba odgovara sa zdravom pamecu):
A sto po popisu kraljevine crne goreiz 1909 98% naroda zbori srpski
I sve ovakvo, do beskraja….vredjaju inteligenciju narodu..
Ova gopodja jelusicka je ovdje u skupstini samo sto mora jer su joj gazde to nalozile,a kad je tako pri rzena zakonu neka ide u hrvstsku posto je tamo rodjena pa neka ispravlja tamo njihove nakaradne zakobe.
Rezultat svih ideoloskih projekata koji vredjaju inteligenciju (kao sto je milogorska nacija) je da na kraju u projektu ostanu samo glupavi i pokvareni (koji imaju opipljiv interes). Pametni i moralni beze iz takvih projekta. To na kraju ispadne drustvo glupsona i krimosa. Sa druge strane projekti koji ne vredjaju inteligenciju imaju sansu da zazive, jer su logicni i konzistentni i u povoljnim okolnostima odrzivi. Mada i to je samo nuzan uslov ali ne i dovoljan Zadnjih 20 godina u cg je dokaz da je neodrzivo drustvo u kome dominira koalicija glupsona@krimosa. Nacela na kojima pociva svako drustvo su najbitnija. Ne mozes uciti dete da je zemlja ravna ploca a onda ocekivati da ono bude uspesno u zivotu. Drzava ne moze imati ideologiju koja vredja inteligenciju slusalaca i gradjana, kao sto je bila drzavna ideologija crne gore 2000-2020. Zakonomerno takva drzava i drustvo moraju da nazaduju i to se desilo. Sto se zida na pesku, mora da se srusi.
Svi pravoslavni vernicu su u spc. Miras ne moze da napravi ni jednu litiji. Ne postoje pravoslavni milogorci. Imamo medjunarodno priznatu srpsku pravoslavnu crkvu i to je to. Nemamo sa kime ni sta da se dogovaramo. Pokusali ste da nas pokradete i kradja vam se obila o glavu. Sad ste izgubili i vlast. Sledi popis na kome ce se prepisati onaj popis koji se desio na litijama i pokazace se da ste falsifikovali sve dosadasnje popise. Game over.
Jelušićka, Filip Adžić, na njih je mislio Zdravko kad je podržao SVE koji se bore protiv DPS-a? DF i Demokrate ne trebaju njegovu podršku, pobediće sami, a Nikšić već ima iskustva sa Pozitivnom. Srbi za Srbe, ni glasa Pozitivnoj, Dritanu, Zdravku, Jelušićki i Adžiću ??
Ustavni sud kad bi mogao da pise zakona, onda bi bila obesmisljena podela na sudsku i zakonodovnu vlast. Ne moze sud da radi nista osim da ukine zakonski clan koji je protivan ustavu. Ne moze da se bavi clanovima koji su vec ukinuti od novog saziva skupstine, nego samo onim koji jos uvek postoje, a njima nek se vala bavi. Nista im ne fali. A i nek ih ukida ako oce, oni nemaju veze sa svetinjama. Gotovo je. Nema dogovoranja ni sa kim jer pravoslavni milogorci ne postoje, kao sto u bosni ne postoje pravoslavni bosnjaci. Ne moze 50 bosnjaka u Sarajevu da odluci da kao fol postanu pravoslavni pa da na osnovu toga traze od milion bosanskih srba da se menja ime spc u bosni u bosansku pravoslavnu crkvu, a sve da oni navodno ne bi bili diskriminisani. Ko vas sisa. Ne morate da budete pravoslavni. Kad ste se odrekli rusije, cirilice, njegosa i svega drugog, sto se ne bi odrekli i pravoslavlja. Vi volite zapad i evropu i nato. Spremni ste da vam deca sa nato pakatom idu u rat protiv rusije. O kom pravoslavlju mi da pricamo sa vama milogorcima.
Zakon nece biti izglasan i to je jedino rešenje. Sve dok se ne postigne široki konsenzus svih pravoslavnih vjernika bez uplitanja politike sa obije strane
Tomi, jesi li ti onaj majonez?
Ostao je član 25, a kojim se uređuje da eparhije mogu biti u državnim granicama, a što to znači? Znači da ovim ne može biti SPC, već samo Mitropolija, a koja je ovim uzdignuta u rang autokefalnosti. Hteli mi da priznamo ili ne. Prethodno je Mitropolija ,, bukvalno“ izdejstvovala od strane Sinoda dve stvari: uzdizanje u rang arhiepiskopije i titulu arhiepiskopa. Što znači faktički odvojenost ili samostalnost. Ukinut je prefiks Srpska pravoslavna crkva, a i pristupilo se formiranju organa, tj. Episkopski savjet koji nije ništa drugo do Sinod. Takođe smo imali i proglašavanje internog sveca Njegoša.
Hteli i ne hteli, mirili se ili ne, mi ovde više nemamo SPC. Pogledati i odluke Sabora od 26. Maja 2006. Tada su uspostavljeni prethodni pojmovi.
Ako nema SPC onda nemamo nikakve druge pravoslavne crkve na teritorijama gdje žive Srbi u Crnoj Gori. Znači li to da se vraćamo se u 1945 na 90% crne gore. U Banjanima žive srbi i poneka budaletina, kome su tanki korijeni- montenegrin. Manastir Kosijerevo i Banjani su pripali Crnoj Gori (srpskoj) 1878 godine i bio je pravoslavni manastir srbskog naroda koji tu živi. Svaki pokušaj preinačenja stvorio bi raskol i u ovoj šačici pravoslavnih. Amerika je već dosta zla donijela ovim srbskim prostorima.