Ana toči, Ana služi, al’ za Milom srce tuži…

Premještajući se službom iz varošice u varošicu, sve do velegrada, veliki srpski pisac, pjesnik i slikar boemskog duha Đura Jakšić nastanio se te 1855. godine u Kikindi. Društvo mu je pravila kafana gdje je u piću tražio bijeg, utjehu i inspiraciju za svoje pjesme.

Upravo u jednoj kikindskoj krčmi upoznao je svoju nikad prežaljenu ljubav koja će potom postati inspiracija za antologijsku pjesmu ,,Mila“ i čuveno slikarsko remek djelo – portret “Djevojka u plavom”.

Đura danju samuje, a zimske večeri provodi u krčmi “Kod belog krsta” gdje se pilo dobro vino i bermet iz Karlovaca. Neočekivano, tu ga je obuzela nova ljubav i doživotna muza. U krčmi Lazara Popovića bile su njegove ćerke Emilija zvana Mila i Ana.

“One su služile, one naplaćivale, one zabavljale (odnosno ona – Mila) i privlačile goste”, otkrio je Branislav Nušić još 1907. Krčmareva ćerka Mila Popović, “mlada, lijepa, vatrenih očiju, tanka struka” služila je i Đuru koji je uglavnom pio sam u uglu krčme.

Te trenutke Nušić dočarava kao scenu sa pozornice: “Nije joj nikad ništa kazao, ali kad mu je bila prazna čaša, nije htio drugi da ga posluži, čekao je dok Mila prođe kraj stola pa bi joj ćuteći dodao čašu. A kad bi mu ona donijela punu čašu blijedog iđoškoga rampaša, on bi Milu pogledao duboko u oči i ispio čašu do dna”. A jednog dana, pričao je Nušić, Mila je nestala: “Nije bila u gostima ni desetak dana, ali se to Đuri učinilo kao da se neće nikad ni vratiti”. Tada se izjadao u četiri strofe pjesme “Mila”.

,,Vina, Milo!” — orilo se,
Dok je Mila ovde bila.
Sad se Mila izgubila:
Tuđe ruke vino nose.
Ana toči, Ana služi,
Al’ za Milom srce tuži.

Nema nama Mile više!
Ono malo veselosti,
Što imaše dobri gosti,
To kod Mile ostaviše.
Ana toči, Ana služi,
Al’ za Milom srce tuži.

Iz Milinih ruku mali’,
Ma se rasto bela sveta
Mesto čaše od bermeta,
Otrova bi progutali.
Ana toči, Ana služi,
Al’ za Milom srce tuži.

Ko da igra? Ko da peva?
Ko da žedni? Ko da pije?
Ko li brigu da razbije? —
Nesta Mile, nesta ćeva!
Ana toči, Ana služi,
Al’ za Milom srce tuži!

Lijepoj krčmarici iz Kikinde Đura Jakšić nije posvetio samo antologijsku pjesmu i remek-djelo svog slikarstva. Po liku Mile Popović naslikao je i ikonu Bogorodice, koja se nalazi u crkvi posvećenoj svetom Velikomučeniku Prokopiju u Srpskoj Crnji, Jakšićevom rodnom mjestu.

On je u bijesu nožem na tri mjesta oštetio Bogorodicu, koju je 1892. restaurirao majstor iz Temišvara.

Jakšićevi biografi tvrde da Mila nikada nije shvatila veličinu Đurine ljubavi, a da on, patriota velikog srca, ali i plahovite narave u svojoj ženi Tini nije našao smiraj. Mila se udala za drugog Đuru – Đuru Rajkovića i umrla 1916. u Rusiji – trideset i osam godina nakon smrti velikog srpskog književnika i slikara.

Izvor: Nezavisne/Blic

Pročitajte još:

Za sve režimske šoviniste: Andre Riu izvodi „Tamo daleko“ (VIDEO)