Ana Janjušević Oliveri za IN4S: Sporni sadržaj u udžbeniku biologije usmeren protiv tradicionalnih vrednosti

„Sadržaj o polnom i rodnom identitetu u udžbeniku biologije za osmi razred osnovne škole, koji je, kako se moglo čuti posljednjih nedjelja, nastao na osnovu nastavnog programa odobrenog od strane Nacionalnog prosvetnog saveta, sporan je iz više razloga. Kao prvo, nastava biologije može uključivati metodske jedinice samo o polu, jer je pol biološka kategorija. Rod, kao društveni konstrukt, predstavlja sociološku kategoriju, te se o njemu, naravno sa valjanih naučnih pozicija, može učiti u okvirima sociologije i psihologije, nauka koje se u našem obrazovnom izučavaju na srednjoškolsmom nivou. U spornom udžbeniku biologije došlo je, do miješanja prirodnih i društvenih nauka, koje imaju sasvim različite kriterijume. Dakle, uvođenje pojmova o rodu u sklopu metodske jedinice koja bi trebalo da se bavi polom pogrešno je i metodički i metodološki„, rekla je prof. dr Ana Janjušević Oliveri, lingvista, vanredni profesor na Filozofskom fakultetu u Kosovskoj Mitrovici za portal IN4S.

Nakon što je patrijarh srpski Porfirije skrenuo pažnju javnosti na sporni sadržaj udžbenika iz biologije u kojem se govori o rodnom identitetu i rodnom izražavanju, a ministar prosvete Branko Ružić zatražio njihovo ponovno preispitivanje, doneta je odluka o hitnom formiranju radne grupe u kojoj će najeminentniji stručnjaci iz biologije izneti svoj stav.

Kako dodaje Janjušević-Oliveri, kao drugo, sporan je i način interpretacije polnog i rodnog identiteta u samom udžbeniku, jer su autori, umjesto da objasne šta je pol, dali sebi za pravo da savjetuju učenike, a time i da utiču na njih, odnosno na njihova opredjeljenja.

„Udžbeničkom stilu, čija je glavna odlika objektivnost, neprimjereni su empatični iskazi u kojima se autori direktno obraćaju učeniku: „Adolescencija je vreme u kome sebi treba dati vremena, i sasvim je u redu ako si zbunjen/a, ako se još ne pronalaziš. Proći će još nekoliko godina dok ne uspeš sebi da razjasniš šta zaista želiš i šta osećaš. Zato treba da razgovaraš sa nekim starijim i iskusnijim… Psiholog je dobar izbor“. Ovakav način obraćanja adolescentu, i to u udžbeniku biologije, ima prikriveni manipulativni karakter“, dodala je ona i postavila pitanje zašto se kao opcija za razgovor osmaku ne nude njegovi roditelji, nego se psiholog prepoznaje kao dobar izbor, kao i to da se time se ne šalje samo poruka da je sve normalno i dozvoljeno nego se i podriva autoritet porodice.

Takođe, naš sagovornik kaže da bi kao lingvista, mogla da komentariše stil pisanja udžbenika (već se u citiranom odlomku nalazi stilska greška: „Adolescencija je vreme u kome sebi treba dati vremena“), upotrebu drugog lica jednine u obraćanju korisniku udžbenika, dvojne forme „ako si zbunjen/a“, koje su uopšte odlika „globalistički korektnog“ jezika.

„Sadržaj ove lekcije, kao i način na koji je napisana, podsjetio me je na tekstove na Ikeinom sajtu, gdje se propagira rodna ravnopravnost i empatija prema LGBT+ osobama. Opet je lingvistički intersantan sljedeći Ikein edukativni sadržaj: „Obraćati se nekome sa „on/ona“ na osnovu ličnih zaključaka može dovesti do toga da se oni oseđaju neprijatno i nepoželjno. Upotreba zamenica „oni/njima“ je sigurniji pristup kada ne znaš rodni identitet osobe. Ne plaši se da pitaš nekoga koje zamenice koristiti ukoliko misliš da su radi da to podele s tobom“. Dakle i ovo „uputstvo“ počinje neutralnim sudom (kao i ono prethodno navedeno iz udžbenika), da bi se zatim prešlo na „uključivanje“ korisnika teksta, kome su upućeni savjeti. Ovo ipak nije udžbenik, pa se gramatička greška (narušavanje kongruencije, vjerovatno i namjerno, kako se iz ostatka uputstva može zaključiti: Obraćati se nekome sa „on/ona“ može dovesti do toga da se oni oseđaju neprijatno i nepožnjljno) još se i može tolerisati. Ali ono što se ne može tolerisati jeste nonsensna preporuka za upotrebu zamjenica (a tekst upravo nosi naziv „Zapamti da su zamenice važne“)“, navodi u intervjuu za IN4S Janjušević-Oliveri.

Dodaje da se mi se ne obraćamo nikome zamjenicama trećeg lica, već se u direktnoj komunikaciji koriste zamjenice prvog i drugog lica, kojima se upućuje na govornika i sagovornika, dakle na lica koja su prisutna, te se stoga kod takvih zamjenica rod (gramatički) ne precizira, jer je to očigledno („na osnovu ličnih zaključaka“).

„Ako govorimo o licu koje ne učestvuje u komunikaciji, onda koristimo zamjenice trećeg lica, i u većini jezika kod tih zamjenica postoji rodna diferencijacija (on, ona (he, she) a ako jezik razlikuje i srednji rod, javlja se i oblik – ono (it)). E sada, Ikea savjetuje da se o osobama rodno nedefinisanim izjašnjavamo u trećem licu množine „oni/njima“. To bi značilo da umjesto „Ona mi je to rekla“ kažemo „Oni su mi to rekli“. Ali mi smo time upravo nju koju „na osnovu sopstvenog zaključivanja“ vidimo kao pripadnicu ženskog pola, ne želeći da povrijedimo njena „neutralna osjećanja“ roda, upravo okarakterisali kao muškarca, jer u srpskom jeziku (za razliku od engleskog, sa koga je ovaj tekst očigledno doslovno preveden i u kome je rodna senzitivnost dovedena do nonsensa) treće lice množine razlikuje rod, pa imamo oblike oni, one, ona. Dakle, nimalo se naša gramatika ne može uklopiti u transeksualnost, interseksualnost, rodnu neutralnost i ostale -osti koje nameće novi svjetski poredak“, jasna je ona.

Takođe, Janjušević-Oliveri kaže da nam se ove pojave “nameću na svim nivoima nekada manje, nekada više očigledno, ali svakako uporno, tako da nam prihvatanje raznovrsnih seksualnih orijentacija i rodnih identiteta može postati sasvim prirodno, ako se ne budemo odupirali i trijebili kukolj iz naših udžbenika i uopšte svih sredstava koja utiču na oblikovanje svijesti i sistema vrijednosti, pogotovu kod najosjetljivijih članova zajednice, djece i mladih’‘.

Navodi da je veoma važna uloga Crkve i pozdravlja nastojanja Njegove svetosti patrijarha Porfirija da utiče na očuvanje tradicionalnih vrijednosti, od kojih je „prirodna“ porodica jedna od temeljnih. “Koliko se daleko otišlo, svjedoči i ova sintagma „prirodna porodica“, koja se u posljednje vrijeme pojavljuje: sam jezik nam kaže da postoje i neprirodne, vještačke, surogat porodice“, objašnjava ona.

Zavod za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja povukao je juče, na sednici Nacionalnog prosvetnog saveta (NPS), predlog standarda udžbenika po kome se u knjige uvodi rodno osetljiv jezik. Time je isključena mogućnost da se školski materijali za predškolsko obrazovanje, osnovnu i srednju školu, po hitnoj proceduri, kako je ranije bilo planirano, pišu na rodno osetljivom jeziku.

„Zakon o rodnoj ravnopravnosti ne da je procijenio da nam tzv. Rodno senzitivni jezik treba, nego nam ga je još i nametnuo. A u članu 6, stav 17 Zakona o rodnoj ravnopravnosti kaže se da je rodno osjetljivi jezik „jezik kojim se promoviše ravnopravnost žena i muškaraca i sredstvo kojim se utiče na svest onih koji se tim jezikom služe u pravcu ostvarivanja ravnopravnosti, uključujući promene mišljenja, stavova i ponašanja u okviru jezika kojim se služe u ličnom i profesionalnom životu.“ Dakle, ovdje je jasno istaknuta svrha rodno senzitivnog jezika, a to je mijenjanje svijesti, mišljenja, stavova i ponašanja, drugim riječima – mijenjanje sistema vrijednosti. Sasvim je u redu promovisati ravnopravnost polova (polova, a ne rodova, jer se i u tekstu Zakona govori o ženama i muškarcima), ali to se ne postiže promjenama u jeziku, pogotovu ne nasilnim promjenama“, izjavila je za IN4S o ovoj temi Janjušević Oliveri.

„Jezik svakako jeste sredstvo kojim se, između ostalog, utiče na svijest, mišljenje njegovih govornika, ali je jezik ujedno i ogledalo u kome se reflektuju društveni odnosi. Jezik je oduvijek pratio razvoj društva i prepoznavao izmijenjenu ulogu žene, pa su se u njemu spontano stvarali nazivi za ženska zanimanja, koji su u srpskom jeziku brojni ‒ kraljica, vladarka, vlastelinka, učiteljica, doktorica, slikarka, pjesnikinja, te monahinja, kaluđerica i mnogi drugi. To potvrđuje da se u srpskom jeziku, i to odavno, i bez uplitanja (jezičke) politike, rodno diferenciraju imenice koje označavaju društveni status ili profesiju, naravno, kada je to potrebno. Taj proces podrazumijeva da se prvo dese društveno i jezički relevantne promjene, pa da se onda iznađu jezička sredstva kojima će se one imenovati. Međutim, nasilno lijepljenje sufiksa, vrlo često proizvodi komični, a nekad i pežorativan efekat“, navodi ona i dodaje primjer u Priručniku o upotrebi rodno osetljivog jezika, koji se može naći na sajtu Koordinacionog tela za rodnu ravnopravnost Vlade Republike Srbije, navode zanimanja: alaskinja, lovkinja, kobasičarka, šoferka, brijačica itd. koja ne samo da zvuče rogobatno nego i pogrdno.

„Riječ je o tome da određena zanimanja ranije nisu obavljale žene, a i danas su u njima rijetke, pa nema ni potrebe da se izmišljaju riječi za njihovo imenovanje. Tim prije što je muški rod neutralan, njime se prvenstveno imenuje samo zanimanje, npr. pekar je osoba koja se bavi proizvodnjom peciva, a ne muškarac koji obavlja taj posao. Naravno, u srpskom jeziku postoji i riječ pekarka, ali je ona rodno markirana, i označava ženu koja se bavi pripremanjem peciva. Međutim, u ovoj eri političke korektnosti, a jezičke i logičke nekorektnosti, možemo pročitati, na primjer, da je neki poznati poslastičar organizovao obuku za „pekarke i pekare“. Da li to onda znači da posao u pekari na različit način obavljaju muškarci i žene? Sigurno da ne, ali zvuči moderno i „fensi“, nije bitno što se narušava princip jezičke ekonomije. I to nije jedino ogrešenje o jezičku ekonomiju i logiku. Da bi se zadovoljili apetiti boraca, tačnije „borkinja“ za rodnu ravnopravnost, uvodi se i upotreba tzv. paralelnih formi, jer više nije dovoljna samo ravnopravnost u imenicama, već se i glagoli i pridjevi moraju povinovati zakonitostima rodne ravnopravnosti. Već smo to vidjeli u citatu iz udžbenika biologije: „sasvim je u redu ako si zbunjen/a“. I nije slučajno što se na ovakvim formama insitira upravo u udžbenicima, jer je cilj da se djeci plasira rodna ravnopravnost kroz rodno senzitivni jezik, ali i kroz sadržaje koji će je propagirati. Tako se vrše istraživanja na temu zastupljenosti ženskih pisaca u školskim čitankama (kao da je za „ulazak“ u čitanke presudan pol!) ili se pak žigošu književni tekstovi u kojima je prikazana potčinjenost žene u patrijarhalnom društvu. Mislim da sve to nije borba za ravnopravnost POLOVA (koju kao žena u svakom segmentu svog života podržavam!) već ozbiljan projekat usmjeren protiv tradicionalnih vrijednosti na kojima se temelji srpska kultura“, zaključuje Ana Janjušević Oliveri za IN4S.