Amerika prekida finansiranje NVO u Crnoj Gori: Konačan udarac spoljnom uticaju?

Odluka Donalda Trampa da privremeno obustavi američko finansiranje nevladinih organizacija u inostranstvu mogla bi označiti kraj jedne od najefikasnijih poluga američkog političkog uticaja u Crnoj Gori. Godinama unazad, Vašington je kroz razne fondove, fondacije i ambasade pumpao novac u nevladin sektor, gradeći mrežu organizacija koje su zastupale interese američke spoljne politike. Ove organizacije su često imale ulogu u oblikovanju javnog mnjenja, uticaju na izborne procese i kreiranju političkog diskursa u zemlji.

Kritika je upućena Bajdenovoj administraciji, koju je iznijela portparolka Bele kuće, Keriolajn Levit, tvrdeći da je bivša vlada trošila novac ,,kao pijani mornari“, što je doprinijelo inflacionoj krizi u SAD. Premna njenim riječima, upravo je ova neodgovorna potrošnja bila jedan od razloga zbog kojih je administracija Donalda Trampa obustavila finansiranje nekih programa, kako bi se preispitala njihova efikasnost.

Među najvećim korisnicima američkih fondova u Crnoj Gori bili su: Centar za demokratsku tranziciju (CDT) – Organizacija koja je godinama dobijala sredstva od američke Nacionalne zadužbine za demokratiju (NED), poznate po finansiranju projekata koji imaju za cilj „demokratsku tranziciju“ u zemljama gdje Vašington ima geopolitičke interese. CDT se posebno fokusirao na izborne procese, monitoring izbora i rad državnih institucija. Atlantski savjet u Crnoj Gori – Dio šire mreže Atlantskog savjeta, organizacije koja aktivno promoviše NATO agendu i evroatlantske integracije. Ova organizacija je godinama imala podršku američkih fondacija i zvaničnih institucija, što je bilo u skladu sa spoljnopolitičkim interesima Vašingtona u regionu.

Prema dostupnim podacima, samo između 2001. i 2014. godine, američke fondacije su uplatile oko 4,8 miliona dolara u crnogorski NVO sektor. Najveći donatori bili su Fond braće Rokfeler, Fondacija Čarls Stjuart Mot i Soroševo Otvoreno društvo, koji su aktivno finansirali projekte usmjerene na društvene i političke promjene.

Sa Trampovom naredbom, mnoge od ovih organizacija bi mogle ostati bez glavnog izvora prihoda, što dovodi u pitanje njihovu dalju aktivnost i uticaj. Ne samo da će finansijska struktura biti uzdrmana, već će i njihova uloga u političkom životu Crne Gore biti dovedena u pitanje.

Postavlja se nekoliko ključnih pitanja:

1. Ko će sada finansirati ove organizacije? – Da li će se okrenuti Evropskoj uniji ili drugim zapadnim fondacijama, ili će pokušati da se prilagode novim uslovima rada sa smanjenim budžetom?

2. Kako će ovo uticati na politički diskurs u Crnoj Gori? – Ako NVO sektor više ne bude imao snažnu podršku američkog kapitala, da li će se smanjiti njihov uticaj u javnom prostoru i političkom životu?

3. Da li je ovo kraj američke agende u regionu? – Ako Vašington odluči da trajno smanji ulaganja u NVO sektor u Crnoj Gori, to bi moglo značiti slabljenje američkog političkog uticaja u zemlji.

Trampov potez nije samo tehnička mjera već jasan signal da se američki prioriteti mijenjaju. Višegodišnji mehanizam finansiranja NVO, koji je bio jedan od najjačih instrumenata američkog uticaja u Crnoj Gori, sada je doveden u pitanje. Dok će neki tvrditi da je ovo udarac za civilno društvo, drugi će ovo vidjeti kao priliku da se politički procesi u zemlji oslobode spoljnih uticaja. Jedno je sigurno – politička scena Crne Gore više neće biti ista bez američkog novca koji ju je godinama oblikovao.