Američki reditelj: Zločini iz „žute kuće“ ne zastarijevaju, internacionalizovaću priču o „srpskom srcu Johanovom“
1 min read
"Žuta kuća"
Roman Veselina Dželetovića „Srpsko srce Johanovo“, istinita priča o bogatom Njemcu kome je presađeno srce srpske žrtve u „žutoj kući“ na Kosovu, oživjeće u filmu radnog naslova „Žetva“ američkog autora Pola Kampfa. Ovaj reditelj, scenarista i producent, čiji je poslednji film Imprisioned sa Lorensom Fišburnom prije nekoliko dana premijerno prikazan na marketu u Kanu, za „Novosti“ kaže da je prvu ponudu producenta Dragana Ivanovića iz „Bandur filma“ odbio, ali, onda je pročitao knjigu…
– Na putu od Los Anđelesa do San Franciska u avionu sam je našao na Kindl servisu. Bio je to veoma loš prevod, ali, čak i takva, ova priča me je osvojila. Toliko sam bio dirnut da sam pozvao Dragana čim sam izašao sa aerodroma i rekao mu: „Pristajem!“ – prisjeća se Kampf, koji je vrlo brzo, na osnovu knjige, napisao i scenario.
Priča o bogatom Njemcu koji posle transplantacije počinje da sanja nepoznate predjele, ljude i plavookog dječaka, a potom odlazi na Kosovo u potrazi za odgovorima, toliko je opčinila Kampfa da je odmah odložio druge projekte i počeo da piše scenario za „Žetvu“.
– Priča o bivšoj Jugoslaviji, Srbiji, Kosovu i Albaniji je veoma komplikovana i za one koji su umiješani u nju, a zamislite tek kako ona izgleda prosječnom Amerikancu. Smatram da je dobro za film to što progovara sa moje pozicije autsajdera, nekoga sa strane, bez predrasuda, nekoga ko kao Johan ne poznaje svijet o kome govori i ne mogu ga „optužiti“ da je pristrasan. Želim da ovu predivnu priču podignem na jedan veći, internacionalni nivo.
Posle Dželetovićeve knjige o „žutoj kući“ i ilegalnoj trgovini organima, Kampf je, kaže, počeo da čita sve do čega je mogao da dođe – novinske članke, intervjue, gledao je dokumentarce… Ali i dalje ima mnogo pitanja.
– To je veoma bolna tema za srpski narod, ali, nažalost, slične stvari dešavaju se širom svijeta. Ovo jeste srpska priča, ali problem je svjetski. Takve rane ne zastarijevaju, ali možda je ovo pravo vreme da se zapitamo, na globalnom nivou, šta se događalo, šta se još uvijek dešava i zašto niko ne odgovara zbog toga – kaže Kampf.
Prema njegovim riječima, ne može se pobjeći od politike u filmu, jer je tema takva.
– Namjeravam da ispričam činjenice o onome što se desilo, ali i da pitam gdje je bio NATO, gdje Rusija, a gdje Amerika dok se to dešavalo. Zašto nismo reagovali? Jer, to se desilo posle rata na Kosovu, kada su nam rekli „sve je u redu, rat je gotov, mi smo tu“. To jeste političko pitanje. I to se dešava i sada svuda u svijetu. Ali šta je sa crnim tržištem, trgovinom robljem, prostitucijom, svim onim što procvjeta kada „stabilizuju situaciju“. Serija koju planiramo da snimamo posle filma biće nastavljena u tom pravcu – najavljuje reditelj.

Njegov poslednji film Imprisioned snimljen je u Portoriku, 80 odsto na engleskom i ostalo na španskom jeziku. Plan je da i „Žetva“ bude većinski na engleskom, s međunarodnom glumačkom ekipom, koja će skrenuti pažnju na ovu priču.
Posle odabira lokacija u Srbiji, Kampf se prije dva dana vratio u Los Anđeles, gdje će tokom ljeta sastavljati glumačku ekipu. U nezvaničnim je pregovorima sa nekim poznatim imenima oko uloge glavnog junaka, Njemca Johana, a o kome je riječ, kaže, otkriće u avgustu, kada se potpišu ugovori.
– Kada ljudi vide stranca u Srbiji, posebno u unutrašnjosti, pozovu ga na kafu i rakiju, pokažu mu i riječima i djelom da je dobrodošao. To je tako dirljivo i ljudski, i to je upravo ono čime mi u Americi volimo da se hvalimo – da smo otvoren narod, ali to, jednostavno, nije tačno. Ja sam Amerikanac, ali me ovdje niko ne mrzi, naprotiv! Upravo tako je dočekan naš junak Johan, i to je ono što želim da ispričam. Mrzjeli su ga samo oni koji su imali nešto da sakriju – smatra Kampf.
Humanitarna misija
Kampf je sa Holi Levou vlasnik producentske kuće Equitas koja se zalaže za ravnopravnost u filmskoj industriji. U filmovima koje oni produciraju glumice i ženski članovi ekipe su plaćene isto kao i njihove muške kolege, vodi se računa o zastupljenosti manjina na ekranu i van njega, a deo dobiti odvajaju za humanitarne organizacije.
– Planiramo da dio novca ostavimo i nekoj srpskoj humanitarnoj organizaciji koja pomaže žrtvama. Kada sljedeći put dođem potrudiću se da se bolje upoznam sa njihovim radom – najavljuje Kampf.
Pozdrav iz Studenice za Fišburna
Tokom boravka u Srbiji, Kampf je obišao mnoge naše crkve i manastire, a jednu noć proveo je u Studenici. Bio je toliko oduševljen njenom ljepotom da je sve vrijeme slikao telefonom, a potom te slike poslao svom kolegi i prijatelju Lorensu Fišburnu.

– Odgovorio mi je istog časa. On je veoma produhovljen čovek, i bio je oduševljen onim što je vidio. Interesovao se za detalje, tražio video-snimke, a ja sam mu objasnio da je to samo jedna od ljepota Srbije.
Pročitajte:
Podsjećanje – Otkrivena tajna dokumenta: UNMIK lagao Srbiju, sve vrijeme znali za Žutu kuću
Ništa bolji od tih zlikovaca nisu ni oni u Podgorici, ali i Beogradu (za strance me baš briga!) koji relativizuju i umanjuju zločine albanskih terorista.
Sjeme se utrlo tim zlikovcima.