(A)ludiranja – Crkva mučenika Mila: Bravo, zastiđe naše

Piše: Milijana Baletić

Nije ni ovome Milu danas lako – sve ‘oće?! A toliko su se, mnogi, borili i pokušavali da mu objasne da nije dobro biti 30 godina na vlasti – nije dobro zbog zdravlja! I, sad je to uzelo maha – ušlo u fazu da sve zna i sve može! ‘Oće rabota sad i Crkvu da napravi! Tu više lijeka nema! Ne, barem, normalnoga?!

I fino se viđelo, u posljednje vrijeme, da je prolazio kroz razna stanja – prvo s lakoćom i dosta vitalno, danas već – preznojava se, sve curi s njega, jedva maramica skupi! Ali – uvatio se svoje vizije, drži se nečastivoga – podiže mu crkvu?!
I te njegove „građevinarske“ metode išle su po fazama!

Prvo je tvrdio da je ta crkva već postojala, samo još treba da se izvuče iz istorijskih spisa, oduva prašina i vaspostavi na svjetlo dana?!

Onda je tvrdio kako je nju, takvu, poslije 1918. – otela Srpska pravoslavna crkva (SPC), a da je on sad vrće?! Ili, u prijevodu – SPC otela samu sebe?! E, ovo je jedna od onih tvrdnji mučenika Mila, koja spada u čuda neviđena?!

Onda je, na sve načine, pokušava’ da, onako mađioničarski, nekako „isprazni“ Mitropoliju crnogorsko-primorsku i pretvori je u tu crkvu – njih dvojice?! Tu je vidio dobru priliku zbog onoga „crnogorsko“! Ostale tri eparhije SPC u Crnoj Gori pominja’ nije?! Ostavio je da se to podrazumijeva, kao da je i to sve pod onim „crnogorsko-primorska“?!

Onda je ima’ fazu, a isto spada u ove projekte mađioničarske, kad je samo potura’ jedan pojam – potpuno „očišćen“ od „suvišnih“ riječi, a istrgnut iz krštenice dobijene rođenjem u SPC – mitropolija! I tako su, isključivo, zvali tamo njihovu crkvu – i ubacivali u spise i uši naroda – ne bi li se primilo!

A, kad je bolest već uznapredovala, došao je trenutak najnovije, otvorene, potpuno ogoljene etape i objašnjenja – šta je to i kakva je ta crkva – njih dvojice!

Prije nekoliko dana, pred novinare Frans presa, iznese rabota konačnu, svima razumljivu – dijagnozu svoga stanja – koja, u najkraćem, glasi – ja pravim crkvu u koju ima da idu – i nama da se mole – svi! I oni koji kažu da su Srbi i oni koji kažu da su Crnogorci ima da budu – vlasništvo nas dvojice?!

Kojim «pretragama» je stigao do ove dijagnoze, i to je naveo: „Crna Gora treba da ima sopstvenu crkvu, kao način potvrđivanja svog nacionalnog identiteta, 14 godina poslije sticanja nezavisnosti. Vođeni smo nespornom potrebom da usavršimo duhovnu, društvenu i državnu infrastrukturu kako bismo ojačali svijest građana o sopstvenom identitetu.“ Tu on nama objasni da mu se identitet njegovoga naroda ne sviđa i da je riješio da mu sačini novi?!

To što nas je otac pravio i majka rađala – više ne važi! Sad ima da svi fino stanemo u red pred Milom, da nas on jednoga po jednoga sažvaće, svari i – izbači kroz njegovo debelo crijevo u – potpuno nov novcijat narod?!

Kad nas, tamo on, onako u komadu gurne i nakalemi nam nov identitet preko potpuno autonomne – ganjc nove – crnogorske pravoslavne crkve, pa nas tamo – njih dvojica – njihovijem kandilom i tamjanom „očiste“, pa još na „pričest“ – iz njihove kašike progutamo ludilo – ima da iskačemo ko iz modle?!

I javno se zakleo da će da nas umijesi, ubaci u kalup – da iz njega ispadamo k’o Milovi kolačići?! Ima to od nas da napravi, ili nas bit’ neće?! Njega ili nas – neko će morat’ podleć u ovome pravljenju, jer, kako nam je zaprijetio: „Varaju se moji protivnici ako misle da ćemo im učiniti uslugu i omogućiti im vlast bez izbora“! A, kad se već dođe – pod njegovu olovku na izbore – tu rabota suvereno vlada – što jes jes?!

Mučenik je sve ovo smislio kako bi nas spasio od pogubne hiljadugodišnje vertikale i nazadnih predaka! Junak je to?! A tek mudar?! Neće njemu kroz njegovu Crnu kandilom mahat SPC! To što su precima u Crnoj Gori mahali – pre njega i Broza – mahali su! Njemu neće, jer SPC je jedan od „važnih instrumenata koje koriste ideolozi nacionalizma ‘Velike Srbije’ protiv Crne Gore, protiv njene nezavisnosti, njenog nacionalnog, kulturnog i vjerskog identiteta“?! E, sad više nema nepoznanice ni ko je taj strašni neprijatelj koji je udario na viteza Mila i njegovu ličnu državu i na kom frontu i s kojijem krvnikom on krvari?!

To što je ona „neznavena smlatina“ od onoga Njegoša bio utemeljen u SPC, kao i njegovi istomišljenici : kralj Nikola, Sveti Petar Cetinjski, Sveti Vasilije Ostroški, jeromonah Makarije, Crnojevići, Balšići, Nemanjići… – to su sve same avetinje, izdajnik do izdajnika i go posrbica?! I sad, da ga oni Milu – toj ljudskoj gromadi – uzor budu?! Ma, ‘ajde časti ti?!

Fino nam je objasnio – on i ne bije toliko bitku s nama, koliko s našim precima – preci su problem! S njima se treba pojakat’ i potuć ih već jednom – za sva vremena! Kad – sad ili nikad – raskrstit sa onima koji su živjeli i stradali, rađali se i umirali – u vjeri i za vjeru u svetoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi?! E, sad, ko ‘oće može da mu pritrči u pomoć i zajedno da udare na đeda, prađeda, čukunđeda, pa redom – do u korijen! Do začetka! Ma, klicu da istraže i ubiju sjeme, inače – počivala nema!!! A i šta će nam oni, kad se, jedan sami od njih ne uklapa u ove moderne trendove njih dvojice?!

Sve nam je karte pošteno otkrio – reka’ je i da je ateista – da ‘oće da ima svoju crkvu i – tačka! A što da nema crkvu, kad voli! Sve što voli i može sebi da priušti, a para ima – pošteno je zaradio – što da ne priušti! To što sad ‘oće crkvu, pa – došlo je i to na red – u čemu je problem?! Ako je iko, on je išao postepeno – od džempera i iznajmljene garsonjere do markirane skupocjene garderobe i vila! Od kupanja u Krupačkom jezeru kod Nikšića do mondenskih svjeckih plaža!

Od šetnje po nikšićkome korzu do Majamija! Od pješačenja i, eventualno, bicikla – do aviona…?! Sve je, ljudina, sebi nabavila – ostala je još samo crkva – pa da i on – mučenik – već jednom predahne?!

Mi ni svjesni nijesmo pod kojom smo srećnom zvijezdom rođeni, te smo savremenici tvorca nove crkve – mučenika Mila?! Nije mala stvar ući u istoriju ! ‘Fala, Milo, đe čuo i ne čuo! Da ne bi tebe, ne bi ga mi nikad, ovako na sva zvona – kao jedno od svetskih čuda – u anale ulazili?! Sve ovo po čemu smo do sada bili poznati, ništa je što i drugi narodi nijesu imali – i junaka, i vladara, i pjesnika, i vladika – ali ovo što danas sa tobom dobismo – to nikad niko još imao nije?! Sve ovo do sada viđeno – već je bilo viđeno, ali čik da se neko na svijetu sjeti takvog originala kakvog se mučenik Milo sjeti – da napravi ateističku crkvu?! Ništa modernije i to nekoliko kopalja ispred i najsmelijih kreatora koji su protutnjali istorijskim pistama svijeta prošetalo nije?! E, a trebalo je jednu takvu – dvohiljadugodišnju starudiju, kao što je Crkva – uvatit, pojakat se s njom i – prebačit je u moderne?! To je, zasad, samo Milu bastalo?!

U novonastaloj crkvi mučenika Mila – sve je novo – poslednji trend?! Nova su božanstva, nova Golgota, nov krst, novo raspelo – ma, potpuno nov mučenički protokol! Sveti mučenik Milo udario je i temelje, i sa svojih 45 poslanika-apostola ispisao svoje Sveto pismo, koje se zove Zakon o vjeroispovijesti u Crnoj Gori?! Tu sve stoji crno na bijelo!

U Milovoj crkvi, Golgotom sa krstom na leđima – ide narod – a mučenik Milo, ili sjedi u kabinetu, ili u svojoj vili od preko hiljadu i po kvadrata, ili ih odozgo gleda iz avionu…!

U njegovoj crkvi – mučenički status stiče se mučenjem drugih, a ne svojom žrtvom! E, i to je prava novina ove – najnovije crkve?!

Taj nazadni, dvomilenijumski običaj, u kojem su mučenici i sveci žrtvovali sebe zarad Crkve – reformator Milo potpuno je obrnuo i – sam izumiteljski vrh zaslužio!

I za vjernu raju propisana su pravila ponašanja! Svi koji ‘oće u crkvu mučenika Mila da uđu – ima da njemu lično pristupnicu potpišu, da se njemu i njegovim učenicima mole, klanjaju i prinose svoju žrtvu?!

Svetih u Crnoj, mimo njega – posle ove reforme – bivat neće?!

Sve one dosadašnje Svete iz Srpske pravoslavne Crkve, tamo đe je on gazda – povadio je, popisao, poređao po tržišnoj vrijednosti i pripremio da prebači u – ganjc novu – crkvu njih dvojice?! Svaka ti čast Milo! Dosta su i oni tavorili u tom zastarjelom statusu hiljadugodišnje prošlosti, a, Boga mi, ima i vrsnika rađanja hrišćanstva!!! Da ne bi tebe, još bi! Sva sreća da im se – ti tako moderan – desi?! Kad ih ti doćeraš, izglancaš, prepakuješ, zametneš im trag i – novu novcijatu im izdaš krštenicu – pa onda poređaš u vašu crkvu – e, to bi bio onaj dio iz Svetoga pisma koji se zove – apokalipsa?! To je i jedan jedini dio Svete hrišćanske knjige, kojim ti tutnjiš Crnom Gorom već tri decenije?!

Bravo?! Bravo – zastiđe naše!!!

Gojko