Akademik Ljubodrag Dimić: Nasilje Podgorice nad srpskom nacijom
Milo Đukanović i raspop Miraš Dedeić
Podgorica nastavlja političko nasilje nad srpskom državom i nacijom, a posebno nad Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC) kao uporištu nacionalnog identiteta srpskog naroda na prostoru Crne Gore, ocijenio je danas istoričar Ljubodrag Dimić.
On je to kazao povodom najave Crne Gore da će usvojiti Zakon o slobodi vjeroispovesti, koji predviđa prisvajanje imovine SPC u toj državi, a što je izazvalo negodovanje Beograda.
Dimić potez Podgorice vidi kao ”politički inženjering” iza kojeg stoje sitni interesi vladajuće političke elite u Crnoj Gori i njen pokušaj da iz teške situacije u kojoj se nalaze Srbija i srpski narod, izvuče određenu korist i poveća ”veoma ugroženu popularnost”.
”Činjenica da se 70 odsto pravoslavnog stanovništva Crne Gore izjašnjavalo protiv secesije zajedničke države sa Srbijom u predvečerje montiranog referenduma, ukazuje da je u pitanju političko nasilje koje se nastavlja”, rekao je Dimić u izjavi za Tanjug.
Upitan da li je namjera političkog vrha u Podgorici da se odrekne svega zajedničkog što je u verskom, civilizacijskom, kulturnom smislu pripadalo identitetu nekada jednog, a danas dva naroda, kaže da takva tendencija očigledno postoji, ali napominje da je ”istorija đavoljska stvar” i da se sa njom ne treba svađati.
”Ono što se dešava u Podgorici vodi ka satiranju crnogorske države, a Crna Gora i njeni čelnici, prije svega Milo Đukanović, prelaze crtu koja ih i u političkom i istorijskom smislu vodi ka ponoru”, kaže Dimić.
Smatra da takvi potezi donose crnogorskoj državi i njenom rukovodstvu sitnu korist na kratki rok, ali istovremeno zaoštravaju frontove koji već postoje u Crnoj Gori i prete da destabilizuju taj prostor.
Prema njegovim riječima, krajnji ishod svega biće novo sukobljavanje unutar crnogorskog društva i srpskog etničkog prostora.
‘Taj sukob i sabijanje negativnih i pozitivnih energija je neizbežan, a može se očekivati da će u nekom drugom istorijskom trenutku istorija ”eksplodirati u lice”. Kad se to desi nekom narodu i državi, obično provocira velike nesreće”, naveo je Dimić.
Ocenio je da poslednjim potezom Podgorica pojačava zavisnost od zapadnih centara moći i upozorio da dodatna podeljenost unutar crnogorske države slabi poziciju pravoslavlja u Crnoj Gori ”stešnjenog” između katoličanstva i islama.
On je naveo da je SPC u Crnoj Gori kroz istoriju bila na udaru Rima, Beča, Moskve i Zagreba odakle se, kaže, uticalo na formiranje crnogorske nacije i crkve.
”Sada se vjerovatno svi ti centri ponovo upliću, a uz njih treba dodati Vašington i London. Sve vodi ka tome da se umanji moć Srbije u ovom trenutku”, smatra Dimić.
Dodaje da Podgorica političko nasilje sprovodi Podgorica na mig zapadnih centara moći u trenutku kada je, kaže, stepen zaoštravanja dešavanja na Balkanu vidljiv i golim okom.
”Pitanje autokefalnosti crnogorske crkve može da bude dio samo strategije i plana onih koji teže da budu gospodari Balkana, a ne volje korumpiranog, jadnog i istrošenog rukovodstva neke od balkanskih država”, zaključio je Dimić.
Izvor: Mondo.rs
Majko mila, al’ se nalupeta. Nekad je bio cool, dok nije potpisao pakt sa đavolom (čitaj Dobricom Ćosićem) da se preporuči za ulazak u SANU kroz ćosićevsku interpretaciju prošlosti Srba.
Draga braćo i sestre
NIKAD nije bilo lako biti ono što jesmo, ni u Crnoj Gori a ni drugde. Kad nema sile spolja da nas uništava stvori se neka sila unutarnja. Kada krenemo da zaboravljamo ko smo i što smo eto neke sile da nas opomene.
BORBA duhovna i svjetovna je naš identitet, naš vječni usud, naš KRST što nosimo s ponosom. Neka bude što biti ne može! To smo MI.
Zato HVALA najiskrenije Milu i Mirašu i drugima, jer nas opominju i vraćaju nas sebi samima. Nisu oni slučajno tu i nije ništa slučajno! Da smo bili bolji bi li ih gledali danas?
zato VAS VOLIM jer ste moji, neuništivi plamen.
Suština i jeste u tome što je srpska pravoslavna Crkva posljednje uporište i odbrambeni bedem protiv ozverenog i bezumnog višedecenijskog atakovanja na nacionalni identitet Srba iz srpske Crne Gore!
Okončanje ustaškog koncepta odnarođavanja korjenski Crnogoraca od svog stpskog nacionalnog identiteta, kao primarne istorijske afirmacije, nije moguć dok god na teritoriji Crne Gore postoji i opstojava SPC! Koja je za razliku od drugih religijskih formacija ekskluživni utemeljivač moderne crnogorske države! SPC je, dakle, jedini autentični baštinik neupitnog državotvornog nasljeđe, ne bilo koje i kakve, nego baš teokratski ustrojene države Srba na prostoru ondašnje Stare Crne Gore četri nahija!
Izgraditi novocrnogorsku državu diskontinuiteta sa svojim stvarnim istorijskim, nacionalnim i državotvornim ishodištima jednostavno nije moguće dok se do temelja ne uruši državotvorni pro genius oličen u Srpskoj pravoslavnoj crkvi!
To predstavlja završnu i finalnu fazu samorazarajućeg i suicidnog Projekta kreiranja “nove” diskontinuitetne Crne Gore koja zatire svoje korjensko, identitetsko, državotvorno i religijsko nasleđe da bi se ponovo rodila kao državotvorni Feniks iz ničega, iz pepela svog istorijskog samoponištenja, što je neviđeni nonsens u međunarodno praksi!?
Ludilo vlastodržačke elite je endemsko, dakle, sasvim nepoznato u globalnim relacijama, tako da analogije nijesu jednostavno moguće!
Današnja Crna Gora je grozomorni original jednog neviđenog istorijskog falsifikat koji ozbiljno otvara pitanje socijalnog zdravlja nacije koja je bezmalo pristala na neviđeni eksperiment in vivo pretvorbe fikcije u lažnu stvarnost!
Ovo naravno niko u svijetu neće razumjeti, ali će zato brojni da podrže ovo ludilo samo zato što je ono suštinski antisrpsko i nemerljivo štetno za srpski korpus u cjelini, dakle, i za samu Crnoj Goru, ili možda prije svega za nju!
PostojI više različitih pristupa u tumačenju ovog samubistvenog procesa, od onog koji sugeriše neupitnu ucjenu od strane svjetskih Gospodara i centara moći glavnog protagoniste tridesetogodišnjeg čerečenja Crne Gore, zbog čega on mora bukvalno da bira između života i smrti! Drugi, pak, vjeruju da odgovore treba tražiti unutar jedne skliske medicinske grane, psihijatrije.
Lično preferiram sinegijski efekat ucjene i osobite ličnosti čovjeka, ako je uopšte čovjek, koji nije izludio samo sebe nego i vascijelu Crnu Goru koja je već decenijama na aparatima za vještačko održavanje u životu!
… Eutanazija je slijedeći mogući korak.
U svakom slučaju, ništa dobro nije na vidiku i u perspektivi!
Što se ljudi tiče, ode mast u propast.
Sada je sve, što bi se reklo, u božijim rukama.