Agnosticizam na domaći način

Piše: Batrić Babović

Kada je kasne večeri prošlog avgusta padala 43. Vlada Crne Gore televizijski prenos parlamentarnog zasijedanja zatekao me je u Ulcinju. Bila je to topla noć, koja je sa mora u Meterize donosila novi miris i staru neizvjesnost. Sa ekrana se nije širio nikakav impuls promjena. Sve je miomirisalo na kontinuitet davno započetog kontinuiteta. A to u prevodu na srpski jezik znači da komunističkim misaonim modelima nema kraja. Malo je čudno da se sa devetomjesečnim zakašnjenjem sjećam baš te večeri i vladinog dropa iz orbitalnog manjinskog transa. Možda je neobično da se sve to budi u ovom rascvjetalom i kišnom maju, kada ruže i dalje ne cvjetaju. Ni figurativno, niti konkretno, iako poetsko rimovanje vodi u naličje male proljećne šale. Na um mi je pala misao, da baš ovih narednih dana rednobrojna 43. Vlada ulazi u deveti mjesec svoje oborene trudnoće. Ko su očevi, oci, ginekolozi, babice i muštulukdžije odavno se zna. Jedino se ne zna ko je novi Tomas Henri Haksli, koji bi opisao agnosticizam crnogorske političke elite i njenih podržavalaca. Englez koji je na briljantan način branio Darvinovu teoriju evolucije, definisao najtananije razlike među beskičmenjacima, klasirao mikronske razlike između majmuna i čovjeka, bio bi nasušna potreba današnje Crne Gore. To bi prvenstveno bila neophodnost za sve učesnike u političkom životu.Neka se niko od gospode političara ne nađe uvrijeđen, prozvan, ili da se kojim slučajem ne daj Bože prepozna u ovim redovima, ali se mora reći da se u Crnoj Gori odavno ne zna ko je vlast a ko opozicija, šta je politika sa principima bez kompromisa, i da li je trenutni politički interes pravilo od koga se odustaje za tren, radi malo bolje ideje sa političkog švedskog stola ponuda približnog kvaliteta. U periodu od decembra 2020. do maja 2023.godine ili malo duže, u politici Montenegra svi su bili sa svima, svi su varali jedni druge, svi su lagali sebe i na kraju svi su bježali od sebe. Jesu li pobjegli ili nisu ostaje da se vidi.Parlamentarni izbori su blizu, a njihovi rezultati su unaprijed neizvjesni. Narod je oslobođen od stega, dobar je u skladu sa ličnim interesima, dok su političari bez ideja i jalovljeni opusima narodne volje koja vodi svim nedoslednostima u trodimenzionalnom političkom prostoru. U isto vrijeme, obmanama i poluistinama nikada kraja. Uporno, trajno i lojalno do svih finala planiranih akcija prate ih glupost, bezobrazluk i svemir.Da je sve ovo surovi fakat i stvar za nevjerovanje, govori podatak da dvije članice Vlade nisu imale kandidate ili jedinstvenog predstavnika na nedavno održanim predsjedničkim izborima, da elitni i fiktivno jedinstveni duet od početka skupštinskog saziva i vladinih prekomponovanja nije imao, niti sada ima više od deset posto podrške u biračkom tijelu, dok nakon političkog abortusa i dalje koristi od 70 do 100 % izvršne vlasti. Svi napadači na ovaj kompartman bili su, a takođe i dalje jesu aktuelni podržavaoci dvojnog političkog kompleksa, ali bez pitanja da li birači njihovih političkih subjekata žele isto ono što žele njihovi izabrani predstavnici. Haksli nije u modi da bi klasifikovao jedne ili druge u neku od grupa kojima se bavio u svojim evolutivnim istraživanjima. Vidljivo je, da je na politikantskom polju mnogo populizama uz još mnogo više neistina, pa bi novi čuvari darvinizma na temeljima više modifikovanih neodarvinizama, kojima bi opisivali vidljivu crnogorsku političku stravu nijansiranu bezbrojnim užasima, stvorili nelojalnu konkurenciju ideologu agnosticizma Tomasu Haksliju. U nastavku ovog opisnog toka neopisivih fenomena bez ušća i kraja, nailazi se na konačan zaključak, da su poluistine privilegije prve ambasadorske petorke i prve poslušničke linije njihovih podanika.

Ostale mrvice su rezervisane za siću, boraniju i poslušnike sa ograničenom sposobnošću za vojne rokove u službi pseudozapada. Dva u jedan ili tri u jedan kombinatorika, sa kafe je prešla na 43. Vladu Crne Gore. Vlada nije kafa ili laki napitak za brzo varenje, dok brzine velikih zalogaja uvijek ostaju nesvarene i bolne po najkiseliji politički želudac. U budućnosti, osnivače nerealnih resornih ujedinjenja i politikantskih akrobacija, čeka odgovor na pitanje kako su mogli sa 100 % resursa izvršne vlasti biti bez cenzusa ili na njegovoj ivici? I ono teže pitanje zašto postojeći Vladin koncern ne može zajedno na junsku listu? Ko je antimafija blok? Značenje poruke glasi borba protiv bezakonja? Možda se radi o dubljim porukama? Ko čisti političku scenu od neposlušnih i nepodobnih stranaka? Ko određuje reference za opstanak?

Kako se kalibrišu moral, obrazovanje i patriotizam u političkom Montenegru? Da li isti akteri organizuju prijemni ispit u političko društvo i broje glasove nakon izborne noći? Planira li se formiranje nauke ili pravca koji će se baviti svim ovim pitanjima? Kolonija svih beskraja i narod bez političkog izbora jesu bezdan današnje Crne Gore.

Neki novi Ser Tomas od Londona teško bi donio odluku, na koji način vršiti raščlanjivanje vrsta u maloj pomorskoj „NATO klinici“ Crnoj Gori.

Ključna borba vodila bi se između majmuna i beskičmenjaka unutar jedne iste strane (ne)precrtane medalje. Drugu stranu medalje koja je odavno precrtana određuju film „Umri muški “ i roman „Heroj magarcu“.

Agnosticizam na domaći način briše teorije političkih sistema i moral teoloških knjiga. Vlasnici izvršne vlasti ne liče na Brus Vilisa i Grubana Malića, a na koga liči biračko tijelo još se ne zna. Ulcinjska avgustovska noć najavila je granice nemogućeg, a jun obećava povratak u realnost. Nova parlamentarna struktura biće premala bara za veliki broj izgladnjivanih krokodila. Pokazaće se u praksi da je sve moguće i da će svi subjekti biti upućeni na međusobne saradnje. Sve novo što dolazi miriše na nastavak zbira dosadašnjih uloga, scenarija i režija sa starim i novim scenaristima u glavnoj ulozi. Možda i na uvod u novu „Kristalnu noć“ za slobodne vlasnike sopstvenih glava i srca !!!