Advokati u dva vijeka: Cistler prognan jer je branio Srbina, Grabovski ubijen jer je branio Rusa (FOTO i VIDEO)

Prije sto godina gimnazijalac, član Mlade Bosne, Gavrilo Princip, ubio je austrougarskog prijestolonaslednika Franca Ferdinanda. Branio ga je, istoriji već zaboravljen (a nama ne bi smio biti) mladi austrougarski advokat Rudolf Cistler. Nakon suđenja Cistler je prognan iz Sarajeva. Prošle godine u Ukrajini odbranu ruskog državljanina Aleksandra Aleksandrova započeo je ukrajinski advokat Jurij Grabovski. U martu ove godine Grabovski je ubijen, a sudski proces u kojem krivica Aleksandrova nije dokazana, još uvijek traje.

Živimo u ubjeđenju da svijet stalno napreduje, da je istorija ljudski korak naprijed, da su države u kojima živimo slobodonosnije i bolje od onih u kojima su živjeli naši preci. Međutim, koliko slobode ima danas u svijetu? Stoga: koliko u svijetu ima pravde? Nerazješivo pitanje na koje još niko ne daje odgovor: zašto svijetu smeta Rusija?

Da bismo bolje razumjeli vrijeme u kojem živimo treba se uvijek vratiti korak unazad: u drugo vrijeme, u drugačije političke prilike. Tamo sa distance bolje vidimo sebe nego izbliza. Otud ovaj članak: uporedićemo dva pravna slučaja, dva optužena, dva advokata i njihove sudbine. Onda možemo izreći sud o političkim prilikama u svijetu, prije svega kod nas i u Ukrajini.

Rudolf Cisler i Mladobosanci

Heroj sarajevskog suđenja Rudolf Cistler malo je poznat, o njemu se ne uči u školi, nema ga u udžbenicima istorije.

Nakon ubistva austro-ugarskog prijestolonaslednika Franca Ferdinanda uhapšeni su Gavrilo Princip i ostali Mladobosanci. Tri mjeseca kasnije započelo je suđenje pred sarajevskim Okružnim sudom. U dvorani Vojnogarnizonskog suda tužilac Franjo Svara optužio je 24 osobe. Optužnica ih tereti za ubistvo cara i za veleizdaju: da su na silu htjeli da otcijepe BiH od Austrougarske i pripoje je Kraljevini Srbiji, te su zbog toga ubili prijestolonaslednika Ferdinanda.

Biva angažovan mladi i neiskusan advokat da zastupa optužene ne bi li se održala farsa i privid pravde (nešto slično vidimo i u današnjem Haškom tribunalu). Jer, Austro-Ugarskoj nije trebala ni istina ni pravda već izgovor da pokrene rat i cio svijet uvuče u njega. Bilo je potrebno pronaći opravdanje za objavljivanje rata Srbiji koji je u tom trenutku već prerastao u svjetski, pa su i sudbine optuženih već odavno bile riješene i to u Beču, a ne u Sarajevu.

Međutim, dešava se neočekivano: umjesto da ćuti i čeka da se proces odvija već zacrtanim tokom Rudolf Cistler počinje da brani klijente koji su mu povjereni. Iako mu je povjeren samo jedan broj optuženih njegova odbrana je takva da obuhvata sve Mladobosance.

On pobija dvije ključne tačke optužnice: Mladobosancima se može suditi za ubistvo ali ne za ubistvo prijestolonaslednika jer zakon u BiH ne poznaje posebnu zaštitu prijestolonaslednika.

Cistler osporava i optužbu za veleizdaju pozivajući se na Sanstefanski mir po kojem je Turska 1878. g. pristala na okupaciju BiH ali je suverenitet ostao na strani sultana. “Pošto BiH nije u sastavu monarhije, optuženi nisu mogli da je otcijepe i pripoje Kraljevini Srbiji. Uz to, aneksija BiH nije pravno utemeljena jer nije ratifikovana u austrijskom i ugarskom parlamentu“, izjavio je Cistler, iz čega proizilazi da se oslobađanje BiH ne može smatrati činom veleizdaje.

Tvrditi tako nešto u carevini, u sred rata, zahtijeva ogromnu hrabrost za koju je Cistler platio veliku cijenu: atentatori su dvije nedelje kasnije, 28. oktobra 1914.g. osuđeni a on je samo 24 sata nakon presude Mladobosancima prognan iz Sarajeva jedva izbjegavši linč austrougarskih oficira.

Ostao je do kraja života borac za pravo i pravdu a kao takav smetao je svakom režimu ne samo austrougarskom. Ustaše ga hapse odmah poslije 6. aprila 1941. g. u Zagrebu i deportuju u zloglasni logor Kerestinec. Poslije Drugog svjetskog rata bezuspješno je pokušavao da dokaže da je nacionalizacija švajcarskog rudnika boksita u Širokom Brijegu u Hercegovini nezakonita. Bio je optužen za saradnju sa Nijemcima i osuđen na sedam godina zatvora. Oslobođen je na intervenciju Švajcarske.

Pogledajmo austrougarskog građanina, advokata Cistlera, kako govori u sudnici:
“Sav javni život, čitava naša štampa, sve institucije, svaki pojedinac, ispunjen je moralnom indignacijom nad ovim događajem… Sve kipi osvetom i mržnjom protiv atentatora i nacije kojoj on pripada. Svi viču: ‘Ubijte ih, vješajte!’ Gospodo suci! Vi ne smijete čuti viku ulice i čaršije. Sud mora biti hermetički zatvoren od politike i njenog oportunizma“, govorio je Cistler u odbrani Mladobosanaca.

On će proći i kroz svoju ličnu dramu: u toku ovog procesa saznaće da Austro-Ugarska nije država kakva je on mislio da jeste, već kakvom su Mladobosanci znali da ona jeste. Moral i pravda biće ideali kojima će posvetiti svoj život i braniće ih u svakom državnom uređenju u kojem će živjeti.

Jurij Grabovski i ruski državljani

Imamo dakle tragičnu 1914. g. i jednog mladog neiskusnog advokata, austrougarskog državljanina koji dobija da po dužnosti da brani atentatore cara te monarhije – sa druge strane imamo takođe advokata po dužnosti, ukrajinskog državljanina koji brani navodnog teroristu pred ukrajinskim sudom.

Pođimo sada do Ukrajine, 2016 – ta godina. U martu ove godine ubijen je ukrajinski advokat Jurij Grabovski koji je po službenoj dužnosti branio ruskog državljanina Aleksandra Aleksandrova. Aleksandrov je ranjen a potom uhapšen zajedno sa svojim sunarodnikom Jevgenijem Jerofejevim prošle godine u maju, u Luganskoj oblasti. Ukrajinske vlasti su podigle optužnicu da su se kao aktivni vojnici borili protiv ukrajinske vojske u ovoj oblasti, kao i da su lugansku vojsku snadbijevali oružjem i ljudstvom, što je Moskva odricala.

Da vidimo činjenice: Gavrilo Princip 1914. g. ubija prijestolonaslednika Austrougarske monarhije – Aleksandar Aleksandrov biva optužen za terorizam u Ukrajini. Rudolf Cistler brani Principa i Mladobosance za ubistvo prijestolonaslednika i biva prognan – Jurij Grabovski brani navodnog teroristu (njegova krivica tek treba da se dokaže), Rusa  – i biva ubijen.

Kako je izjavio ukrajinski vojni tužilac Anatolij Matios Grabovski je mučen a zatim ubijen vatrenim oružjem. Jedan od optuženih za ubistvo Grabovskog priznao je da je Grabovski bio natjeran da nosi oko članka eksplozivnu narukvicu koja bi se aktivirala u slučaju da uspije da pobjegne otmičarima.

Iako je postojalo više hipoteza zašto je Grabovski ubijen stvari su polako postajale jasnije kad je vojni tužilac objavio video snimak na kojem je prikazano kako Grabovski „priznaje svoju grešku“ jer brani ruske državljane.

To je njegova krivica: Grabovski je ubijen jer je branio Ruse.

Snimak od nekih tridesetak sekundi, napravljen mobilnim telefonom, prikazuje Grabovskog kako obećava nepoznatoj osobi da će odustati od odbrane ruskog državljanina Aleksandra Aleksandrova. “Obećavam da ću prestati da dajem pravnu pomoć optuženom“, rekao je Grabovski. Kada ga je nepoznata osoba iza kamere pitala zašto će to uraditi, on je odgovorio: „Smatram da je nemoguće da ga dalje branim“.

“Da li si shvatio svoju grešku?“, upitao je nepoznati snimatelj, na šta je Grabovski klimnuo glavom.

Prema mišljenju stručnjaka, Grabovski je na ovom snimku drogiran i sumnja se da su ga otmičari svo vrijeme njegovog nestanka držali pod nekom vrstom sedativa a tek treba da bude utvrđeno kojim. “Možemo vidjeti da je (Grabovski) dao izjavu protiv svoje volje“, kazao je novi advokat Aleksandrova, Valentin Ribin.

Grabovski je pronađen mrtav tri nedjelje po nestanku nakon čega se oglasio Amnesti internešenel. “Zloglasno ubistvo advokata Jurija Grabovskog, ubijenog vatrenim oružjem u Kijevu, jezivi je podsjetnik na opasnosti sa kojima se suočavaju advokati i aktivisti koji se usude da ospore autoritet vlasti“, izjavili su iz Amnesti internešenela. Hjuman rajts voč je pozvao vlasti u Ukrajini da podrobno i nepristrasno ispitaju ovaj slučaj i krivce izvedu pred sud pravde.

Juri Grabovski je od početka suđenja Aleksandrovu bio pod velikim pritiskom, trpio konstanta uznemiravanja i prijetnje da bi na kraju bio pronađen mrtav za znakovima mučenja po tijelu i prostrijelnom ranom. Sam Grabovski se često žalio da ga vlasti uznemiravaju jer je branilac ruskog državljanina Aleksandrova.

Ovo je samo jedan u nizu političkih ubistava u Ukrajini. Ukrajinski novinar Oles Buzina, poznat po svojim proruskim stavovima, ubijen je 2015. g. u Kijevu, a više od 10 opozicionih ličnosti je ubijeno od 2013. godine.

Oksana Sokolovska, koja je advokat drugog optuženog, Jevgenija Jerofejeva, takođe se žalila na konstantno uznemiravanje i prijetnje. Amnesti internešenel, nakon ubistva Grabovskog zatražio je zaštitu Sokolovske da bi se osigurao njen nesmetan rad.

Advokati u svijetu nisu meta ni najozloglašenijih kriminalaca a u Ukrajini je dovoljan razlog za ubistvo Grabovskog bilo to što je branio ruskog državljanina.

Ovakvo stanje u Ukrajini i njenom pravosuđu ukazuje na to da se radi o državi sa nedostatkom osnovnih demokratskih postulata.

Ono što je bilo nemoguće u Austro-Ugarskoj prije sto godina, da se ubijaju advokati, posebno advokati koji su dodijeljeni okrivljenom po dužnosti, od strane države, neosporno je način funkcionisanja Ukrajine u 21. vijeku.