Prva žena kapetan u Srbiji: Imamo kancelariju sa najlepšim pogledom
Er Srbija u svom timu ima četiri žene pilota, a jedna od njih je odnedavno i kapetan. Vesna Aleksić je ove nedjelje kao kapetan posade, prvi put, prevezla putnike do Bejruta. Večeras leti u Diseldorf.
Kapetan Aleksić stiže na posao. Uskoro će na krilima „erbasa 320“ – 155 putnika i članove posade odvesti do Njemačke. Odvažnost, hrabrost i tačnost, odlike su svakog, pa i ovog kapetana, međutim, ona je, za osmijeh uvijek ispred drugih.
„Mogu da kažem da sam ostvarila svoj san jer radim posao koji volim. Počela sam da letim 1999., poslije srednje škole, tad sam prvi put sjela u avion, poslije sam nastavila školovanje“, kaže Vesna Aleksić, prenosi N1.
Ona skoro deset godina kao pilotkinja prevozi putnike, a od nedavno im dobrodošlicu poželi i kao kapetan. Zahvalnost ne izostaje.
„Desilo se nekada, da žene putnici kad izlaze iz aviona pokažu bravo“, kaže Vesna.
Dok je na nebu šef posade, na zemlji je prvenstveno majka i kako kaže, porodična žena. Međutim, interesovanje za njeno zanimanje ne jenjava gdje god se pojavi.
„Ljudi koji me ne poznaju pa kad čuju čime se bavim, naravno da ih zanima kako je to biti žena u svijetu avijacije“, objašnjava ona.
Kaže da je u svijet avijacije uveo otac, vazduhoplovni inženjer. Ipak, u svoj se posao zaljubila kada je pogledala svijet oko sebe iz pilotske kabine.
„Predivni zalasci i izlasci Sunca. Mi u šali svi kažemo da imamo kancelariju sa najlepšim pogledom“, šali se prva žena kapetan u Srbiji.
Komlene, udahni i smiri se. Pises nonsens.
Zasto si maliciozan? Jesi li leteo za Bejrut, eto npr.? To je u profesionalnom smislu izazov, nije lako sletati u Bejrut. To je krstenje!
Budi ponosan na Kapetana Vesnu Aleksic, profesionalca, dorasloj izazovima i struci.
Zajebi menadzere ladjenje m.. a.
ima posla ima Komlene,tako jedan nas novi biznisr kaze isto kao ti,ko hoce da radi ima posla,on ionako ne zna nista ali je gazda,vjerovatno bi htio da mu na mjesalicu rade i inzinjeri ili ljekari,polsa ima u Njemacku ,da se paze stari ljudi i pere im se prkno,kao sto kaze Pernar.Lufthasna ima preko 800 pilot na birou koji cekaju,treba elktro inzinjera i masinskih ,ali s radnim iskutvom,a gdje da ga ostvare kod Blaza da montiraju kolektore,ili kod Sveta da mu popravljaju jahtu,mozda kod Aca treba kiberneticara da mu sprijece upad hakera,rade ova omladina po primorju za 1 evro po sastu bez prva na odmopr ,radno vrijeme dokle gazda kaze,pitaj one koji rade u Grbalj po marketa kako su palceni,kao robovi,sve ljudi sa strane jer od domacih niko nece,jos mora da palti minimalno 100 evra stan ako ga nadje ili vise,a hoce li jesti,nema prevoz ,nema pauze,a u Grbalj sedam salona namjestaja,sto li rade ako za Boga znaju,peru se pare,a od cega to nesmiju reci,eto Komlene to ti je Milova privreda,eto radnih mjesta,metra drva 50 evra,a metar je cetir konja drva od prilke ,pa vidji racunicu Milove drzave i prosperiteta,ima posla da se pilaju drva ,ali i to je zakupljeno,jedino ako imas svoju sumu.
Komlene ne avetaj. Da li to znaci da svi sa Biroa u Montenegru treba da idu u pilote? Njih nekoliko hiljada? Koliko znam Montenegro nema toliko aviona. Da ne bi ti da pilotiras? Ili mozda Milo, kao probni pilot? Uzgred da zamolim autora clanka da nas postedi politicki korektne terminologije kao pilotkinja, jer da je pored nje bio drugi zenski clan bi li to bila navigatorkinja? A sa zemlje da navodi kontrolkinja?
Inace cestitam kapetanu Vesni Aleksic na izvanrednom uspjehu i neka je sreca prati i Bog cuva.
Piloti su traženo i deficitarno zanimanje u svijetu. I stotine drugih zanimanja. Nemamo ni kvalitetnih kuvara, recepcionara koji znaju 2-3 jezika. Azmont je otvorio “akademiju“ da obučava zanatlije koji bi radili u Kumboru, a kad završe mogu nastaviti na nekoj od najljepših svjetskih destinacija gdje oni rade hotele. Nijesu uspjeli da obuče nikoga. Danas više nema dovoljno ni mašinskih ili elektro inženjera. Ali imamo menadžera koji ne umiju da upravljaju ni svojim životima a ne firmama, pravnika i ekonomista, a najviše onih koji su završili nekakve fakultete od Budve do Bijelog Polja ili Pazara gdje je najvažnije platiti školarinu. Laž je da nema posla, samo nema pametnih, školovanih i obučenih radnika.
Kako će ih biti, kada su svi otjerani. I to bez obzira na nacionalnost. BJRCG je obična rupa i nema joj spasa.
Sjećamo je se sa letova Montenegro airlines-a gdje je bila kopilot na Fokeru. Divan osjećaj. Gdje su sada oni koji pričaju da u CG nema posla. Prije će biti da je istina ono što kaže Đukanović za našu radnu snagu: “Naša znanja i sposobnosti nijesu nikome potrebni“. Jer izgleda da nemamo nikakvih znanja i sposobnosti. Ovdje narod bleji kad vidi ženu da vozi autobus a ne avion.