Antić: Vučićevi medijski satrapi u službi Đukanovića

Piše: Čedomir Antić

Narod je rekao svoje, tiranin je izgubio većinu. Protivno narodu, on i dalje ostaje na vlasti.

Od prije tri godine imate lažnog predsjednika, sada je tu i lažna vlada. Uz pomoć 20.000 fantoma, zastrašivanja, pritisaka, nasilja, sveprisutne teorije zavjere, na talasu novog Hladnog rata. Jedan mali balkanski diktator može i da ukine izbore. Samo ga nepotrebno maltretiraju.

U interesu je Crne Gore da diktatura padne mirno, plišano. Ona će svakako pasti, ali Sjedinjene Države i EU vole da svoje marionete ipak naposletku malo predaju narodnoj revoluciji. Ako su bili kooperativni, oni ih izbave i predaju nekom sudu da se zabavljaju u penziji, a ako nisu onda je postupak s njima primitivniji i brutalniji.

U svakom slučaju, nesrećni narodi, kakav je narod Srbije, posle duguju onima koji su diktatora u stvari podržavali tolike godine. Za Vašington i Brisel je baš i zgodna makar djelimična nelegitimnost, nasilnost kako bi sjutra mogli da pruže moralni izgovor reformi diktatorove partije u opoziciji i omoguće joj da zadrži barem dio svog ružnog identiteta. Ponosan sam na demokratsku većinu u Crnoj Gori. Dičim se kao građanin susjedne države takvim susjedima. Čast mi je što je narod kome pripadam bio spreman na nešto što je za Hrvate, Bošnjake, Albance, Mađare, nacionalne Crnogorce nažalost dosad bilo nezamislivo. Narod kome pripadam stavio je interese građanskih sloboda i države Crne Gore iznad nacionalnih i bez podrške iz inostranstva stao protiv diktature. Konačno se čitava opozicija ipak saglasila da ne bude više štula jednom neprijatelju slobode i demokratije.

I dok ste se vi borili, pobijedili i sada ostaje da pobjedu odbranite i potvrdite, otvoreno je jedno veliko, međunarodno pitanje. Đukanovićev režim nije demokratski došao na vlast, doveli su ga sa strane i spoljne sile će ga konačno i odvesti. Na narodu je da taj odlazak izvojuje i olakša.

To je budućnost. Mene je danas sramota zbog Srbije, tačnije njene vlade. Kao i svaki gmizavac, i Đukanovićev režim svoju dugovječnost zasniva na sposobnosti da s vremena na vrijeme odbaci svoju kožu. Svaki put kada je to činio: 1989, 1997, 2001, 2006, 2008, 2013. i sada najveća otvorena podrška stiže mu iz Srbije. Iste one države koju neprekidno optužuje da ima nečasne i agresivne namjere prema Crnoj Gori.

Đukanović predstavlja da ga iz Srbije podržavaju demokratske snage, evropoidni pravi „Srbijanci, koji za razliku od zlih dinaraca ne žele da se „miješaju u tuđe stvari i prevaspitavanje nacionalnih Crnogoraca, koliko ih ima među 800.000 Srba koji su došli u Srbiju iz Crne Gore i još uvijek imaju neku vezu sa zavičajem. Sa njima poneki demokrata koji od vremena pogibije Zorana Đinđića iz protesta ne prati sredstva informisanja.

Ipak, tu je i manje vidljiva čitava mreža ljudi koji naizgled predstavljaju civilni sektor, osoba koje neprekidno zastupaju interese crnogorske režimske oligarhije. Kakve su to osobe koje eve one principe za koje se javno zalažu u Srbiji poriču u slučaju Crne Gore i još se pravdaju zločinačkog srpskog naroda koji svim ozbiljnim Evropljanima (recimo Adolfu Hitleru) neprekidno pravi probleme u stvaranju novog svijeta. Ko god se miješa u asimilaciju i prevaspitavanje Srba koje sprovodi jedan kriminalom i korupcijom liječeni komunista, taj je velikosrbin, nacista, pripadnik ISIL-a sa srpskog Ostroga (koji je u stvari crnogorski što prema Đukanovićevom čitanju znači da u stvari ne postoji).

Ukoliko malo pažljivije posmatramo ko podržava Đukanovića u Srbiji, vidjećemo da je riječ o nekoliko povezanih grupa. Naizgled to su onih par hiljada kako to čine iz rasističkih razloga zbog primitivnih Srba i ekspanzivnih Rusa? Oni, zahvaljujući ideološkoj i šovinističkoj mržnji, ili nekom ličnom ograničenju ne vide istinu: u Crnoj Gori je na vlasti korumpirani diktatorski režim norijegijanskog tipa zasnovan na mržnji.

Drugu grupu predstavljaju navodni „srpski državnici, ljudi koji kad dođu na vlast pomisle da je nacionalni i državni interes u stvari njihova korist. Milošević, Đinđić, Koštunica, Tadić i Vučić iz svojih razloga zlih namjera, neznanja ili ideoloških ograničenja dozvolili su i pomogli da procvjeta cvijeće zla i ugrozi ne samo interese Crne Gore već i tamošnjih Srba i Srbije. Vučićevi medijski satrapi danas su i u službi Mila Đukanovića. Zašto? Konačno tu je državna i privatna agentura crnogorskog režima. Spavači ostavljeni ovdje 2006. da nam obogaćuju državnu upravu. Razne javne ličnosti. Gramofoni koji emituju uvijek istu melodiju.

Vrijeme je da ta hobotnica, koja ugrožava demokratsko biće Srbije, bude do kraja ispitana i razobličena. Da vidimo ko to brani „sekularnu Crnu Goru, a radovao se kada je 1997. srpska crkva pomogla Đukanovića; ko prihvata da bivši demokratski srpski premijer bude bez posledica klevetan iz Podgorice kao ubica i terorista; ko se raduje kada Đukanović najavi da će stvarati nacionalnu crkvu; ko javno propovijeda da Srbi u Crnoj Gori ne postoje i da anomaliju njihovog javljanja na popisima treba ispraviti?

buduće će i o ovoj balkanskoj političkoj kamori biti riječi. Ona, njene veze i tokovi prljavog novca biće razotkriveni i predstavljeni javnosti.