O. Krsto Stanišić: Procvat smrti

Kada odete u cvjećaru i kupite pupoljak nekog cvijeta kao što je npr. ljiljan, donesete taj cvijet kući i stavite ga u vazu sa vodom, znate da će taj pupoljak da se otvori i da se iz njega razvije veliki i lijepi cvijet koji će da se razraste i zamiriše i koji će izgledati neuporedivo veće, ljepše i raskošnije od pupoljka.

Međutim vi takođe znate da je cvijetu donijeta smrtna presuda u onom momentu kada je ubran iz bašte i kada je presiječena njegova veza sa korijenom, bez obzira što dani njegove najveće raskoši i rasta tek predstoje. Znate da posle kratkog perioda procvata i raskoši, neminovno slijedi uvenuće toga cvijeta, znate da je njegovo uvenuće nepovratno i da se ono samo malo može usporiti ubacivanjem nekih hranjivih sastojaka u vodu, ali nikako zaustaviti.

U trenutku kada cvijet totalno uvene sklonićete ga iz vaze i njegovo mjesto će zamijeniti neki novi pupoljak koji tek treba da cvijeta.

Zamislite sada jedan pupoljak koji kroz prozor iz bašte gleda na veliki i veličanstveni cvijet u lijepoj vazi u kući kako cvjeta iz pupoljka i kako se velikom brzinom razvija i raste.

Gledajući cvijet u vazi, pupoljak koji raste u bašti i koji je vezan za svoj korujen očajnički želi da se i on pridruži tom divnom cvijetu u vazi i da zajedno sa njim cvjeta i da mu se ljudi iz kuće dive. On počinje da proklinje i da mrzi svoj korijen koji ga veže za zemlju i ne dozvoljava mu da odluta i da se pridruži cvijetu u vazi.

Kada mu neko saopšti da će taj cvijet u vazi uskoro umrijeti, pupoljak u bašti negoduje u nevjerici, komentarišući da on ne vidi nadolazeću smrt, već vidi procvat i razvoj i ne odustaje od svoje želje. Čak i kada cvijet u vazi već polako počne da vene, cvijet u bašti i dalje zaslepljen željom da se pridruži cvijetu u vazi vjeruje da je to samo privremeno i da će se dani najveće raskoši opet vratiti.

Korijen usađen duboko u zemlju i dalje hrani ludi pupoljak u bašti, strpljivo trpeći njegove uvrede i prezrenja, nadajući se strpljivo da će jednog dana shvatiti istinu, kada vidi da je cvijet u vazi totalno uvenuo.

Na kraju cvijet u vazi stvarno vene do kraja, a pupoljak u bašti konačno shvata zlu sudbinu cvijeta u vazi. I taman kada se pomirio sa time da je njegova pozicija u bašti mnogo bolja i blagoslovenija od onog cvijeta u vazi, vidi kako su ukućani izbacili stari uvenuli cvijet i na njegovo mjesto stavili novi cvijet u pupoljku koji kreće da cvjeta.

Pupoljak iz bašte odmah zaboravlja sudbinu predhodnog cvijeta i opet počinje da mrzi svoj korijen i opet želi da se pridruži onom cvijetu u vazi i da cvjeta zajedno sa njim…

FB profil o. Krsta Stanišića