Vlada izbornog (ne)povjerenja

Piše: Dragana Mijušković

Svim razumnim ljudima treba da bude jasno da takozvana Vlada izbornog povjerenja sa svojim lažnim „vrijednostima“ jeste jasna i sveprisutna opasnost za dobrobit crnogorskog naroda i za zdravlje naše demokratije.

Stanje na političkoj sceni u Crnoj Gori je vrlo predvidljivo; ovih dana smo imali priliku da vidimo dio opozicije koja se složila sa već unaprijed isceniranim filmom „Kako biti dio vlasti“ i na taj način, žargonski rečeno, dobro uvalili u ministarske stolice. Oni obećavaju tako da će braniti stavove građana Crne Gore i da će se desiti i ti dugo očekivani fer izbori. Meni ovo sve više liči na Šekspirovu dramu „Mnogo buke ni oko čega“, jer se samo mnogo priče prosulo da bi se opravdao ulazak u Vladu. Crnogorskom narodu ostaje da popije zamućenu vodu koju oni mute već mjesecima.

DF kao jedina trenutna opozicija može da parira ovoj lakrdiji od povjereničke Vlade. Vrapcima na grani je poznato da se naše društvo nalazi u „produženoj tranziciji“, da se nalazimo u dubokoj političkoj, ekonomskoj i svakoj mogućoj krizi i da treba malo više sivih ćelija „uključiti“ ne bi li krčili put ka demokratiji od koje je sad ostalo samo mrtvo slovo na papiru.

Potpisnici sporazuma Lex specialis varaju se ako misle da će za par mjeseci uspostaviti kontrolu nad radom državnih institucija, ovo je samo infuzija koja će da prolongira opstanak DPS-a i ovakvog sistema koji nas sve drži u kavezu, dok Vlada novac poresnih obveznika, tj. nas, sklanja za svoje potrebe, dovodeći nas u nezavidan položaj. Jedno potpredsjedničko mjesto u ovakvoj Vladi i par ministarskih mjesta ne mijenjaju ništa, a to znaju i oni koji će zauzeti ta mjesta i upravo ih nije briga za narod.

Ovdje se radi na zloupotrebi emocija, a to je klasična tehnika kako kaže Noam Čomski, i to se koristi u izazivanju kratkog spoja, prilikom pravilnog rasuđivanja. Tako imamo zloupotrebu nacionalnog i vjerskog identiteta, okrećući jedne protiv drugih, maskirajući nam stvarnu socio-ekonomsku situaciju u zemlji. Naša kritička svijest zamijenjena je emotivnim impulsima. Upravo to se koristi svaki put kad neka nova afera iskoči. Znači, koristi se strah i strepnja, na način da se ono suštinsko prekrije velom nacionalnosti i religioznosti.

Pošto se mi kao nacija nalazimo na ovakvom emotivnom kolapsu, sistemu je lako da sprovede svoje ideje i želje. Upravo je ovakva situacija i oko Lex specialis-a i oko smjene predsjednika Parlamenta.

Demokratskom Frontu ostaje da se bori svim raspoloživim demokratskim sredstvima i da izdrži u svojoj namjeri da crnogorske građane izvede iz višedecenijskog kolapsa. Trenutni vladajući sistem je najopasniji u našoj modernoj istoriji, bar za doba komunizma svi su radili i postojala je radnička klasa, a znamo da ako nema radničke klase, nema ni države. Nadam se da ćemo biti generacija koja će se pozdraviti sa ovakvim sistemom. Nema oklijevanja. Vrijeme je sad!