Tanka crna linija

Piše: Jovan Jole Vučurović

Opozicioni birači mogu mnogo toga da zaborave i oproste, ali ne i izdaju i saradnju sa Milom Đukanovićem, a ovi ,,opozicionari’’ će uskoro biti dio kriminalnog režima, i tako će biti i tretirani.

Ubrzano se brišu sve razlike između kriminalizovanog režima i dijela ,,opozicije’’ koji je spreman za dil sa takvom vlašću. Taj trenutak kada je ta tanka crna linija počela da blijedi najjasnije se prepoznaje u periodu kada su se odvijale poslednje pripreme DF-a za proteste. Krenula je gotovo očajnička kampanja vlasti protiv DF-a, ona kampanja kada se na noge diže sve što može, svi segmenti jednog rigidnog, represivnog, diktatorskog i mafijaškog sistema. Regrutovano je sve što čuči i beči, svaki plaćenik i dužnik crnogorske vlasti. Sva se bulumenta stavila u službu protiv DF-a i slobodnih građana koji traže – pad Đukanovićeve vlade i formiranje prelazne koja će organizovati prve slobodne i pravične izbore u Crnoj Gori. Jedan takav zahtjev, opozicioni, toliko normalan za društvo u kome se vlast nije promijenila decenijama i očekivan za ambijent u kome se brutalno kradu izbori, podigao je na noge svakog slugu ove vlasti.

Ali, ne lezi vraže, ‘’streknuo’’ je i podigao na noge i dio ,,opozicije’’, onaj dio koji je u protestima DF-a, u beskompromisnoj akciji protiv režima, vidio opasnost po sebe, svoje uskostranačke interese, i koji jednostavno nije imao srce i karakter za takvu vrstu borbe. Zato im je postao bliži DPS od onih koji su ih odavno prepoznali da nemaju hrabrost za odlučnu borbu protiv Đukanovićevog političkog kartela. Zato su krenuli u brisanje tanke crne linije i DPS-u perverzno ponudili svoje usluge, prvo kroz konstantno miniranje i minimiziranje protesta, a onda kroz ideju tzv. radnih grupa zaduženih za amortizovanje narodnog bunta. Lažna opozicija je serijom sramnih poteza, naročito tokom dramatičnih događaja od septembra i oktobra, bila udarna snaga DPS-a, rame uz rame sa SAJ-ovcima i tajnom policijom. Nakon što su im se interesi u potpunosti poklopili, i pošto su radne grupe osvijestile diktatora, žestoko uzdrmanog protestima, bio im je otvoren put za sledeće aktivnosti usmjerene protiv DF-a, kojega sada zajedno tretiraju kao najvećeg mogućeg neprijatelja. Iz takvog stanja, potpuno ,,prirodno’’ se ušlo u narednu fazu saradnje DPS-a i dijela ,,opozicije’’ – pregovori, koje su Đukanovićev ministar Miodrag Lekić, dukljanski fanatici i dugogodišnji visoki funkcioneri kriminalnog režima, Ranko Krivokapić i Žarko Rakčević, prihvatili objeručke, iako su se tvrdo zaklinjali da, nakon podvale koju su priredili prevaranti iz Pozitivne, ne smije biti dogovora sa režimom. Pa su pominjali bojkote i proteste, ako im se ne izađe u susret, pa je narod zbijao šale zamišljajući na protestima Krivokapića, Lekića i Rakčevića, a naročito Raška Konjevića kao jednog od onih koji su naredili progon građana 17, 18. i 24. oktobra. I sve je, naravno, bila predstava, kakav protest i bakrači. Pomenuti likovi su odmah krenuli u tajne sastanke i dogovore sa diktatorom i njegovim zamjenikom. Dakle, o fer izborima pregovaraju sa čovjekom koji stoji iza svake izborne krađe u CG i sa njegovim zamjenikom koji je godinama bio, a i sad je, šef zloglasne tajne policije. Diktator je, inače, i jednog od ovih ,,opozicionara’’ teško pokrao na predsjedničkim izborima, ali ovome to više ne smeta, nego mu se još i nudi, a ne smeta mu ni da sjedi na istoj strani pregovaračkog stola sa Pozitivnom, iako je prijetio da će zbog toga napuštiti pregovore. Foliranje i šarlatanstvo su uvijek bili neodvoji dio politike koja nema ideju, stav i kičmu. Ta politika se sada svela na puko iznalaženje načina kako da se prevare opozicioni glasači i što bezbolnije prihvate dil ,,opozicije’’ sa režimom, mafijom, SAJ-om… U ovom trenutku je to već ,,preraslo’’ u piljarsku logiku grabeža za funkcije i privilegije. I misle, a varaju se, da Crna Gora brzo zaboravlja. Neka vide gdje su sada stranke koje su ranije kolaborirale sa DPS-om i neka vide koje su sve žrtve podnešene u borbi protiv ovoga režima. Opozicioni birači mogu mnogo toga da zaborave i oproste, ali ne i izdaju i saradnju sa Milom Đukanovićem, a ovi ,,opozicionari’’ će uskoro biti dio kriminalnog režima, i tako će biti i tretirani.

I da ne bude zabune, nema razlike među ovima koji ulijeću u Đukanovićev kabinet, ideologija spaja i Pozitivnu, i Demos, URU, SDP, zajednička im je i glad za funkcijama, a i stavove im formiraju ambasade nekih NATO država. Vidjećemo samo kako će se ponašati oni koji su tokom tragikomičnih pregovora, kao jedan od uslova postavili održavanje referenduma o NATO-u, i to više ne pominju.

Planirani cilj brisanja tanke crne linije, ipak, nije dao željeni rezultat, protesti su nastavljeni i nastaviće se do pada diktatora i do promjena. To što će Đukanović u svoj kabinet ubaciti lažnu opoziciju, samo je izazov više da se na tu skalameriju krene odlučnije. Kolebljivci i politički cinculatori i njihovi novi partneri – Milo Đukanović, Duško Marković, Beba Popović i slični- nijesu očekivali da će naići na protivnika koji je izdržljiv, nepokolebljiv i koji se ne povlači. Do slobode!