In memoriam: Jole Stanišić
1 min read
Juče, 20. januara poslije kraće bolesti, u 88-j godini života umro je veliki jugoslovenski i srpski pjesnik, filozof i disident Jole Stanišić.
Stanišić je završio Filozofski fakultet na Beogradskom univerzitetu, a kao jedan od najmlađih robijaša, zbog ljubavi prema Rusiji, proveo je više od dvije godine na golootočkom mučilištu.
Od 1962. godine živio je u Rusiji, gdje je završio žurnalistiku i radio kao profesor na Lenjingradskom univerzitetu na kom je prethodno studirao.
Aktivno je učestvovao u društvenom životu Rusije. Bio je jedan od inicijatora i koordinatora Međunarodnog društvenog tribunala po agresiji na Jugoslaviju. Bio je ugledni član Međunarodne Slovenske akademije, član saveza pisaca Rusije i Jugoslavije.
Shodno njegovoj posljednjoj želji Jole Stanišić biće sahranjen u rodnom Danilovgradu, na porodičnom groblju u Vinićima.
Omaž Jolu Stanišiću trebalo je da se održi prije nekoliko godina ali je virus Covid 19 poremetio to.Omaž će se održati 06.05.u Zgradi Rektorata Univerziteta CG(plava sala) sa počerkom u 12 časova.
Omaž Jolu Stanišiću,velikom crnogorskom pjesniku,trebala je da se održi mnogo ranije,ali corona virus je to odlagala.Omaž će se održati 06.05.(na njegov rodjendan) u Zgradi Rektorata Crnogotskog univerziteta u 12 časova(plava sala).
Jole je potekao iz uglednog Bratstva i plemena iz Crne Gore.Pravog djetinjstva nije imao jer je rođen u predvečerje II svjetskog rata.Ubrzo je nadkrilio svoje rodno selo Viniće i cijele Bjelopavliće i vinuo se među najuglednije Crnogorce.Bio je čovjek oštrog pera i britke riječi,čvrsta karaktera i odlučan,Zadojen snažnom komunističkom idejom, stradao je od Tiranije koja je 1948.god.i dalje vladala u Jugoslaviji, a u životu ni mrava nije zgazio.Bio je najmlađi robijaš Golog otoka i svoje progonitelje ubio je olovkom-svojim oštrim perom.Od tiranije iako neplivač skočio je u Dunav ali mu je bog podario snagu da kao neplivač prepliva Dunav i nađe se u Rumuniji, odakle je 1961.god.prešao u SSSR,gdje studira žurnalistiku na Filozofskom fakultetu na Lenjingradskom univerziteu,završava studije i postaje redovni profesor ovog Univerziteta.Zadnjih 20 god.živio je u Moskvi.Poznat je kao naučni radnik,kritičar,crnogogorski pjesnik a bio je član Sveslovenske akademije nauka.U Njegovoj Crnoj Gori,malo je poznat,osim što za njegovo stvaralaštvo zna uža rodbina i mali broj njemu bliskih ljudi iz Crne Gore.Valjda će se probuditi svijest kod njegovih sunarodnika i da nešto objave od njegovog velikog književnog opusa na crnogorskom jeziku.
Ostajemo u nadi.
Navodim samo njegove stihove objavljene davne 1956.g.
„Mladost se moja nije savijala
kao nakvašene grane žalosne vrbe.
Ona je bor na vrhu planine
kojem mećave ćubu mrse
i bore prave narandžaste munje“.
Oprostaj s Jolem na ruskoj mrezi
http://anti-glob.ru/jole-stanishich-1926-2017/
Mir prahu njegovom.
Postoji na ruskom Joleva knjiga o mukama kroz koje je sa svojim sapatnicima prošao na Golom otoku: Goli otok, dno ada:
Ima na ruskom jeziku više zbirki Joleve poezije.Na maternjem jeziku ima samo dvije,ali kroz njihovo tkanje Jole će živjeti dugo,dugo i dugo.
Rekvijum za Jola
https://www.youtube.com/watch?v=M4xgBzT0xxw
PS. Evo mu, uz voštanicu koju ću mu zapaliti danas u Bogorodičinoj crkvi, ova tužna melodija Rahmanjinova.
https://www.youtube.com/watch?v=DuBexGEe1S4
A ovdje o njemu i njegovom burnom i viteškom životu
https://get.google.com/albumarchive/116970590073470837292/album/AF1QipP8GdPnQ8ZLTQDhKKYz9tllTSn_TDpVkfJglkPb
Hvala Vam Komnene.Vidio sam dosta fotografija koje ni ja kao Jolev sinovac nijesam imao prilike da vidim.Hvala i Vama i svima koji se sa emocijama i pažnjom sjećaju Jolevog lika i njegovih naučnih radova i pjesama koje nam je ostavio.Jole će kroz tkanje njegovih pjesama živjeti dugo,dugo i dugo.Nadkrilio je svoje bratstvo, rodno selo i sve Bjelopavliće.O njemu će tek sada da se govori u njegovoj rodnoj Crnoj Gori, koju je toliko volio,volio je svaki kamen rodne grude,ali zbog tiranije nije smio dolaziti u zavičaj svoj punih 50 godina.
Kakva tužna vijest! Imao sam priliku da upoznam Jola Stanišića prilikom njegovog boravka prilikom njegovog boravka u Parizu 1994. Pričao mi je o strahotama golootočkog pakla koje je doživio, o svom bjegstvu iz Beograda, preplivavši Dunav u Rumuniju odakle je otišao u Rusiju gdje se integrisao u javni i kulturni život književno se ostvarivši. Nosio je u sebi svoj krševiti zavičaj, Crnu Goru i čitavo Srpstvo. Nakon našeg pariskog druženja, čujali smo se ponekad telefonom, a posljednji put prošlog proljeća. Uvijek smo imali da jedan drugome mnogo da kažemo. Bog neka mu prosti njegovu veliku i plemenitu dušu.
Veliki, grešni, i nemiran duh. Hvala vam na iskrenim i preciznim rečima, Komnen…