IN4S

IN4S portal

Istraživanje Harvarda: U Srbiji najmanje rasizma među svim evropskim državama

Dugogodišnje istraživanje Harvarda je pokazalo da je od cijele Evrope rasizam najmanje izražen u Srbiji, a potom u BiH i Hrvatskoj.

Na ovo istraživanje ukazao je na Fejsbuku Nebojša Babović, funkcioner Opštine Berane, konstatujući da, „gledajući okruženje, ni Crna Gora nije izuzetak“.

Istraživanje nedvosmisleno ukazuje na to da organizacije u Srbiji koje ističu navodne srpske rasističke težnje, koje imaju krajnji cilj stvaranja Velike Srbije, pretjereruju kada „pumpaju sliku“ da je Srbija rasistička zemlja i da smo rasistički narod.

Ta teza je, ocjenjuje Babović, samo je prenesena sa namjerom daljeg preuzimanja zapadnih vrijednosti, bez trunke razmišljanja.

Istraživanje je rađeno na osnovu testa implicitnih asocijacija (IAT C), koji je napravljen u okviru socijalne psihologije da detektuje snagu automatskog povezivanja osobe sa mentalnim predstavama objekata (pojmova) u memoriji. IAT je uveden u naučnu literaturu 1998. godine, a sada se široko koristi u istraživanju socijalne psihologije.

Podjelite tekst putem:

16 thoughts on “Istraživanje Harvarda: U Srbiji najmanje rasizma među svim evropskim državama

  1. Meni je ovo ravno otkriću rupe u saksiji. Srbi nisu rasisti, a zna se ko je izvršio genocid na Indijancima i Afrikancima. Oni isti koji nas olajavaju okolo!

  2. Da ja tebi kažem, nesoju … Nosi se ti u tri **** ….
    Kako te ne pobači, crna kukavica!
    … I svaki mi je onaj miliji!!!

  3. Pitanje za Komlena: slažem se da među dijelom mlađe srpske, pogotovo navijačke populacije ima rasizma, ali kako nazvati one Hrvate, Bošnjake, pa i jedan dio Crnogoraca koji srbijanske Rome namjerno zove „Srbima“, zar to nije rasizam?

    1. Prijatelju, ti si u zabludi. Mogu samo da pretpostavljam koji su razlozi za to, ali Romi u Srbiji se izjašnjavaju kao Srbi puno češće nego kao Romi. Npr. u okolini Šapca postoji ogromna romska populacija, oni su vlasnici velikih poljoprivrednih posjeda, svi imaju srpska imena i izjašnjavaju se kao Srbi.

      1. Kotradiktorno. Argumenti te vrste idu od „Srbi ne mogu da žive bez ciganske muzike jer su potomci… (i tako dalje) “ do „Romi su u Srbiji tlačeni“ – i dolaze od istih ljudi.

        A Romi u Srbiji uopšte nisu tlačeni, čak su i vrlo popularni, ali ne zato što su slični Srbima, nego zato što se razlikuju i Srbi ponekad vole da se identifikuju s njihovim nomadskim životom i posebnim konceptom slobode u anti-civilizciji. Izvlačiti rasističke („Srbi su Cigani“) i one o rasizmu („Srbi mrze Cigane“) je ili podlo ili je plod neznanja. Srbi se ne identifikuju s Ciganima niti ovi s njima ništa više od Rusa, Francuza i Španaca. U Los Anđelesu ima delova grada kroz koje Ciganin ne bi smeo ni da prođe, I obratno.

        Uostalom, čak i u okvirima rasnih ideologija, te stvari su složenije nego što se misli…

        Npr. skoro čuh da su bosanske muftije za vreme Drugog sv. rata štitile Cigane islamske veroispovesti od NDH i okupacionih vlasti, uopšte, tako što su ih prijavljivali kao „čistokrvne Arijevce poreklom iz Indije“, što je koncept koji u npr. Nemačkoj nikako ne bi mogao da prođe tada (jer bi zaklonio nemačku „izabranost“) , ali ima veoma dobro utemeljenje, u stvari.

        Kako god, i u Srbiji postoji rasizam, postoje i alternativni istoričari koji o tome vole da govore i pišu… ali on nikad ne dobija širi društveni zamah i često se na njega gleda s podsmehom, a kad se i ne gleda (kao u ova smutna vremena) onda je taj rasizam inkluzivan („cela Evropa je bila srpska“) a ne ekskluzivan kao u patrljcima Jugoslavije („niko osim nas nije…“)

        To srpski rasizam (proistekao iz mekše, pravoslavne kulture, premda nikako pravoslavan) razlikuje od priča o „Duklji“, „tisućljetnoj Hrvatskoj“ ili kripto-nordijskog banderaškoh neo-nacizma u npr. Ukrajini.

        Tako da niko ne govori o „nacionalizmu“, nego o rasizmu i ako ga je bilo negde u srpskom narodu, bilo ga je među Crnogorcima (Drljevićev rasizam je samo dekadentna faza plemensko-bratstveničkih poimanja „krvi“) . Plemena u CG su pratila „trag krvi“ sve do Srednjeg veka i naravno da su za to imala dobro opravdanje (opstanak) , ali sasvim je proizvoljno reći da je to bio tek „primitivizam“, a ne rasizam u primenjenom obliku.

        Vasojevići se npr. zbog „čistote krvi“ nisu mešali s Macurama, Latinima, Lužanima i sl. a pokojni Slobodan Jovanović je, čak, tvrdio da Vasojevići delimično vode poreklo od saskih rudara sa Novog Brda.

        Kad se ovome oduzme hrišćanska etika koja je davala ravnotežu rasističkim impulsima, dobijamo onomađašnjeg Čedomira Radičevića, tj. taj nekada defanzivni rasizam postaje jedini zalog identiteta dehristijanizovanih Crnogoraca (Dukljana) .

      2. Moram vam priznati da vas nijesam razumio ni 10%. Kad Harvard pravi ispitivanje o rasizmu onda se istražuje odnos bijelih ljudi prema ljudima drugih rasa (tako i piše u tekstu). U balkanskim državama nikad nije moglo biti rasizma jer se nikada nijesu sretali sa ljudima drugih rasa: crncima, azijatima, arapima, meksikancima, aboridžinima, polinežanima… Jedino gdje se mogao ispoljavati rasizam je u odnosu prema romima. Shvatanja koja su imali arijevci, Drljević ili ukrajinci ne potpadaju pod današnje shvatanje rasizma jer smo mi svi iste rase.
        U Srbiji je Mira Marković otvorila vrata kinezima ali do sada nije bilo rasističkih ispada prema njima. Na stadionima su se dešavali rasistički ispadi prema gostujućim crnim fudbalerima i svijet je to tretirao i kažnjavao kao rasizam. Ustvari to nije bio rasizam nego su samo željeli da iznerviraju gostujuće igrače i smatrali su da je to način; da su ga sreli u gradu vjerovatno bi mu platitli piće. Postoji rasizam prema romima: često ih tuku na ulici a ako ih ne prebiju makar im “gone majku cigansku“. U CG je toga puno manje. Neki romi u Srbiji su potpuno asimilovani i u Čačku ili Šapcu ćete sresti Nenada Milovanovića, srbina, pravoslavne vjere, a u stvari roma.
        Meni nija poznata neka druga vrsta rasizma, pa ni ta o kojoj vi pričate. Ponašanje crnogoraca koji na ulici redom bulje u crnca je čovjek koji to preživljava pravilno nazvao primitivizmom a ne rasizmom.
        I jedna zanimljivost: polinežani sebe smatraju bijelim ljudima, a mi smo za njih ružičasti.

        1. Dobro, ja se bojim da sam ovo o tome da u Srbiji „Rome biju, ali ih podjednako asimiluju, toliko da ih uopšte ne razlikuju od Srba“ razumeo skoro u potpunosti:) Ali mi i dalje nije jasno.

          I ja sam govorio o rasizmu prema Romima, ne samo Drljevićevom i nacističkom, nego i današnjem. Takođe, pomenuti se nisu slagali da smo svi iste rase i može se naširoko govoriti o tome da li je rasizam samo ako bijete pripadnika „druge rase“ ili pripadnika iste rase smatrate pripadnikom „druge rase“. No i jedno i drugo je mržnja na „rasnoj“ osnovi, manje ili više prikrivena.

          Rasizam je glupost po sebi, dolazio od navijača ili naučnika.

          Ako su Ukrajinci i Rusi, u očima često podjednako rasističkih naučnika, ista rasa, to uopšte ne mora da spreči Ukrajince da budu rasisti prema Rusima i da ih smatraju za „niže“. Kao što se i dešava. A Rusima se to mnogo manje dešava, zbog vezanosti za Pravoslavnu kulturu, koja je mnogo manje rasistička po sebi od… nekih drugih.

          Navodi o asimilaciji Roma uopšte ne moraju da pokazuju ništa – ni da u Srbiji tlače Cigane niti da se Cigani asimiluju više nego u CG, sasvim je moguće da se Cigani (ili kako ih u CG zovu: Gabelji) toliko duboko asimiluju da vi i ne znate koji komšija vam je Rom, a koji ne. Niti on sme to da prizna. Hipotetički.

          I pozdravite Šapčanina Nenada Milovanovića, Roma, on je moj brat u Hristu:)

          1. G. Milane, to što ono javno priznaje da Vas ništa ne razumije, to govori o njemu, dabome, nikako o vašem postu!
            … Da je kojim slučajem razumio, makar što razumio, moralo bi da Vas ozbiljno zabrine! Jadom da Vas zagoni, da dumate, da se preispitujete …
            Ovako, mirne ste glave … Kako, nego pametne. Jašta, Milane!

  4. … Ma, hajte!
    Što zna Harvard, ko da Harvard, prvi među hiljadama, išta zna!
    Kao da bili što bolje zna, što ne znaju Komleni, Liberali i ostale vjeličine iz fabulozne naučne agende vječnog i neovisnog Montenegra!?
    … Bezmozgovići!
    Ništa stida.
    … Harvard!???

  5. Nacionalizam je jedna stvar, a rasizam je nešto potpuno drugo. Rasizam srba se može mjeriti na osnovu odnosa prema Kinezima i Romima, sa drugim rasama oni ne dolaze u dodir. Prema kinezima imaju pozitivan odnos ali su romi izloženi maltretiranju, progonu, čestim fizičkim napadima, socijalno ugroženi i zanemareni. Odnos prema romima je u Srbiji zaista rasistički.
    U Crnoj Gori je odnos preme romima bolji a sa drugim rasama ne dolazimo u dodir tako da je i ukupna situacija bolja. Zanimljivo je iskustvo jednog Sekulovića iz Podgorice koji se oženio crnkinjom. Njegova žena je na ulici izložena stalnim pogledima prolaznika i ne može proći ulicom a da se svi ne okreću put nje. Ipak, Sekulović tvrdi: “Crnogorci nijesu rasisti, takvo njihovo ponašanje je odraz primitivizma a ne rasizma.“ Potpuno se slažem sa njim, naš narod nikada nije vidio ljude drugih rasa i ponaša se zaista neprimjereno.

  6. sliku o srbiji kao rasističkoj zemlji su pumpali cnn, američka administracija, soroševske nevladine organizacije (nataša, sonja i druge), evropske liberalne birokrate, američki najamni radnici (poput ovoga u crnoj gori), vođe pedera i vehabija itd. itd. jedno riječju oni što su na platnom spisku cia

  7. Ovo za Hrvatsku je skroz sumnjivo, zaista…

    Na stranu naše istorijske razmirice, ali Srbi ne misle da su Hrvati niža rasa, nego odmetnuti pripadnici istog naroda i čak „pokatoličeni Srbi“.

    I generalno, u Srbiji vlada uverenje o svim ostalim južnoslovenskim narodima kao ili – „bivšim Srbima“ ili narodima s kojima nas spaja „jezik, kultura i istorijsko iskustvo“.

    U drugim eks-Ju republikama je sasvim suprotno, oni se često drže javnog diskursa koji bih ja nazvao „defanzivnim“ – po kome njihovi genetski rukavci dolaze iz nekog izvora očuvane rasne čistote (Crnogorci – potomci drevnih Dukljana, svi Makedonci su jahali zajedno na Bukefalu u pohodu na Persiju, Hrvati – Arijevci iz Irana i sl.) , a sami Srbi su, što reče onaj gospodin Radičević (tajni adept jedne od tih „kripto-drljevićevskih“ teorija) potomci „Turaka, Vlaha, Cigana i ostalih govana“.

    U Hrvatskoj je to najdalje otišlo i čitav identitet je zasnovan na „sve, samo ne Srbi“ teoriji, tako da stvarno ne vidim kako bi ona, zemlja u kojoj preko noći može da osvane kukasti krst na Poljudu, po tome mogla da bude u istom društvu sa Srbijom.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *