Đukanović od liberala ukrao ideju, a od naroda državu
1 min read
Milo Đukanović
Devetu godišnjicu od proglašenja nezavisnosti Crne Gore rodonačelnici te ideje, Liberalni savez i njihov lider Slavko Perović dočekuju izopšteni iz političkih tokova, a na vlasti je i dalje Milo Đukanović, koji im je preoteo suverenističku orijentaciju zbog koje ih je svojevremeno progonio i optuživao za izdaju, saopštili su sagovovornici „Dana“, komentarišući Đukanovićeve političke „lupinge“ od velikog zagovornika Jugoslavije i zajedničke države sa Srbijom pa do pobornika nezavisnosti kojoj se svojevremeno žustro protivio.
Nekadašnji liberal, predsjednik Centra za političku edukaciju Dragiša Janjušević, kazao je daje Đukanović od Liberalnog saveza brutalno oteo ideju nezavisnosti, a od građana državu.
„Od osnivanja LSCG 1990. godine DPS se na sve načine trudio da uništi tu partiju sa programskog i funkcionalnog aspekta. Sjetimo se kampanje za izbore u decembru 1992. godine, barikada u Bijelom Polju kada su aktivisti DPS-a onemogućili liberalima ulazak u grad. Isti scenario ponovio se u maju 1998. godine u Beranama. Bio je to kontinuirani udar na izvorne nosioce suverenističke ideje“, naveo je Janjušević.
O tadašnjem odnosu Đukanovića prema liberalima i ideji nezavisniosti najbolje svjedoči njegova izjava iz 1993. godine. Dok je Perović predvodio LSCG i zalagao se za osamostaljenje Crne Gore, Đukanović je veličao srpstvo i Jugoslaviju.
„Ponosni smo na srpsko porijeklo i crnogorsku državnost, na slavnu istoriju srpskog naroda. Zato i vjerujemo u zajedničku budućnost i prosperitet. Poručujem Liberalnom savezu i nekim drugim manje uticajnim partijama koje se vrlo zalažu za otcjepljenje da su osvojili 12-13 odsto biračkog tijela, pa im se upravo toliko i poklanja pažnje“, govorio je tada Đukanović.
Mrzio šah zbog šahovnice
Janjušević podsjeća da je u to doba Đukanović liberale nazivao Špegeljevim saradnicima, ustašama i pomagačima u ostvarivanju NDH.
„Nakon toga je DPS krenuo u stvaranje državne zajednice Srbija i Crna Gora 2002. godine. Tada su liberali etiketirani kao četnici i saradnici Vojislava Koštunice. Sve se to dešavalo zato što LSCG nikada DPS-u nije odgovarao kao politički saveznik jer ne bi pristali na stvaranje monopolističke privatne države. Zato je DPS učinio sve da LSCG zamrzne djelovanje i praktično nestane sa političke scene“, zaključio je Janjušević.
Početkom devedesetih Đukanoviću su smetali i pripadnici Saveza reformskih snaga Anta Markovića, takođe zagovornici nezavisne Crne Gore. U julu 1900. godine optužio ih je da nude „politiku agresivnog antikomunizma i gotovo patološke srbofobije”.
„Iza nevještih reformskih maski lako je prepoznati protagoniste bivše, od naroda odbačene, politike nekoliko mladih, nezadovoljnih vlastohljebnika, šačicu crnogorskih -nacionalista, šačicu suludih islamskih fundamentalista i albanskih separatista, koji svom narodu nude mržnju“, optuživao je Đukanović one na čijoj će ideji kasnije sebi obezbijediti opstanak na vlasti.
Đukanović je, takođe, pozivao na odbranu Kosova i Metohije „svim sredstvima“.
„Na Kosovu je napadnuta Jugoslavija. Kosovo je bedem srpskog i crnogorskog naroda koje ne može pasti dok je nas i pokoljenja naših potomaka. Nebrojeno puta smo rekli, Kosovo se mora braniti svim sredstvima“, govorio je Đukanović u julu 1990. godine.
Dok je Slavko Perović početkom devedesetih držao antiratne mitinge, Đukanović je poručivao da „zbog šahovnice mrzi šah“.
„Pohod na Dubrovnik je svrsishodan i svako suprotno stanovište je izdajničko. Ne može se mahati grančicama mira dok se srpski narod po Hrvatskoj kolje, masakrira, siluje, dok im se pale kuće i uništavaju imanja samo zato što su Srbi. Rat se ne dobija dezerterstvom, već mobilizacijom. „Šah sam omrznuo od njih i njihovog podaništva šahovnici i mladoj demokratiji tipa kalašnjikov. Nametnuti rat ćemo dobiti, baš kao što smo sve takve protivnike pobjeđivali tokom cijele naše istorije. Ovog puta ćemo završiti zajednički život s njima i raskinuti sve kontakte, nadam se za sva vremena“, pričao je 1991. godine Đukanović.
Veličao Miloševića pa mu zabio nož u leđa
Priželjkivao je i drugačije granice sa Hrvatskom od onih koje su „iscrtali priučeni boljševički kartografi“. U junu 2000. godine javno se izvinjavao Hrvatskoj „za svu bol, sva stradanja i sve materijalne gubitke koje im je nanio bilo koji predstavnik Crne Gore u sastavu JNA u tim tragičnim događajima“.
U maju 1998. godine, uoči parlamentarnih izbora, Đukanović je poručivao da se „zbog vjekovnih bratskih veza, zajedničke krvi u svim ratovima prolivene, zbog vjekovnog sna najboljih Crnogoraca i Srbijanaca, zbog izvjesno bolje zajedničke budućnosti. Crna Gora otvorenog srca opredijelila za život u zajedničkoj državi sa Srbijom“.
Nakon toga mijenja politiku preotimajući program LSCG i postaje zagovornik crnogorske nezavisnosti prisvajajući ključne zasluge sebi i Demokratskoj partiji socijalista.
Đukanović nije propuštao prilike da veliča i Miloševića.
„Slobodan Milošević je nešto najbolje što se moglo desiti Jugoslaviji u ovom trenutku, kada povampirene fašističke snage u Hrvatskoj i Sloveniji pokušavaju da unište sve ono što je stvoreno od 1945. godine do sada. Ponosan sam da u ovim istorijskim trenucima mogu da budem rame uz rame sa njim u odbrani tekovina revolucije“, rekao je 1992. godine Đukanović.
Zbog političkih interesa kasnije se okrenuo protiv Miloševića, kojeg već 1997. godine naziva „prevaziđenim političarem“.
Zvanicna Italija je izracunala da je u vrijeme Drugog svjetskog rata vojska Italije osudila i ubila za odmazdu u Jugoslaviji-Montenegro-Crna Gora -Dalmacija -Slovenija -Grcka -Albanija i Africi-Etiopija 1283 osobe,to su zrtve za koje kazuda treba suditi italijanskim oficirima na tim zaposjednutim teritorijama .
Tako navode da su glavni i odgovrni za ubijanje i strijeljanje u Jugoslaviji Mario Roata i pirco Biroli.dalje navode da su odgovrni za ubistvo 800 civila u Jugolsaviji,zatim nabrajaju dalje Francuska 85,misli se na ljude iz tih zemalja na drugim frontovima,Engleska 188 i Grcka 191,ostali dio otpada na front u Africi,ako sam dobro sabrao to je 19 civila Etiopija.To su zvanicne zrtve za koje su u Italiji proglaseni krivci izvan granica Italije.
Crna Gora, iščaurena iz jedne kolijevke satkane vrlinama, dostojih najvećeg priznanja i najveće muškosti, stupa danas visoka čela, svjesna svoje sigurne budućnosti, sigurna da ima uzase iskrena, moćna i plemenita prijatelja, veliku Fašističku Italiju, koja danas oružjem u ruci vodi svetu borbu za prava naroda.
Slobodna Crna Gora novi je dokaz iskrenosti te borbe, koju je Duče pokrenuo pred dvadeset godina, da bi uništio sramne plodove Vesalja. Oslobođena od neprijateljskog jarma, juče, svečanim činom udarila je osnove obnovi svoje države i izrazila želju stupanja crnogorske Nacije u akcionu sferu Rima.
po ovome sto pise Cetnik u stvari iznosi govor na svecanoosti povodom proglasrenja tada izgleda da je bio neko neko prije Djilasa sto je proglasio naciju,znaci ipak Djilas nije prvi,to se mora uzeti kao istoriska istina,ali komunisti su htjeli te lovorike sebi pripisati,evo vidimo da nije tako.
Sabor proglasio nezavisnu Kraljevinu Crnu Goru
Rano izjutra 12. jula 1941. godine organizatori i učesnici Petrovdanskog sabora su istakli na Dvoru kralja Nikole crnogorsku državnu zastavu, a njoj su »činile počast« sa desne i lijeve strane dvije italijanske zastave. Sviralo je 120 italijanskih muzičara. Sabor je počeo rad u 10 sati, u zgradi Crnogorskog Kraljevskog pozorišta »Zetski dom« na Cetinju.
»Glas Crnogorca«, br. 9 od, 13. jula 1941. godine, u članku pod naslovom »Crnogorski Sabor proglasio je slobodnu i nezavisnu Kraljevinu Crnu Goru«, opisuje čitav tok svečanog zasjedanja Crnogorskog sabora, 12. jula, u dvorani Zetskog doma, navodeći slijedeće:
»Crnogorski narod je danas doživio dan, koji će ostati nezaboravan, a možda i najznačajniji, u njegovoj nacionalnoj istoriji. Vjerni svojim tradicijama, ti ponosni i gordi gorštaci, koji su vjekovima znali, junačkim srcima, da se suprostave neprijatelju, u nejednakoj borbi, umjeli su da sačuvaju vjeru u bolju sudbinu, koja ih je danas podarila najvećim danom: slobodom, pravdom i nezavisnošću.
Crna Gora, iščaurena iz jedne kolijevke satkane vrlinama, dostojih najvećeg priznanja i najveće muškosti, stupa danas visoka čela, svjesna svoje sigurne budućnosti, sigurna da ima uzase iskrena, moćna i plemenita prijatelja, veliku Fašističku Italiju, koja danas oružjem u ruci vodi svetu borbu za prava naroda.
Slobodna Crna Gora novi je dokaz iskrenosti te borbe, koju je Duče pokrenuo pred dvadeset godina, da bi uništio sramne plodove Vesalja. Oslobođena od neprijateljskog jarma, juče, svečanim činom udarila je osnove obnovi svoje države i izrazila želju stupanja crnogorske Nacije u akcionu sferu Rima.
Vaskrsla Crna Gora obnovila je ovim istorijskim svečanim činom ostavštinu svoga prvoga Kralja.
Cetinje, istorijska prijestolnica crnogorske države, ustala je danas, zorom, uz zvonjavu zvona. Zastave su se vile na svim kućama i nadleštvima, i mada je jutro bilo kišno zeleno-siva uvala podno cetinjskih gora, oživjela je nobičnim šarenilom boja. Narod, koji se okupio oko pozorišta, stare zgrade u kojoj je zasijedao Sabor, ozarena lica iščekivao je početak svečanosti.
Tačno u 10 sati, u pozorištu, u kome su već bili sakupljeni pretstavnici cijelog crnogorskog naroda, izabrani između književnika, umjetnika, naučnika i ljudi koji su dali mnogostrukih dokaza za ideju crnogorstva, započelo je svečano zasijedanje Sabora.
Pred pozorištnom zgradom nalazile su se dvije komanije Crnih košulja, 18. divizije »Mesina« sa muzikom. U času kada je Nj. E. Visoki Komesar za Crnu Goru, grof Serafino Macolini, silazio sa svojom partnjom iz zgrade bivše Banovine, kompanije u stavu mirno, odavale su počast, a u isto vrijeme muzika je intonirala »Đovinecu«. Visoki Komesar pošto je izvršio smotru počasnih četa i pošto je pozdravio emblem kompanija, uputio se u pratnji brigadnog generala, komandujućeg jedne divizije, g. Tuči-ja, u pozorišnu zgradu, pozdravljen aklamacijom sabora i naroda, koji je, uz pretstavike italijanskih vojnih i civilnih ličnosti dupkom ispunio pozorište.
Crnogorske i italijanske zastave prekrivale su ložu i pozornicu, koje su, uz ponosne nošnje narodnih pretstavnika, davale raskošni izgled bogato rasvijetljenoj dvorani.
Ulazak ekselencije Macolinija pozdravljen je produženim aplauzima i poklicima Italiji i Crnogorstvu. Zasjedanje Sabora, koje je odmah zatim otvoreno, započelo je objavljenjem rada Sabora od strane pretsjednika g. Mihaila Ivanovića, velikog crnogorskog patriote, starog i vjernog saradnika Kralja Nikole.
Riječ je zatim uzeo zvanilčni saborski govornik, isto tako stari saradnik kralja Nikole i dva puta Ministar Kraljevine Crne Gore g. Sekula Drljević«, piše, uz ostalo, »Glas Crnogorca« u svom izvještaju na prvoj stani.
Zasjedanju Petrovdanskog crnogorskog sabora su bili prisutni civilni komesar grof Serafino Macolini, komandant italijanske divizije »Mesina« general Karlo Tući, kao i drugi italijanski vojni predstavnici i civilni funkcioneri.
Predsjedništvo Petrovdanskog crnogorskog sabora činjeli su: dr Sekula Drljević, Jovo Popović, prota Simo Martinović, Dušan Vučinić, Tomo Kršikapa, dr Ivo Jovićević i Mihailo Ivanović, koji je izabran za predsjednika Sabora. Sekretar Sabora bio je Staniša Mučalica. Za dva posebno postavljena stola sjeli sui italijanski fuknkcioneri, Macolini i ostali.
Na zasjedanju Petrovdanskog sabora grof Macolini je sa svitom sjedio na desnoj strani od Predsjedništva Sabora, koje su sačinjavali članovi Savjetodavnog vijeća (Consulta), odnosno Komiteta za nezavinost Crne Gore.
Za predsjednika Petrovdanskog crnogorskog sabora izabran je Mihailo Ivanović, a »zvanični saborski govornik« bio je član Predsjedništva sabora i Savjetodavnog vijeća Crnogoraca, ideolog i faktički vođ Crnogorske stranke i bivši crnogorski ministar, dr Sekula Drljević. Kratak pozdravni govor održao je i Mihailo Ivanović.
Redakciji portala i njenim citaocima zelim srecan dan drzavnosti.DA JE VJECNA CRNA GORA!!!
Hvala Draki samo kažu ljudi da ništa nije vječno izuzev interesa (pardon-INTERESNIH GRUPA)
Samo to ukrao??
pripravnik u džemperu tek počeo da vlada i od liberala KUPIO ideju tako što su oni postali biznismeni, a vlast mu postala slast i ne žali TUĐE živote i narodne pare, PREVLAKA, novinari….. BOG sve gleda i sudi kad narod neće ili ne smije