„Državotvorne“ paranoje: Savo Fatić nekad i sad – Vi niste više to!
1 min read
Na Podgoričkoj skupštini, 27. novembra 1918. godine, njen potpresjednik Savo Fatić, predstavnik socijalista, u stvari bjelaških komunista, izgovorio je čuvenu i upečatljivu rečenicu: „Ja vas molim, gospodo, da stavimo na stranu Istoriju Crne Gore. Što se pak tiče njezine političke istorije, ja je dijelim na dva dijela: na do juče i od juče. Mi više nijesmo Crnogorci nego Srbi.“ (Jovan R. Bojović, Podgorička skupština 1918 – dokumenta, Dečje novine, Gornji Milanovac, 1989).
Elem, sa ovakvim uvodom su počinjali tekstovi o Savu Fatiću na crnogorskom portalu „Analitika“, poslije čega su slijedili neozbiljni i ostrašćeni osvrti nečesovih publicista i propagandista- kojima je groš cijena. Kako se tom dobošarenju pridružio i scenarista serije „Božićni ustanak“, red je da se po ovoj temi napravi određeni osvrt.
Inače, riječi Fatića: „Mi više nijesmo Crnogorci nego Srbi“, niko od istoričara i publicista nije do sada ozbiljno analizirao. Naravno, za početak ćemo iznijeti minimum biografskih podataka o Savu Fatiću koji su, svakako, impresivni:
„Savo Fatić je rođen 1876. godine na Rijeci Crnojevića, Knjaževina Crna Gora. Jedna je od najznačajnijih ličnosti crnogorskog sudstva i jedan od najučenijih ljudi svog vremena u Crnoj Gori. Nakon završetka srednje škole u Rusiji, studirao je pravne nauke u Švajcarskoj i Italiji, a diplomirao 1911. godine na univerzitetu u Ženevi. Govorio je pet svjetskih jezika. Sa takvim obrazovanjem, zauzimao je visoke funkcije u sudstvu Kraljevine Crne Gore, potom Kraljevine SHS (Jugoslavije), a poslije pobjede komunista 1945. godine- postavljen za prvog predsjednika Vrhovnog suda Narodne Republike Crne Gore (Službeni list NRCG, br.1 od 10.07.1945.g.).“
Da bi se temeljnije pokazalo koliko su neadekvatni kritičari Sava Fatića potpuno promašili temu, red je da se napravi osvrt na vremena crnogorskog kralja Nikole Petrovića, kroz čiji su školski sistem obrazovani budući bjelaši, zelenaši, komunisti.
Knjaz Nikola je „ora’ srpski“, a Milena „u Srpstvu najprva Srpkinja“
Crnogorski istoričar dr Živko M. Andrijašević je, kroz svoj istorijski ogled pod nazivom „Srpstvo u Crnoj Gori“, na slikovit način objasnio nacionalno stanje u Crnoj Gori kroz analizu školstva u vremenima crnogorskog knjaza, a potom i kralja Nikole Prvog Petrovića.
U tom istorijskom ogledu Andrijašević navodi: „Srpska svijest u Crnoj Gori nesumnjivo nije bila pojava koju su crnogorski vladari iz porodice Petrović-Njegoš zatekli utemeljenom i snažnom u crnogorskom društvu, već je bila pojava koju su oni sami razvijali i učvršćivali. S druge strane, pogrešno bi bilo tvrditi da im je srpska svijest nametnuta od nekoga spolja ili da je neki izvanjac unio ovu svijest u Crnu Goru. Naprotiv, srpska svijest u Crnoj Gori izvorni je crnogorski proizvod, ali se ne može sporiti da su za njeno snaženje uveliko zaslužni i neki izvanjci.“ Zatim ide podatak: „U to vrijeme istorija se u crnogorskim školama učila iz dva udžbenika: „Prva znanja za osnovne srbske škole“ i „Kratka istorija srbskog naroda za osnovne srbske škole“. Ovi udžbenici štampani su na Cetinju 1868. godine…“
Kakav je bio karakter tih škola, može se vidjeti kroz podnaslove koje je dr Andrijašević koristio u svom ogledu: „Cilj škole je bio da vaspita „Srbina, a ne kosmopolitu“, „Da škola oblikuje Srbo-Crnogorce i sprema ih za „kosovsku osvetu“, „U crnogorskim školama pjevalo se „Rado ide Srbin u vojnike“, „Novi udžbenici preuzimali su stare mitske konstrukcije“, „Učilo se da je državnost Crne Gore začeo raški župan Časlav!“, „Za Ivana Crnojevića se pisalo da je bio „Srbin čiste krvi“, „Mit o „iskri srpske slobode“ i „stjecištu kosovskih osvetnika“, da bi se potom konstatovalo – „Nesumnjivo, crnogorska škola je spremala buduće ratnike i borce“.
Navodeći da je crnogorskim školama cilj bio – „Dokazati svim đacima da su Srbi i da nacija i vjera nijesu isto“ dr Andrijašević to pojašnjava ovako: „U ‘Čitanci za drugi razred’ učenicima se objašnjava da su svi oni koji govore srpskim jezikom po nacionalnosti Srbi, a kako svi državljani Crne Gore govore srpski, to je logično da su svi ljudi koji žive u Crnoj Gori – Srbi. Iz toga slijedi zaključak da su Srbi u Crnoj Gori i pravoslavci i nepravoslavci, jer i jedni i drugi govore srpskim jezikom. Ako su pravoslavci i nepravoslavci pripadnici iste nacije, onda su oni braća, bez obzira što su različite vjeroispovijesti, a braća, kako se kaže, treba da se vole i poštuju.“
Utvrđujući – „Kroz nastavne sadržaje širene su knjaževe velikodržavne ideje“, dr Andriješević to objašnjava kroz sledeće podnaslove: „Državna ideologija je isticala da su Crnogorci „zadužili Srpstvo“, „Nikola je „ora’ srpski“ a Milena „u Srpstvu najprva Srpkinja“, „Pošto je „očuvala srpski amanet“ Crnoj Gori pripada „prvjenstvo“, „Knjaz Nikola je bio opsjednut idejom da bude „prvi u srpstvu“, …
Dakle, kroz ovaj ogled dr Andrijašević je pokazao da se u vrijeme kralja Nikole učilo u školama da u Crnoj Gori „žive čisti i pravi Srbi tri vjere“, koji „treba da se vole i poštuju“ – te da je to bio važni motiv državne ideologije Kraljevine Crne Gore.
Ovaj dio priče bio je neophodan jer su iz ovakvih škola i državne ideologije izašli budući bjelaši, zelenaši, komunisti, pa i Savo Fatić koji je ideološkom smislu bio bjelaš – komunističke provinijencije.
Ipak, da bi se na korektan način došlo do smisla „inkriminisanih riječi Sava Fatića“ jako važno da se vidi šta su o svom nacionalnom identitetu mislili, prije svega, njegovi politički oponenti iz Crnogorske stranke federalista (CSF), koja je politički djelovala od 1922. godine, a službeno osnovana 1925. godine u Podgorici.
Federalisti – Crnogorci su Srbi, ali i politički narod sa posebnostima
Kao primjer možemo navesti, recimo, Mihaila Ivanovića, nosioca liste Crnogorske stranke (federalista) na parlamentarnim izborima 1923. godine. Kao narodni poslanik i jedan od lidera CSF, Mihailo Ivanović je u Narodnoj skupštini u Beogradu 9. februara 1924. izjavio sledeće:
„…Gospodo, mi Srbi stojali smo na čelu pokreta nacionalnog oslobođenja. Meni bi bilo vrlo žao kad mi Srbi ne bi bili u prvim redovima pokreta za propagiranje političkih sloboda…
Mi smo Crnogorci politički narod koji je svoju državu stvorio sopstvenom snagom i očuvao je u najmučnije doba istorije naše rase. Nemamo ambicije da budemo srbijanski okrug, ili ma čija provincija. Crna Gora bila je vazda srpska i mora ostati srpska, ali… sa najviše prava, jer u jedinstvo unosi najviše zasluga, a najmanje dugova, traži samo ravnopravnost…“
Ukratko, Ivanović, crnogorski federalista, ustvrđuje da je Srbin po nacionalnosti, ali i pripadnik crnogorskog političkog naroda. Osim toga, naglašava – „Crna Gora bila je vazda srpska i mora ostati srpska“, ali 2nemamo ambicije da budemo srbijanski okrug, ili ma čija provincija“.
Ovakva pozicija Ivanovića je vrlo jasna, i predstavlja politički besprekoran stav. Ipak, da se ne bi ovim citiranjem spočitala „istrgnutost iz konteksta“, neophodno je da se osvrnemo i na istoričare, i to najbolje, koji su se bavili analiziranjem zelenaškog pokreta mnogo prije političkih turbulencija koje su se desila poslije raspada komunizma.
U tom smislu je najmjerodavniji pokojni profesor dr Dimitirije Dimo Vujović, rođen u Dobrskoj Župi kraj Cetinja 7. novembra 1922. godine, umro je u Podgorici 27. maja 1995, koji je bio je istoričar i akademik CANU. On je za sobom ostavio kapitalno djelo „Crnogorski federalisti 1919- 1929“ (CANU, 11, 2, Titograd, izdanje 1981.g.).
U toj knjizi (str. 28), dr Dimitrije Dimo Vujović, uz napomenu da su i do ysvajanja stranačkog programa oktobra 1925. godine crnogorski federalisti temeljno raspravljali o mnogim temama, kaže:
„Jedna od omiljenih tema ranije, pa i sada, bilo je srpstvo i odnosi Crnogoraca i Srbijanaca. Pri tome crnogorski federalisti još uvijek Crnogorce ne tretiraju kao poseban narod, naciju. Naprotiv, stalno ističu da su Crnogorci najčistiji i najbolji dio srpskog naroda, strogo razgraničavajući termin Srbin od Srbijanca.
U jednom članku „Crnogorca“ (glasila CSF op. a.) se kaže: „Crna Gora je bila etnički jedno sa Srbijom i onda kad je bila suverena država. Bila je i ostaće klasična zemlja srpske slobode i nacionalne svijesti“ („Crnogorac“, br. 17, 27. april 1925., tekst- „Pod znakom federacije“)
S ponosom se ističu mjesto koje su Crnogorci imali u srpskoj istoriji. Primjer: „Crnogorci su gordi, što znaju da se u njihovim planinama svilo prvo gnijezdo srpske države. Oni su ponosni, što je njihova postojbina postala prva srpska kraljevina i međunarodno priznata još u 12. vijeku“. (Crnogorac, br. 19, 11. maja 1925, tekst „Nezadovoljstvo Crne Gore“).
Federalisti su od sebe odbijali i aluzije na to da misle da su Crnogorci poseban narod. Tako se držao čak i Sekula Drljević, koji je kasnije išao tako daleko da tvrdi da Crnogorci nijecy Sloveni. Dakle, to je pozicija do koje je došao svojim istraživanjem dr Vujović.
Na drugoj strani, riječi Sava Fatića „Mi više nijesmo Crnogorci nego Srbi“, ovovremeni prodavači magle su plasirali javnosti na ovakav način – „Pogledajte, evo kako su nam i kada ukinuli crnogorsku naciju“?! Nasuprot tome, akademik Dimo Vujović za zelenaše, glavne protivnike Sava Fatića, kaže – Crnogorski federalisti „su od sebe odbijali i aluzije na to da misle da su Crnogorci poseban narod“, „stalno ističu da su Crnogorci najčistiji i najbolji dio srpskog naroda“.
Zbilja, da li će nam crnogorski, bošnjački i vlahbanski istoričari u Crnoj Gori, poput gospode Novaka Adžića, Šerba Rastodera i Mikroslava Ćosovića, sada „otkriti novost“ da su crnogorski zelenaši takođe „ukinuli crnogorsku naciju“, ili, na primjer – da je Crnogorska stranka federalista, na svom kongresu oktobra 1925. u Podgorici, pokazala – „da se ništa ne razlikuje od Sava Fatića u pristupu crnogorskom nacionalnom pitanju“?!
Svakako, ostavljajući ovu trojicu istoričara da se češkaju po glavi i razmišljaju da li imaju rupe u znanju, ili probleme sa nedostatkom logike, kada ne vide da su Savo Fatić 1918. i Mihailo Ivanović sa Sekulom Drljevićem i ostalim federalistima 1925. godine isto govorili: „Mi smo Srbi“, mi idemo dalje u tumačenju smisla riječi Sava Fatića.
Centristi i federalisti – mi sporimo oko individualnosti
Da je dr Dimitrije Dimo Vujović u pravu, te da je Sekula Drljević u tom periodu, razmišljao isto što i ostali crnogorski federalisti, imamo primjer dijela govora Sekule Drljevića u Narodnoj skupštini u Beogradu, 16. februara 1926. godine:
„…Tu tradiciju našoj vojsci (odnosi se na vojsku Kraljevine SHS op. a.) nema ko drugi dati sem vojska, do ujedinjenja nezavisnih država Kraljevine Srbije i Kraljevine Crne Gore, dakle dviju srpskih nezavisnih država, a to je vojska srpskoga naroda… Po pojmu našega naroda postojali su samo junački Crnogorci i junački Šumadinci, postojao je samo junački srpski narod…“
Elem, moramo primjetiti da je ovim govorom Sekula Drljević zaista pretjerao, te da je sa udaljenosti od 90 godina lupio takav šamar modernim crnogorski kvaziistoričarima, publicistima i scenaristima – da su im uši zazvonjele u disonantnim istorijskim tonovima, pa su eleganto zaobilazili ovakve „neprihvatljive“ govore Drljevića.
Dakle, u ovom govoru Drljevića iz 1926. opet vidimo jasnu liniju federalista, gdje Drljević Srbiju i Crnu Goru do ujedinjenja vidi kao kao „dvije srpske nezavisne države“, sa isticanjem „junačkih Crnogoraca i Šumadinaca“, očigledno – kao dva glavna „politička naroda“ unutar srpskog naroda. Doduše, docnije su crnogorski federalisti, indirektno i Vojvođane tretirali kao poseban „politički narod.“
Da bi slika bila kompletna neophodno je znati – kakav stav su imali crnogorski federalisti prema drugim Srbima, kao i prema Makedoncima. Akademik Vujović na stranici 209. kaže o tome sledeće:
„Inače, crnogorski federalista su bili osjetljivi na pokušaje negiranja Srba u pojedinim kra]evima. Tako je Sekula Drljević kritikovao Stjepana Radića zato što je na nekim zborovima negirao postojanje Srba u Dalmaciji,“(Večernja pošta, br. 1509, 16. jul 1926, Razgovor s poslanikom g, S.Drljevićem).
Savo Vuletić je bio zabrinut odrođavanjem Makedonaca, koji su „Srbi i samo Srbi“, (SBNS, LIV Redovni sastanak, 1. mart 1926., 106.).
O njihovom odnosu prema muslimanima, prof. Dimo Vujović na istoj stranici kaže: „Crnogorski federalisti su raspravljali i o narodnoj pripadnosti muslimana. Sekula Drljević je govorio da, pošto nema jugoslovenskog naroda, muslimani morajy bita Srbi ili Hrvati.
U vezi sa izvjesnim svojatanjem crnogorskih muslimana od strane Mehmeda Snaxe, vođe jygoslovenske muslimanske organizacije, Drljević je tvrdio da su u Crnoj Gori prije yjedinjenja živjeli samo Srbi muslimani, jer su Turci poslije 1878. godine napustili Crnu Goru. Dakle, po Drljeviću, crnogorski muslimani nijesu nikakvi Jygosloveni u smislu narodne pripadnosti, nego Srbi. Ove koncepcije crnogorskih federalista ne razlikuju se od koncepcija u onda vladajućoj građanskoj politici i nauci.“
Nema sumnje, Sekula Drljević je ovim svojim stavovima samo potvrdio snagu onoga što se učilo u školama knjaza Nikole Petrovića, a što je dr Andrijašević u svom istorijskom ogledu ovako objasnio: „I u ‘Čitanci za treći razred osnovnijeh škola’ (1898), …, crnogorskim učenicima se ponovo napominje da su svi oni koji žive u Crnoj Gori – Srbi, ali i da njihova otadžbina nije samo Crna Gora, već da njihovu otadžbinu čine sve srpske zemlje: ‘Otačastvo je vaše cijela Crna Gora i sve one zemlje, gdje se srpski govori, srpski pjeva, srpski slavi, gdje se gusle čuju, gdje se o Marku Kraljeviću pjeva, gdje se Vuk proklinje, gdje se sveti Savo slavi’.“
Savo Fatić i crnogorski federalisti na istim pozicijama
Akademik Dimo Vujović je stranici br. 208. ovako definisao stav federalista:
„Osporavajući jugoslovenstvo kao narodnost, crnogorski federalisti su govorili o tri posebna naroda: Srbima, Hrvatima i Slovencima, i tri državne ideje: srpskoj, hrvatskoj i slovenačkoj. Dakle, oni još nijesu uočavali da je crnogorska i makedonska individualnost narodna, odnosno nacionalna individualnost, a o Muslimanima da se i ne govori. Oni su smatrali da su Crnogorci i Makedonci Srbi, a već je govoreno o njihovom tretiranju Crnogoraca kao najčistijih Srba.“
Poslije ovih navoda pokojnog dr Dima Vujovića, apsolutnog autoriteta u toj oblasti, može se uvjereno reći sledeće – između Sava Fatića i crnogorskih federalista nije bilo nikakve razlike u tumačenju sopstvenog nacionalnog. I Savo Fatić i političko rukovodstvo zelenaša i komita su smatrali da su Crnogorci Srbi, i to „najčistiji Srbi“.
Razlika među njima je bila u nečemu sasvim drugom. Naime, crnogorski federalisti su smatrali da su Crnogorci „politički narod“ u okviru srpske nacije, te da imaju svoje individualnosti koje su stvorene istorijom pa se moraju poštovati. Oni su smatrali da se ne smiju zaboravljati i brisati istorijske i kulturne tradicije udruženih zemalja.
Savo Fatić je, sa svojim istomišljenicima – centristima, imao drugačije mišljenje po ovom pitanju. On je smatrao da te individualnosti treba prenebreći – jer su one „nesrećna tvorevina naše prošlosti“, smatrajući da su „postojeći kulturni ekonomski i mentalni identiteti nastali pod tuđim uplivom u prošlosti“.
Dakle, riječi Sava Fatića- „Mi više nijesmo Crnogorci nego Srbi“, imale su smisao da – treba potisnuti crnogorsku individualnost u ime jedinstva srpske nacije u okviru koje su i Crnogorci. Nasuprot njemu, crnogorski federalisti su govorili – „Mi smo Srbi“, ali i pripadnici „političkog crnogorskog naroda“, kojem treba da se poštuje individualnost u okviru srpske nacije kojoj Crnogorci pripadaju.
A gdje su principi, u tom tumaranju?
Upravo zato, skaradno tumačenje riječi Sava Fatića najviše govori o neznavenosti onih koji nisu znali da njegove stavove izdignu na nivo principa, kao univerzalne kategorije.
Jer, mi ovdje imamo dva legitimna stava. Jedan je – da unutar nacije treba brisati individualnosti određenih istorijskih grupa, a drugi – da u okviru nacije treba razvijati posebnosti svake istorijske individualnosti.
Oni se mogu preslikati na bilo koju naciju. Hajdemo da ih prodemonstriramo, u ovom vremenu, na crnogorsku naciju. U okviru crnogorske nacije, uslovno gledano, postoje sledeće istorijske grupe, koje imaju jezičke i kulturne posebnosti: Starocrnogorci, Brđani, Hercegovci, Bokelji i Primorci i Rašljani (Sandžaklije).
Njihovo istorijsko iskustvo je takođe bilo različito. Recimo, Stara Crna Gora je dva vijeka bila pod Turcima – od 1499. do 1688. godine kada je na crnogorskom zboru donesena odluka da se zbaci turska i prihvati mletačka vlast. Brda su konačno oslobođena od Turaka poslije tri vijeka – poslije pobjede na Martinićima i Krusima 1796. Podgorica i Nikšić su bili pod okupacijom četiri vijeka, i od turskog ropstva oslobođeni 1876-78. godine.
Sjever Crne Gore je bio pet vjekova pod Turcima. Boka Kotorska i Primorje do Bara nisu nikad bili u sastavu Crne Gore, već su oslobođeni od Austrougara dejstvima srpske armije tek 1918. godine, kada su ušli u sastav Kraljevine SHS.
Zbilja, na kakvim pozicijama se, po ovom pitanju, nalaze kritičari Sava Fatića? Ako se nalaze na pozicijama crnogorskih federalista, u ovim – novim uslovima i na ovom primjeru, tada su se morali zalagati da u okviru crnogorske nacije ne treba potirati, već isticati istorijske, jezičke i kulturne individualnosti navedenih grupa.
Međutim, ako su radili na tome da se crnogorska nacija unificira, sa davanjem sertifikata na crnogorstvo, kodifikaciji narodu nepojmljivog i nerazumljivog novog jezika, plasiranjem istorije po formuli Savića Markovića Štedimlije, koju su čak i komunisti odbacili kao nenaučnu, tada se ne nalaze na pozicijama Sava Fatića.
Realno gledano, današnji crnogorski i vlahbanski propagandisti se upravo i nalaze na ideološkim pozicijama Sava Fatića, pa čak su i radikalniji od njega.
„Savo Fatić“ iz vlasti donosi sreću na sudnji dan
Današnji kritičari stavova Sava Fatića ne samo da ne priznaju različitosti unutar crnogorske nacije, već ne priznaju pravo drugim građanima da se komforno osjećaju u skladu sa svojim nacionalim ubjeđenjima. To je dokazao Popis stanovništva u Crnoj Gori održan 2011. godine.
Taj popis je falsifikovan, jer su strukture vlasti odlučile da umjesto građana određuju nacionalnu strukturu države. Tim popisom vlast je poručila građanima sledeće – ma kako se osjećali – mi ćemo to korigovati, jer smo odlučili da – „Vi više nijeste Srbi, nego Crnogorci“. Očigledno je da se u ovom slučaju pojavio klonirani Savo Fatić.
Poslije toga popisa, Milutin Đukanović, poslanik partije NOVA, je ponudio vlastima i MONSTAT-u da će dio opozicije priznati popis ako se uradi samo jedna malena provjerka. Tražila se provjera popisa samo jedne male mjesne zajednice u Nikšiću, i rečeno – ako razultati budu tačni na tom mjestu – tada će se kompletni popis priznati tačnim. Međutim, „Savo Fatić“ iz vlasti je to odbio. Naravno, radi se o „Savu Fatiću“ iz vlasti koji je za dvadeset šest godina vladavine ekonomski nagrdio Crnu Goru.
Za vrijeme njegove vladavine iz Crne Gore se iselilo 140.000 njenih građana, a zadnje ankete pokazuju da Crnu Goru želi napustiti 50 odsto mladih ljudi. Majke sa više od dvoje djece protestuju na ulicama, spavaju na njima, tražeći da se njihovoj djeci obezbijedi naknada za golo preživljavanje.
Međutim, „Sava Fatića“ iz vlasti ne interesuju odseljeni i oni koji će otići, kao i „neke tamo majke“ i „neka tamo njihova djeca“, jer njemu, očigledno, oni i nisu potrebni.
Ali zato, interesuju ga falsifikovani istorijski serijali i lažni pučevi. Interesuju ga lokalni izbori u Nikšiću gdje će superiornom demonstracijom političke kate pobijediti – teškog protivnika kojeg neće biti na takmičenju, a sve uz zapaljive govore gdje će obećati vaskrs Ljuba Čupića, i sreću koja će se pojaviti par minuta poslije sudnjega dne, kojeg će sam izazvati.
Elem, kako stvari idu – orginalni, istorijski Savo Fatić, koji je imao evropsko obrazovanje i znao pet jezika, još će ispasti divan u odnosu na ovovremene „Save Fatiće“, u kojima se rodio duh protivnika pa imaju goleme nevolje u traženju izgubljenog sopstva dok plivaju u gomilama novca.
E ovakvih teletabisa nidje nema…
E Bogomi Raśa , ti pošteno reče , jeste svi vi ovđe sada veliki srbi ste se nekada pisali crnogorcima , to ja zborim odavno a jedino ti prizna , i svaka ti čast !
Vidi se da si častan čovjek pa reče onako kako je bilo i nikako drugačije , pa očekujem od g.Grubača da nam u jednoj kolumni opiše , kako on zna , kada se tačno ośetio srbinom , dali tokom studiranja u Beograd ili tokom pohoda na Dubrovnik ?
Svaka grješka iz prošlosti Srba, a kamoli nepojamna, paradržavna monstr Kraljevina SHS, koja je dala, nešto malo poslijen, mahove komunističkoj antisrpskoj revoluciji, i svaka druga grješka u prošlosti, naša je sadašnjost, i još gore, naša, skoro izvjesna, BU-DU-ĆNOST!
Kad pišem o prošlosti, mislim i govorim o budućnosti!
… Pa, ko je razumio, taj je i shvatio!
“Moje misli i prva saznanja rodila su se ovdje, izmedju Kamenika, Komova, Prokletija i Durmitora. Kasnije sam ih neprekidno pronalazio – širom svjeta. Nikada pronađene do kraja te misli stalno su se vraćale Crnoj Gori. Osjećao sam da svijetom nosim teret rođenja – teret Crne Gore….
Nositi neprekidno u sebi Crnu Goru znači i dar i prokletstvo. Crna Gora je i morska pjena i sniježna prašina, igra kamenih litica i sunovrat potoka, grohot bitaka i pijanstvo ratova. To je zemlja nade i očajanja, jave i snoviđenja…
To je zemlja najveće krajnosti – dubokog mraka i raskošne svjetlosti, slobodni zatočenik i usužnjena sloboda. To je nikad ne napisana istorija u kojoj su ljudi vjekovima plakali kriomice i svoje i tuđe suze.
Crna Gora je država koja nije znala za državne granice, kao što nije znala za granice između života i smrti. Ona je vječito otvoreni prozor slobode, koja neprekidno nosi raskinute lance ropstva, stalno u ranama koje ispira kapljicama rose…”
Grubačev tekst je za uživanje. Ali, kad vidim kako dukljanski botovi pizde i kose čupaju, pa ka pjani mlatinjaju o Vojinovoh vojnoj knjižici i Dubrovniku, jer im je tekst polupa i mali i veliki mozak, tačno sam stoput srećniji.
He , he , ma nama je važno da si ti sto puta srećniji , jesi li se i ti Raśa ka’ Vośa pisao crnogorcem u vojnu knjižicu ?
Svi smo se Maša pisali Crnogorcima i u vojnu i u kolijevku a kad to napišeš to ti je značilo da si najčistiji Srbin i Velikosrbin.
E kad su nam počeli popovati novi Drljevići taj smo kota u rijeku bačili.
Sad smo Srbi pa ti moš mirno crći da se ne šjekiraš.
E kako mi te je milo čitat sad kad ……. Idi čoče ubijeđuj Albance da su Crnogorci.
Gospodine Ratko, od ovoga vašeg odgovora Maša se neće brzo oporaviti. Svaka vam čast!
Iskreno, i nadao sam se da ću se makar sa tobom, dobri i pametni Kučki prijatelju, razumjeti – ako i neću sa mnogima!
… Da se urazumimo i povratimo elementarni dignitet!
Da ne nasjedamo i iscrpljujemo se u najblesavijoj mogućoj polemici! U bjesmislenom nadgornjavanju jesu li Srbi iz Crne Gore, Srbi!?
Što nas sve zajedno kompromituje i ponižava količinom gluposti, koja tim povodom kulja iz brata zaslepljenog mržnjom na Srbina, Srbiju i sve srpsko!
U tome prepoznajem nepojmljivi, još i suludi mazohizam Novocrnogorca, Montenegrina i Dukljana!?
Koji mržnjom na Srbe produkuju mržnju na same sebe, na sebe bivše! Jednakim psihopatološim mehanizmom bivše braće, Srba katolika i muhamedanaca! Koji će, taj opskurni mehanizam samomržnje, da skonča u bestijalnom i nezamislivom zločinu genocida u NDH!!!
Jesmo li to i mi tamo krenuli!? Spremni na braću!?
… Kako ja, sa najvećim pravom mogu o tome da govorim! Mogu, jer, čitavu vječnost stojim usamljen u stavu, da krivica nije jednosmjerna : ako su oni učinili najveći zločin nad bivšom srpskom braćom, Srbi su učinjeli najveću istorijsku gešku, i njima nepravdu! Kada su ih nakon Velikog rata izdali, kada smo ih se sramno odrekli, ostavili na goloj ledini monstr Kraljedine! Prepustili ih sebi samima, drugima, tuđim uticajima!
Jednako smo tako, bezumno, postupili i sa Srbima u Makedoniji! OstavilI ih u “ bezteženskom stanju „, nepotrebno se opteretili i bugarskom hipotekom! Kako je svakom bilo belodano jasno da u istočnim krajevima žive ljudi sa snažnim bugarskim nacionalnim identitetom. Pa su nam, zar, trebali Bugari i teritorija Istočne Makedonije, a nijesu, NIJESU (!?) SRPSKA DALMACIJA, SRPSKA BOSNA, JOŠ I SRPSKA SLAVONIJA!!????
… SVOJE, ŠIROKO I PROSTRANO, SRPSKIH KATOLIKA I MUHAMEDANACA NEĆEMO (!?), SRPSKO NEĆEMO – A HOĆEMO MRVICU TUĐEG, BUGARSKOG!!!
Da bi u godinama koje su pristizale, sa komunistima pristizale, izgubili i sve svoje, i ono malo tuđeg!
Pa su eto baš tamo u sirotu Makedoniju, srpski Mitići, među njima i nekolicna najboljih srpskih komita, koji su goreli i izgoreli u srpskoj nacionaloj vatri, kao i svi Srbi Tetova, pa su njihovi potomci danas Mitkovski, Petkovski … Makedonci, zar!? Srbi, svakako nijesu! I oni nijesu Srbi, našom krivicom!
Sa istim pravom, još onda sam govorio o Božićnoj pobuni, kao nesrećnoj posljedici rođačke i dinastičke bezumne zađevice! Đe đed i unuk ne mogu, a MORAJU, morali su, kako su znali i umjeli, nije pitanje, da prevaziđu, koliko gođ složeni konflikt! … Kako u pozadini sukoba stoje najvažniji nacionalni i državotvorni interesi Srba! … Svesrpski, oni jedini i pravi interesi cjeline srpskog naroda!!!
Kako još i novoustanovljena, i bez sumnje legitimna vlast Kraljevine SHS, a ustvari srbijanska, postupa krajnje neadekvatno i pogrješno! I prije, i u samoj Božićnoj pobuni, do koje nije smjelo da dođe, da je pameti bilo!!! Ali se zato koriste neadekvatna, pogrješnja srjedstva i prekomerni odgovori! Dugoročno štetni, kako je to moralo da se zna! Vlast postupa, doduše legitimno, ali svakako pogrješno i bez takta, neuvažavajući ni istorijski doprinos Srba iz Crne Gore! Ni činjenicu, da su svi učjesnici pobune Srbi, među njima i oni najbolji! Uz to, vlast ne obazire, abera ne da, za onaj svima znan, specifični mentalitet plemenskih, ratničkih Srba! Vlast, rečju, postupa diletanti i nerazumno!
Ne treba to niko da kaže Srbima iz Crne Gore, potomcima i Janka Vukotića, i Krsta Zrnova! Dvojice srpskih vitezova, na različitim obalama, nošeni hudim strujama! Najmanje o tome treba da nam govore Srbi odsutni iz Srba, iz sebe izbježali!?
Zar, od njih da slušamo kako Srbi iz Crne Gore onda zavadiše međusob’, na svoju srpsku štetu! Što je njih uopšte pa briga za naša srpska posla!?
I da ja možda, i ovdje možda, nijesam bježao od ove teme na ovaj način?
I ko mi je razložni sagovornik, i ođe, i tamo u srbijanske sumaglice?
Zato ja mislim da mi Srbi iz Crne Gore imamo moralno pravo i obavjezu, jer našom pozicijom stojimo po sredni problema nepristrasno, nijesmo nijedna ona zaumljena strana, ni amo smo, ni tamo, izvan sukoba, da prvi pokrenemo, objektivno analiziramo i produktivno, nepristrasno preispitamo dva kjučna događaja, koji su determinisali i bitno uslovili našu svesrpsku budućnost!
Kako te budućnosti Srba, svih Srba, i nema, bez Srba uz Srbije, prije svega! Ali ni bez Srba iz Crne Gore, takođe! Bez dvije srpske države! … Ako bude sreće, i one treće, prekodrinske!
Kako se to, bez sumnje, tiče prije svega Srba iz Srbije i Crne Gore, pa tek onda i svih drugih! Kako smo baš mi, neko manje, neko više, odgovorni za sve dobro, ali i za sve ono loše i najgore, što nas prati od Velikog rata, Kraljevine, Božićne pobune, i komunističke antisrpske revolucije!
Kako sve to svezano u mrtvi čvor, zapečaćeno komunističkom revolucionarnom pomamom, na već smrtno ranjene Srbe!!!
Ako ne možemo da popravimo, možda možemo da pomirimo isključive i oštro suprotstavljane percepcije! Ostrašćene, neobjektivne i lažne! Samoobmanjujuće!
Koje ne samo što nam nisu od pomoći u dolazeće, već su nemerljivi teret, olovni okov na nogama srpskog korpusa!
Koji nam neće dati naprijed!
Razjedinjeni, podeljeni Srbi!? U najgore vrijeme odeljeni, kako nijedno vrijeme nije dobro za Srbe, a ovo je najgore!
Podeljeni i oni najbiži, krvno i rođački povjezani, dva rođena brata, Srbin iz Crne Gore i Srbijanac!???
Da se to odista nije i dogodilo, kao u najgroznijem snu dogodilo, u noćnoj mori, svaki bi rekao, da je sve moguće, samo to nije : posvađani i odeljeni Srbi u Crnoj Gori, još i u prikrivenu omrazu sa srbijanskim bratom!? … Kukala nam majka, i jednima, i drugima, i trećima!!!
… Ne treba nama drugi neprijatelj, Đerkoviću, prijatelju, i brate!!!
Ili u pamet, pa da gasimo vatru! Dok možemo, da gasimo!
… Ako uopšte možemo!
Kako to zavisi, nemoj da niko podcjeni sebe, i od nas na ovom blogu!
I od nas zavisi!
Slažem se Đerkoviću da je Đikanov komantar jedan od boljih ikad pisanih ovđe , naravno sa aspekta političke ideje koju dijelite .
To je jedan iskren i sveobuhvatan pregled stanja i zabluda koji su tu ideju doveli tu đe danas jeste , u ćorsokak .
Sve je dobro napisao sa zakašnjenjem od 70-80 godina , da je ovo napisao neđe 1918-41 imalo bi svoju svrhu , ovako nakon svega što je bilo od 1918-1929 , pa ponovo od 1941-1945 , nakon bratskih pokolja , nakon života u SFRJ , SRJ , SiCG , ovaj lijepi tekst je suštinski emotivno nostalgično štivo žala za prošlim vremenima !
Još je 90-tih najpametnija srpkinja g.Latinović govorila da se srpska politika svela na “ stalno gledanje unazad i pokušaja da se iz ovog vremena isprave greške iz prošlosti “ , pa je sa razlogom takva politika nije razumjela kod međunarodne zajednice i osuđena je od sankcija do bombardovanja .
Zato šturo zvuče vaša pravdanja nedjela od 1918 pa sve do 1995 , da je bilo pametnije političke elite možda bi ta ideja i zaživjela , a ovako polako odlazi u zaborav , ništa se dobro ne može graditi na nepravdi !
I danas da umjesto kao ljudi priznate greške sa kojima vi sem ideološke veze ništa nemate , kao što sam ja kao pravi crnogorac osudio bezumne likvidacije četnika maja 1945 , vi nam nudite nebuloze kao da smo travu pasli !
Još se vidi dim sa zapaljene kuće i đece Petra Zvicera !
Kojeg ćete to više bosanskog muslimana ubjediti u bilo što ?
Ili makedonca , hrvata, kosovskog albanca …realno svuda ste vrata zalupili , i ta vam politička ideja može živjeti samo u pojedinim glavama , a i sami znate da je neostvariva .
Crnogorski narod ne mrzi srbe , što nam ođe stalno spocitavate , nasuprot mi bližih od njih nemamo , ali hoćemo uvažavanje naše istorijske posebnosti , a ne prosipanje nebuloznih retardiranih zamjena teza za priučene ponavljače .
Ovo su nova vremena , nijesmo ih birali nego su nas zapala ovakva , treba se posvetiti nekim mogućim realnim ciljevima , bez prisvajanja i otimanja istorije , negiranja nacije , države , crkve ..
A realno nemamo nijedne političke stranke koja bi imala snagu da nas sve okupi oko tih univerzalnih vrijednosti , zabili smo se u nacionalne rovove i režimo jedan na drugog , a život polako teče .
Dragi brate Djikane,ovaj tvoj gornji komentar je jedan od najboljih koji sam do sada pročitao.
Sve si pogodio i onda kada druga strana nema argumenata okreće na sprdnju i provociranje.
Po mom skromnom mišljenju Jugoslavija jeste bila greška,pogotovu kada znamo da smo u tom trenutku mogli praviti državu kakvu smo htjeli,nažalost,izabrali smo najgoru varijantu.
Netreba biti pametan pa vidjeti da ovo što nam se danas dešava vuče korene iz naših pogrešnih odluka u prošlosti,a jedna od najvećih grešaka je upravo ta da smo olako pustili taj dio srpske populacije koji su promenili vjeru da se toliko udalje od svog srpskog stabla,da je danas nemoguće da se ikada vrate(čast pojedinim),velika je tu krivica i naše crkve koja je tada govorila“da Srbin može biti samo onaj koji je srpske vjere“,mi vidimo da je to samo kod nas slučaj dok nam Nemačka,Amerika,Švajcarska pa čak i Albanija dokazuju suprotno.
Naša nesreća je i u tome da smo uvijek imali za neprijatelje najveće sile, koje su opet taj dio našega naroda okretali protiv nas.
U zemunskom arhivu se čuva veliki dio korespodencije između zapadnih sila i Austrije sa jedne strane i osmanskog carstva sa druge, sve uoči berlinskog kongresa gdje se dobro vidi da su sve njihove nakane bile usmerene,ne protiv Srbije,nego protiv srpskog naroda.
Danas je ista situacija,ništa se nije promenilo,samo su na tu listu bivših Srba dodati i Montenegrini.
Pa šta nam je činiti?
Nijesam znao da se Grubač pisao crnogorcem u JNA , ali ga znam iz Nikšića bio je uljudan , primjeran i dobar đak , i začudio sam se kada sam čuo da je otišao u dobrovoljce na Dubrovnik .
Nijesam mogao da zamislim njega i pušku , ali nešto se prelomilo u njemu i postao je radikalan , dešava se to da se ljudi okrenu za 180 , čudo je propaganda .
Mada nije on jedini , znam ih koliko oćeš što su od popisa do popisa mjenjali naciju , to je sprdnja jedna .
Otkad se ti ,,maša,, ubaci u ,,pleme Drobnjake,,!!??Tvom ludilu nema kraja…Žešćeg bota na ovom portalu nisam vidio.Kakva tebe mržnja pokreće i iozjeda…!!???
E tako te volim , kada zboriš po crnogorski , ja ću da „dognam“ gajbu piva kad budete ponovo pekli krme , i ne znam što se ljutiš kad je sva Crna Gora viđela kad je srbadija Barska pekla krme .
E sad u vezi ustanka 13 jula sve je poznato , KPJ je organizovao i vodio ustanak , masovan odziv je bio jer su svi imali jedan cilj , osloboditi zemlju od okupatora .
A Božićni ustanak je drugačija priča , tu je srpski okupator to odradio suptilnije organizujući domaće janičare kroz bjelašku omladinu , potplaćujući , klevetajući …tako da ta dva ustanka nijesu za poređenje .
E kako su žene dočekivale srpsku vojsku i ne znam , to je jedino tebe mjerodavno , ali znam da je srpski komandant Živojin Mišić napisao naredbu svojim trupama u Crnoj Gori :
„Da se na teritoriji koju je naša vojska OKUPIRALA , spriječi svaka agitacije pa ma od koga dolazila , svim sredstvima i bez ustezanja“ !
Sam priznaje da je okupacija .
Ej Mašja,nemoj toliko da botuješ… ja sam pisao u prethodnom postu na srpskom jeziku kao i uvijek,ali sa ne baš književnom varijantom u koju sam ubacio neke lokalizme da bismo se lakše sporazumjeli.
Vi Dukljani ste inače poznati da ne znate padeže ni gramatiku,a ni pravopis vam nije nikad bio jača strana,pa da ti olakšam komunikaciju.Malo si kontradiktoran oko ovih ustanaka.Kako to da se narod nije u značajnijem broju „primio“ na Božićni a istog dana je buknuo 13.julski,i obuhvatio cijelu CG??Ili nije bila okupacija u pravom smislu,pa narod i nije imao jači motiv da se pridruži tzv.ustanicima ?Ako je to bila klasična okupacija od strane Srbije,kao austrogarska ili italijanska ,interesuje me gdje su se nalazili logori za civile ili razoružane vojnike ?Što se tiče 13,julskog,nije tačno da je samo KPJ organizovala i podigla ustanak,bilo je tu još organizatora.Konkretno demobilisani oficiri Kraljevine Jugoslavije.Nisu ni svi bili komunisti u tom momentu,komunisti su tada bili manjina .Ono što je značajno,13,julski je podržao sav narod,osim Sekulinih pristaša.Interesantno ,Sekula „vratio“ državu a narod dan kasnije odgovorio masovnim ustankom protiv te države.23 godine ranije,“ukinuta“ država,narod nije u Bog zna kolikom broju bio motivisan da ustane.A ta priča o domaćim janičarima ti je skroz bez veze.Jer ti janičari kako ih ti zoveš ili za tebe politički nekompatibilni ljudi, čine većinu stanovništva CG u tom momentu.U prilog tome zelenaši loše prolaze na svim izborima koji će uslijediti,što je dokaz da nisu uživali toliko povjerenje naroda koje uporno pokušavate da podvalite kao nepobitnu istinu.
Evo izvještaja međunarodne komisije koji je manje-više poznat ,pa ako 500 vojnika i oficira (jedna brigada ili puk) mogu da okupiraju i kontrolišu cijelu CG i nameću svoju volju,ne bilo nas.
„Tačke izvještaja koji je sačinila međunarodna posmatračka komisija sastavljena iz više članova iz različitih zemalja, povodom izbora za Podgoričku skupštinu i generalnog stanja u Crnoj Gori, 9. februara 1919. godine:
1) Trupe koje su se nalazile u Crnoj Gori su bile jugoslovenske, a ne srbijanske: njihov broj u cijeloj zemlji ne prelazi 500 ljudi: one nisu bile upletene u izbore i zbivanja oko pobune.
2) Izbori su bili slobodni pošto 500 oficira i vojnika jugoslovenskih nisu mogli desetinama hiljada Crnogoraca nametnuti svoju volju.
3) Izbori su bili demokratskiji nego oni praktikovani za vrijeme vladavine bivšeg kralja Nikole.
4) Svi Crnogorci su bili za ujedinjenje sa Srbijom i ne žele povratak raskralja Nikole, kojega drže za izdajnika zemlje.
5) Pobuna je prouzrokovana od strane nekoliko agenata bivšeg kralja, a koji su potpomognuti agentima italijanskim; mogli su obmanuti neke neobaviještene ličnosti.
6) U zemlji je vladao mir, krivci će biti osuđeni od strane redovnih sudova.
7) Zahtijeva se da odbjegli pobunjenici kod Italijana u San Đovani Di Medui i Kotoru budu predati francuskom generalnu Venelu i da odgovaraju za rušenje telefonskih žica i pljačku vojničkih namirnica. Broj zatvorenih ličnosti se penje od prilike na jednu stotinu. Svi seljaci su pušteni na slobodu.“
E što ću ti sad Miśa dobri , progovori crnogorac iz tebe , to „dognam“ je uzvrsna stara crnogorska riječ koju sam bio zaboravio , ali sad ću da je koristim obilato , eto dognaću vam gajbu piva ladnog kada budete ponovo krme pekli , i neću se puno zadržavati da ne zapuca kakav Dikić po nama , sa ovim tvojima se nikada ne zna što spremaju .
I nemoj ti tumačiti istoriju , vidiš da nijesi ništa shvatio , nećemo se oko toga prepirati , to niđe ne vodi , ali je činjenica da je SFRJ bila najveće civilizacijsko dostignuće južnoslovenskih plemena , a zna se ko je stvorio .
Ustanak 13. jula je bio opštenarodni ustanak svog naroda Crne Gore protiv ogavne gadosti koja se dogodila na Cetinju predhodnog dana. KPJ nije organizovala 13. jula ništa. Komunisti su ustali, kao što su ustali i monarhisti, republikanci, radikali… Kasnije, ali kasnije, došlo je do ideološkog raskola, dogodili su se „pasja groblja“, „borba protiv kulaka“, „lijeva skretanja“ i ostala zverstva. Ustanak 13. jula nije bio ni komunistički ni kapitalistički, već narodni, a protiv onog što je bagra proglasila na Cetinju predhodnog dana.
I bežanje od teme je čovjekovo pravo!
I zamjena teza!
Sve je pravo čovjeku!
… Koje će i kako da koristi, pitanje je ličnog izbora, obrazovanja, digniteta i časti!
Ovdje su neki bačili pjenu, a da ispranih mozgova uopšte nijesu svjesni, da su u potpunostilu u pogriješnom filmu!?
Baš unutar one bezumne polemike o “ mokroj vodi“ koju su nametnuli duklješko-montenegrinski trgovci dušama! … I mrtvim dušama naše svojte, naših predaka, što je i više nego nečasno! Odvratno i ponižavajuće!!!
Taj veoma uspjeli i odveć perverzni pokušaj da se nametne nepostojeća tema!?
… PREISPITIVANJE NACIONALNOG IDENTITETA SRBA IZ CRNE GORE!??
NE BILO KOJIH SRBA, NEGO BAŠ ONIH KOJI SU BILI UZOR, NADA I POUZDANJE SVIH DRUGIH SRBA, KOJEKUDE, PA I ONIH SRBIJANSKIH!!!
ONIH SRBA IZ CRNE GORE KOJI SU DALI NEMERLJIVI DOPRINOS SVESRPSKIM NAPORIMA ZA NACIONALNO OSLOBOĐENJE SRPSKOG NARODA U CJELINI!
Pa umjesto da objektivno saobražavamo svesrpske istorijske kontekste, mi se pod prisilom bavimo najnepostojećim mogućim pitanjem, jesu li Srbi iz Crne Gore Srbi!????
U odioznoj polemici koja svakog od nas jednako ponižava! Najdalje od elementarne razumnosti!
Umjesto. ..
Umjesto da razgrnemo kontraverzu južnoslovenske ideje i nepojamne, presudno štetne posljedice stvaranja monstr Kraljevine SHS po srpski korpus i sve druge narode u susjedstvu, računajući i Bugare!
Zanemarivanje i nacionalnu izdaju srpskih katolika i muhamedanaca!!! Koji će malo potom da nam budu najljući neorijatelje i nepremostiva prepreka svesrpskoj državnoj konstituciji!
Nenadoknadivi gubitak srpskih teritorija i mnoštva srpskih duša, za koje i danas tvrdimo da su srpske, a nijesmo ih htjeli, kada su oni to jedva iščjekali, da se stvore uslovi za povratak u maticu!???
U to kontekstu stoji i srpsko- srpsko pitanje Crne Gore!
Koje je rešavano, u najmanju ruku, neadekvatno! U samom žarištu rođačkig sukoba đeda i unuka!?
Koji su i izvan svake privatnosti, koja je sramota i za jednoga i za drugoga, sve mogli i MORALI pametnije! I sa stanovišta nacionalnih interesa mnogo učinkovitije i poštenije, bez istorijskih repova i groznog nasleđa posvemašnjih nerazumica i projektovanih podjela!
U tom smislu učjesnici Božićne pobune su sve, ama i žrtve, i sami oni prije svega ŽRTVE, jedne sveukupno bezumne politike stvaranja monstr Kraljevine,umjesto Srbije svih Srba! Koja bi svakako morala i bila u obavjezi da uvaži istorijski doprinos Srba iz Crne Gore i nespornu crnogorsku državnost!!!
Kako je srpska, odnosno pijemontska srbijanska politika načinila najveću moguću, istorijsku štetu, sa nesagledivim i nenadoknadivim posljedicama, čije porazne učinke i danas jednako plaćamo!
Sa malom, skoro nepostojećom nadom, da grješku ispravimo i nadomestimo nepojamnu štetu po srpski narod u cjedini! Pa i štetu za srpski narod u Crnoj Gori!
Štetu po sve Srbe đe gođ da žive, najveću baš za Srbe iz Srbije, koja je sebi i svim drugima, svima nanela, pored ostalog, i veliku nepravdu!
I umjesto da o tome pričamo, da realno dimenzioniramo nesreću i sve istorijske i savremene posljedice državotvornog antisrpskog provizorija Kraljevine SHS, mi se bavimo nepostojećom dilemom, jesu li Srbi iz Crne Gore Srbi!!!???
…. Krštavamo jariće!? U jarosti i bratskoj omrazi propitujemo, sve nas jednako Srbe, jesmo li Srbi, ili Aboriđani – svemu u pogrješnim i ponižavajućim kontekstima!
Jako bi me obradovalo da i ovome nešto čujemo od naše braće i na ovom blogu … Od Pavićevića, Đukića, Đerkovića, Vlatka … Dujovića, oa i od Grubača, i svih drugih ne manje pametnih!
Bez predrasuda da zađemo u “ materiju “ koja nas je dugoročno unesrećila, još i zavadila …
Kako je to nešto najgore što je moglo da nam se dogodi!!!
Eto!
Sjeti se ,,maša,, da u Pljevljima je bilo i muslimana koji su se osjećali Srbima.
Naravno masja prvo pođi od sebe.Tvoji preci su bili Srbi,pa primili islam.I to proklestvo nosiš do današnjeg dana.Čak si spreman da budeš i crnogorac samo ako je to usmjereno protiv Srpstva.Jer veliki Srbin Njegoš reče,, ko se crnim zadoji đavolom obrešta se njemu do vijeka,,!
Sve i da je tako, u šta sa pravom sumnjam,nije korektno! … Nepristojno je!
Čovjek je ono što kaže da jeste!
Nije valjda da je glavni argument protiv Grubačevih stavova sadržan u navodnoj kontraverzi njegova nacionalnog identiteta, kako je to u osnovi jedno sasvim lično i intimno pitanje!?
A rasprava o ovome je, koliko vidim, sasvim javna!
Ni tebi, ni bilo kome, ne može se osporiti da bude što gođ mu volja!
Kritike kreću, bar što se mene tiče, tek onda kada pitanje prestaje da bude lično! Kada se brka subjektivno pravo izjašnjavanja i objektivna istorijska istina o nečemu, bilo čemu!
Tako da Masa može da bude čak i Crnogorac u sopstvenom doživljaju nacionalnog identiteta, ali Crnogorci, sve i da hoće, ne mogu objektivno da budu bilo šta drugo, već ono što jesu, Srbi iz Crne Gore!!!
Eto, u tome je problem, u pokušaju da se subjektivno tumači objektivno!
Uostalom, valjada ja najbolje poznajem i svoju ozrinićku i svoju cucki porodicu, među kojima, ne mali broj, biše protivan ujedinjenju, poneki i u šumi!
Pa opet, svaki od njih biše vatreni Srbin, čak i moj đede-stric strici, koji je bio Nikolin lčini pratilac u egzilu, i on vatreni Srbin!
Eno ga u dokumentarnom filmu mog pokojnog prijatelja Nikole Popovića, kako, već u poznim godinama, dočekuje i prvi prihvata sanduk svog Kralja, isto onako vatreni Srbin kakav je bio, dok je sa Kraljem čamio u izbeglištvu!!!
Meni je jako žao što je dukljansko- montenegrinska pomama na Srbe pobrkala pamet mladim ljudima, pa oni ne vide šumu od pogana drveta!
Mnogi, skoro najveći broj ljudi, koji su učestvovali u Božićnoj pobuni, bilu su vrijedni u ugledni ljudi, neki među njima junaci za poštovanje, a svi, baš svi, Srbi iz Crne Gore, Crnogorci!!
Kako ih vi, koji ih valjda od nas branite, mrtve vrieđate, kada im oduzimate svojstvo Srbina, u namjeri da dokažete nemoguće!
Božićna pobuna, u međunarodno priznatoj Kraljevini SHS, bez bilo kakve nedoumice u formalno-pravnom smislu, čin he čiste veleizdaje!!!
Ne misli valjda neko da učjesnici pobune nijesu to znali i nijesu bili svjesni svoje pozicije!?
Kako je to nepojmljivo glupo podcjenjivanje tih ljudi, koji su nekima kao prirasli za srce! Moji su vam rođaci, vama baš prirasli za srce!?
I svi oni drugi i znaveni, koji su svjesno ušli u pobunu sa pouzdanjem i vjerom da će uspeti da dignu narod na noge, na ustanak!
U tome nijesu uspjeli, što ih je u cijelosti pozicioniralo i u formalno-pravnom, istorijskom i svakom drugom smislu!!!
Da su kojim slučajem, jedino slučajem, kako je to i inače u startu bilo osuđeno na propast, da su uspjeli, bila bi to jedna sasvim druga formalno-pravna i istorijska situacija. Oni bi bili državotvorni junaci srpske nezavisne države Crne Gore! … SRPSKE!
Jer, svi su oni listom bili Srbi!
Ovako, malene snage i neprihvaćeni od naroda, izgubili su i objektivno su spali na grupu pobunjenika protiv države i naroda!
To je sva istina o Boživoj pobuni!
O zelenaškim srpskim pobunjenicima u srpskoj Crnoj Gori!
Sve ostalo su koještarije nedostojne ozbiljnih ljudi.
… A šta mislim o srbijanskoj politici tog doba, svudijen, pa i u Crnoj Gori, to je jedno sasvim drugo pitanje!
A mislim sve najgore!
I ne samo o ondašnjoj, nego i o svakoj drugoj!
I krajnje je vrijeme da svi zajedno prestanemo da blesamo, što se naravno odnosi i na mene!
A što je nepristojno , moje pisanje ili Voŝin čin ?
Nijednom nijesam osporio njegovo pravo da u jednom momentu svoga zivota promjeni naciju , pa i veliku Peđa Bulatović je sa 60 godina promjenio naciju , evo sad su počeli i pol da mijenjaju a ne da neće nešto drugo .
Mene to više zanima kao sociološki fenomen kod nas istorijski utemeljen , od Sekule i Fatića do Peđe , Vojina i Novaka Kilibarde , i baš me zanima kako se to ljudi odluče da se drugče nacionalno pišu sa 20 godina a drugče sa 24 godine , sta se to toliko dramatično desi u te 4 godine ?
Dobro bi bilo da Vośa napiše nešto o tome .
Prevjerio si Masja izdao si pretke,srpske vjere.Naravno,nisu bili bugarske ili grcke.
Ko kaže, ko moželi da sigura e je g. Grubač, bilo šta i bilo kad mijenjao!?
I ko to bolje zna od njega sama?
E vala Đika , ne priliči potomku junaka što pośekoše Ćehaj pašu da zbori izokola !
Ti reče da te „zaobiđem“ , a sad kao da nećeš me nešto pitaš , jesmo li to prozborili ?
A Vośa se svojevoljno u vojnu knjižicu JNA pisao crnogorcem , a kad se ośetio srbinom je dilema ?
A ne dao Bog da sam ga poredio s Mojsijem, samo sam upoređivao principe, jutros na Liturgiji sam slušao o tome kako je Mojsiju bilo draže da „postrada s narodom Božijim“ (Jevrejima) , nego privilegije na egipatskom dvoru.
Možda je g. Grubač nešto shvatio u Dubrovniku, nešto što mu je promenilo vizuru.
O tome sam i govorio kad sam pominjao da dela određuju da li je promena nabolje ili nagore, a to je jedino bitno.
G.. Đukanoviću i Novaku Kilibardi ne beše drago da postradaju sa svojim narodom, bili su uz isti samo kad je ovaj bio nadmoćan, pa su se i menjali shodno tome.
Lovorike od Miloševića, sad lovorike od NATO-a, uvek lovorike. Kad ćemo da dočekamo da postradaju za nešto, za neku ideju, da budu porugani od sveta, bez prebijene pare, da ih se proganja sa posla, zatvara ih se po kazamatima, kamo čast, kamo dobrote u „zlu nekojemu“? Pa da im poverujemo da su zauvek Crnogorci, kao što smo im verovali da su zauvek Srbi.
Eto g. Mašja, kao i uvek, zadovoljstvo je samo moje.
E g.Dujoviću , to jeste sociološki fenomen jako čest u Crnoj Gori , već sam pisao da ta činjenica odslikava kako smo dvoličan i prevrtljiv narod , a tek kako smo spremni za malo jedni drugima skočiti na život , prošpijati …a sve za neki „veći cilj“ .
A tek lovorike , položaji , novci , svejedno , tuđi ili naši , samo da su pare , malo ti ja vjerujem u naše opjevano čojstvo , no ajde .
A o „prosvjetljenju“ , ja ga razumijem kao nešto progresivno , univerzalno , nešto što ce ljudima poboljšati svijet i život , a realno šta je Vośa i ta ideologija donijela dobro Balkanu ?
Stotine hiljada mrtvih , milioni proćeranih , ranjenih , osakaćenih , uništene fabrike , putevi , opljačkan narod ….sve u svemu vratili smo se unazad 50 godina !
Gospodine Dujovicu , ozbiljan ste čovjek pa shvatate da se tome „prosvetljenju“ sudilo u međunarodnom sudu u Hagu , rame uz rame sa Tutsu ili Hutu plemenom iz Ruande !
E ja mislim da to nije nikakvo prosvetljenje nego pomračenje !
Prevjerio si Masja prodao si stare crnogorce srpske vjere.
Masja,
zbog prosvjetljenja iz knjiga akademika Dima Vujovića i dr Živka Andrijaševića desilo se suđenje u Hagu?
Da nijesi Masja slučajno član NVO Žene u crnom?
A đe Dujoviću porediš našeg Vośu sa Mojsijem ha , ha , pa Mojsije je promjenio svijet , njegovo dijelo je bilo univerzalno za sve ljude .
A naš Vośa nakon što je promjenio naciju bačio se u njemu nerazumljiv svijet težeći da opravda svoju promjenu nacije , kao u onoj basni kad lisica ostane bez repa pa nagovara i ostale da otkinu rep jer je to moderno .
Pri tom , poruka našeg Vośe je čisto nacionalna , uglavnom namjenjena posrbljenim crnogorcima , a i ona netačna jer ne umije ili neće da pogleda širu sliku , bazirao se strogo na istorijske izvore i ličnosti koje dijele njegovu ideologiju , a vjerovatno da bi sebi i drugima opravdao taj čin „prosvjetljenja“ , ili prostije rečeno ličnog posrbljavanja !
Tu nema ništa univerzalno , prije bih rekao sebično i u suštini prosto , svaki tekst mu je pravdanje svog gesta !
Imali smo mi takvih koliko hoćeš kroz istoriju , od Sekule Drljevića , Sava Fatića do Novaka Kilibarde , Peđe Bulatovića , Mila Đukanovića i našeg Vośe , to je ovđe uvijek moderno i isplativo , neko uzima narodne šolde a neko od „prijateljskih“ tuđih država .
Eto dobri Dujoviću , vazde mi je milo sa tobom prozboriti !
Masja,
prvi put te vidimo sa pjenom na usta tako izbezumljenog. Naloci se bensedina, persena da te srcika ne opali.
Ako je prema tvom pizdjenju suditi o tekstu, tekst je fenomenalan.
Ovo se veli
TEKST je POGODIO VAMPIRE u SRCE.
E Novelja , tako sam se naśekirao da tačno neću moći iźes neku Kaprićozu i oburdat dva piva ladna Nikšićka , e pi đa’ola , kako ću gladan gledati seriju Božićni ustanak ne znam .
Hapsenja crnogorskih zelenasa i njihovih porodica kao i naroda koji je inklinirao kralju Nikoli i drzavnoj nezavisnosti Crne Gore krajem 1919 bila su masovna i u okolini Niksica. Tako je 20. Septembra 1919 od strane regularne srpske vojske (ili vojske formalno zvane vojska KSHS), kako izvjestava Niksicka pukovska Komanda -Komandanta Zetske divizijske oblasti na Cetinju generala Milosa Mihailovica (Srbijanca) 23. 09 1919, iz Boanske opstine uhapseno i privedeno u Niksic 132 covjeka, ali da iz te opstine ima 75 odbjeglih u sumu, u komite (Vidi izvor: AIIP, f. 365 i dr S. Rastoder, c. d. Tom 2, str. 703-704). Ta hapsenja i zatvaranja i odmetanje u sumu bili su akt otpora naroda iz Boanske opstine aneksiji Crne Gore i teroru invaziono-okupacione vojske. Treba pisati u skladu sa utvrdjenim i provjerenim cinjenicama, a ne, napamet, olako i neobjektivno i time netacno gospodine Grubac.
Kako se zove vojska jedne nezavisnw drzave koja okupira i anektira, suprotno medjunarodnom pravu, drugu nezavisnu drzavu? To je agresija i debelatio po medjunarodnom pravu, a vojska okupatorska. A kako se zovu oni koji se bore protiv aneksije i okupacije svoje domovine? Zovu se rodoljubi koji vode narodno-oslobodilacku oruzanu borbu, a oni koji unutar okupirane i osvojene zemlje sluze okupatoru i ratuju za njega protiv sopstvene drzave i naroda zvali su se vazda zna se kako-izdajnici, kvislinzi (od drugog svjetskog rata pojam) i kolaboracionisti. Toliko o tome.
Ma da.E sad dolazimo do onog pitanja šta je bila manjina a šta većina.Mrzim da ponavljam ali moram:Da se vratimo na hronologiju događaja po istorijskim činjenicama,ne rekla-kazala.
Dakle Crna Gora poslije „lošeg“ komandovanja Nikolinog sina na Lovćenu kojeg je inače branilo čak 8000 vojnika(više nego na Mojkovcu) januara 1916 kapitulira.Kralj i vlada su u egzilu(bjekstvu),vojska raspuštena,narod prepušten na milost i bijes Austougara (Hrvata i Muslimana),pitaj Bjelopavliće i njihove potomke za okupaciju,kako im je bilo,možeš i Pljevljake,Nikšićane a i Crmničane.Crna Gora je kapitulacijom pristupila Centralnim silama ! Tu je već izgubila državno-pravni status nad kojim neprestano lamentirate !To su istorijske činjenice.Srpska vojska 1918. ulazi u CG i oslobađa je.I ono što je najvažnije a što prećutkujete,NAROD je širom CG doživljava kao OSLOBODILAČKU nikako kao okupatorsku što uporno pokušavate da podmetnete.Ali činjenice su neumoljive.E sad ko je tada bio kvisling ko rodoljub i to se dobro zna.Koliko znam u Cetinju za vrijeme austr.okupacije izlazile propagandne novine na hrvatskom jeziku,potkazivani su ljudi koji su dovođeni u stanice policije i prebijani (npr.moj prađed)Nisu „Austrijanci“ mogli sve to sami da rade,morali su da imaju i ljude na „terenu“.Da se vratimo na period poslije ulaska srpske vojske.Zemlja je slobodna,svi koji su bili u zatvorima,oslobođeni su.“Kvislinzi“ su pobjegli za nalogodavcima.Moja prababa iz Crmnice dočekuje srpske vojnike na rakiju i ratluk.Ljubi ih što su osvetili njenog muža.Jel to okupacija ?Da skratim ,“ustanika“ poslije novembra 1918 koji hoće da vrate krunu dinastiji Petrović nema više od 2000 za sve vrijeme trajanja „ustanka“,od 300.000 tadašnjih stanovnika.Ako se uzme u obzir da je brojno stanje CG vojske u momentu ulaska CG u prvi sv.rat 50.000.,broj ustanika na broj vojno sposobnih muškaraca je manji od 4 %.Može li se reći da je ovo masovni odziv „ustanika“ znajući da su Crnogorci veliki junaci?Ili se radi o kukavičluku Crnogoraca ili možda o nezainteresovanosti da toj pobunjeničkoj strani pristupi veliki dio stanovništa ,kome je nova država možda baš potaman ?!
Što se tiče ubistava i pobunjenika i odmazdi vojske kraljevine,žalim svim srcem jer prolivena je NAŠA krv ,ne ponovilo se.Ali vojska ipak nije prva počela, već uzvratila.Ko je đavola tražio, na kraju ga je i dobio.
Miśa legendo , što se rabota po Baru , naodi li kiša , i slušaj bolje ti ide pečenje krmetine nego ova nauka , drž se ti struke , pušti nauku moj dobri Miśa .
A đe ćeš mili Miśa donositi utemeljene zaključke na osnovu priče tvoje babe što je dočekala srpsku vojsku „rakijom i lokumom? ?
Pa Miśa i dio hrvata je dočekao njemce sa cvijećem , pa se onaj drugi dio kroz NOB izborio za slobodu , ili pogledaj slicno kod francuza , holanđana …ostalih evropljana , svuda je bilo kvinslinga Miśa , ne možeš na osnovu nečijeg licnog čina donositi opšte zakljucke .
E onaj srpski komandant Živojin Mišić tada je napisao naredbu svojim trupama u Crnoj Gori :
„Da se na teritoriji koju je naša vojska OKUPIRALA , spriječi svaka agitacije pa ma od koga dolazila , svim sredstvima i bez ustezanja “ !!
E sad , jeli bolje znala tvoja baba ili Mišić , procjenite sami !
Pozdravi mi Miśa Bar crnogorski !
Opet ti Mašja o krmetini.Jadan ne bio,tebe je krme u vlažnim snovima.Obzirom da je za tebe svinjetina politički nepodobna i zabranjena,nu mi pošilji adresu da ti 2 kila kobasice tajno dognam brzom poštom.Ne brini ,neću nikome reć.To te častim 😉
Hrvati su masovno dočekali Hitlera i sa cvijećem a i sa ispruženom rukom,a kad j e došlo stani-pani i viđeli da gube rat masovno su se prijavljivali u partizane.
Do tada su bili što su bili,a vi Dukljani njima uz skute.
Interesantno kad već pređosmo na 2.sv.rat,kako to da se 13.julski ustanak primio i raširio istog dana,širom Crne Gore.Svaki vojnosposobni muškarac (izuzev Sekulinih kvislinga,a upravo se ustanak i podigao protiv njih) je pristupio ustanku.Što se za onaj tzv. od 25 godina ranije, ne bi moglo reći.Naveo sam primjer moje prababe jer je takvih primjera bilo mnogo.Baš me zanima kako su srpsku vojsku dočekale žene iz Pljevalja ili stare Hercegovine čiji su muževi masovno strijeljani i vješani od strane okupatorske vojske.Pošto je druga vojska ušla i najurila prethodnu zlikovačku,oslobodila sve mučenike iz kazamata koji su pretekli,je li za običan narod i ona bila okupatorska ??
Ustanak u Crnoj Gori je jedini pravi ustanak u okupiranoj Evropi!!!
… Razbila ga je bratska nesloga, ista ova današnja!
Britanske obavještajne službe procenjuju da Ustanak nosi takav potencijal, da ga nije moguće ugušiti niti kontrolisati!
Kako ćemo se mi potruditi da ih demantujemo i sami ga ugušimo!
… Za razliku od Božićne pobune grupe političkih nezadovoljnika, julski Ustanak je klasična pobuna naroda!!!
A kako gospodine Milose tretirate nepobitnu i utvrdjenu cinjenicu da su 7. septembra 1919 na Cetinju vojska i „bjelaska omladina“ pod komandom vojske uhapsili ugledne Crnogorce: vojvodu Boza Petrovica i brata mu Marka Petrovica, te Milutina-Mila Tatara, Djura Gvozdenovica, Spira Vidakova Popovica (brata ministra KCG Rista Popovica) i Mihaila-Misa Popovica, marsala dvora kralja Nikole i drzavnog savjetnika u penziji. Dakle 7 vidjenih crnogorskih licnosti odanih Kralju Nikoli i Ustavu i zakonima nezavisne kraljevine CG, koji su se zalagali za ocuvanje drzavnosti i slobode CG. Za ove licnosti ondasnje okruzno nacelstvo KSHS na Cetinju veli da ih nakon sto su „liseni slobode“ treba „treba internirati van teritorije Crnogorske, a kao opasne za danasnje stanje i red“ (DACG, Cetinje, ONC, f 1 155/1919). Ovo je doka ondasnje tiranije o strahovlade koja je upravljala od 1918. CG. Vecinski narod u CG je onda bio protiv pripajanja CG Srbiji. Bio je za nezavisnu CG ili za CG ravnopravnu u federalno-konfederalnoj Jugoslaviji. Da je to tako potvrdjuje cinjenica da vlasti u Beogradu nijesu prihvatale zahtjeve kralja Nikole i njegove vlade u egzilu i crnogorakih zelenasa da se u CG odrzi i sprovede referendum (narodni pleniscit) kojim ce se narod, bez prisustva srpskih vlasti, vojske, zandarmerije i nasilno organizovanih paravojnih bjelasnih snaga, opredijeliti da li je ili ne za opstanak CG kao drzave i za kakvo je ujedinjenje.
A kako gospodine tretirate nepobitnu i utvrdjenu cinjenicu da su 7. septembra 1919 na Cetinju vojska i „bjelaska omladina“ pod komandom vojske uhapsili ugledne Crnogorce: vojvodu Boza Petrovica i brata mu Marka Petrovica, te Milutina-Mila Tatara, Djura Gvozdenovica, Spira Vidakova Popovica (brata ministra KCG Rista Popovica) i Mihaila-Misa Popovica, marsala dvora kralja Nikole i drzavnog savjetnika u penziji. Dakle 7 vidjenih crnogorskih licnosti odanih Kralju Nikoli i Ustavu i zakonima nezavisne kraljevine CG, koji su se zalagali za ocuvanje drzavnosti i slobode CG. Za ove licnosti ondasnje okruzno nacelstvo KSHS na Cetinju veli da ih nakon sto su „liseni slobode“ treba „treba internirati van teritorije Crnogorske, a kao opasne za danasnje stanje i red“ (DACG, Cetinje, ONC, f 1 155/1919). Ovo je doka ondasnje tiranije o strahovlade koja je upravljala od 1918. CG. Vecinski narod u CG je onda bio protiv pripajanja CG Srbiji. Bio je za nezavisnu CG ili za CG ravnopravnu u federalno-konfederalnoj Jugoslaviji. Sto se onda ne odrzi narodni plebiscit, tj referendum o drzavno-pravnom statusu CG. Vlasti to nijesu dozvolile, isko su to trazili i kralj Nikola i njegove vlade i cr. zelenasi i brojna medjun. javnost. Referendum pod kontrolom Saveznika iz Antante a uz evakyaciju CG srpske vojske, policije i vlasti Srbije i paramilitarnih ceta bjelaskih. Ali vlast je znala da bi izgubila pa je to stalno odbijala. Zato je i podignut i vodjen Crnogorski ustanak 1919-1926
Zanimljivo da niko od dukljanskih intelektualaca ne okrivljuje Jova Kapu ni za šta, iako je ovaj predvodio hapšenje i ubistvo Krsta Popovića i o tome, u umekšanoj formi, čak otvoreno govorio u intevjuu profesoru Adžiću.
Nije lepo da se đeneral Kapa, rođen u Gaeti, predvodnik obnovljenog suverenizma, sahranjen uz počasti na Cetinju od strane Miraša Dedeića, izvuče za svoje zločine nad vođom „crnogorskih patriota“, a da sva krivica bude svaljena na bjelaše, srbo-četnike i pašićevske unioniste.
Kralj Aleksandar je odlikovao Krsta Popovića za ratne zasluge, abolirao ga za pokušaje „državnih udara“, pustio ga da dočeka starost na rodnom im Cetinju, a „suverenista“ i „crnogorski patriota“ Kapičić onako… pa opet ništa. Razočaravaju me braća Dukljani u svojoj (ne) doslednosti.
O pogibiji kapetana crnogorske vojske Todora Dulovića, ranjavanju i hapšenju Radojice Orovića svoju verziji tog događaja daje beogradski list „Politika“, broj 5880, od 14. aprila 1923. godine, str. 4 u izvještaju iz Andrijevice od 16 aprila u članku naslovljenom „Delo poručnika Šabanovića“ u kojemu se kaže: „žandarmerijsko poterno odelenje načelstva sreza kraljskog u okrugu andrijevačkom, sukobilo se noćas u selu Prisoju, sa čuvenim crnogorskim zlikovcima Todorom Dulovićem i Radojicom Orovićem. Razbojnici su čim su ih napali, pobegli u jednu kuću, te se barikadirali i započeli borbu sa žandarmima. Vođa patrole, žandarmerijski potporučnik Šabanović, naredio je tada svojim žandarmima da opkole kuću, a on se sam privukao otvoru, kroz koji su zlikovci pucali i kroz njega bacio u kuću dve bombe. Bombe su međutim samo demolirale jedan dio kuće, a razbojnici koji su kao nekim čudom ostali nepovređeni, izleteli su napolje i uhvatili druge zaklone. Na to je Šabanović skupio svoje ljude i pucajući neprestano, jurišom dosteo u zaklon. Tu je u novom puškaranju Dulović poginuo, a Orović smrtno ranjen pao je živ u ruke žandarmima. Dulović je bio ucenjen sa 20.hiljada, a orović sa 10 hiljada dinara. Ministarstvo unutrašnjih dela predložiće odvažnog potporučnika Šabanovića i njegove žandarmne za odlikovanje“, pristrasno i u svrhu ideološko-političke propagande pisala je (davala ocjene) „Politika“ o crnogorskim rodoljubima i herojima za njenu slobodu i nezavisnost T. Duloviću, R. Nikčeviću i R. Oroviću
Nole, daj nam pokoji primjer kada su komiti pravili zlocine, lise onog te nam isprica kada su strijeljali zarobljenike iz barskog voza.
Kako mucki ubise starog oca Andrije Radovica, starca od osamdeset i kusur godina?
Da te pitam nešto:Što ti misliš kako se u vojsci odgovara na vatru ?Slanjem poljubaca ?Fakat je da su „ustanici“ iz ZASJEDE napadali REGULARNU vojsku,međunarodno priznate države i od svijeta i od VELIKE VEĆINE GRAĐANA tadašnje Crne Gore.To što je neki nisu priznali(manjina)niti htjeli da prihvate novu realnost bio je njihov problem,i to veliki.Kao kad bi mi kojih je bilo 45 % koji smo na referedumu (doduše nepoštenom) rekli NE,krenuli sad da se organizujemo i počnemo da presrijećemo vojsku i policiju Crne Gore i pucamo na nju.Odlično ste vi i prošli,jer u to vrijeme Englezi bi vas da ste to njima radili,sve objesili za primjer drugima.
ajde napišite o broju ubijenih sa druge strane .kolko komite ubiše naoružanih a koliko nevinih. i da li je 1922 komita legitiman borac , u trenutku kad je SHS suverene i potpuno priznata drzava a pola nekdašnje vlsati počelo da se vraća u CG i prima penzije?pronađite kako je kod Kl ubijens Sava R i ko mu je upisivao SHS na čelo kamom.zamo ko je kamu nastavio koristiti ubrzo.kakav su zulum trpjeli rodjaci komita u kasnijem periodu od njih samih .kolko je torova poharano a snaša nataknuto
bjez budalo
Iz Cetinjskog zatvora (kuće Jovana S. Plamenca, nelegalno konfiskovane i pretvorene od okupatorskih vlasti, đe su bili zatvoreni, su 14 marta 1920. godine,između 7-8 sati naveče, uspjeli da pobjegnu crnogorski ustanici i patrioti: Marko R. Popović (star 28 godina) iz Njeguša, Spasoje Drašković (star 25 godina) s Čeva i Marko N. Drašković (star 27 godina) s Čeva. Iz Kaznenog zatvora u Podgorici, noći između 15 i 16 marta 1920. godine, uspjeli su da pobjegnu crnogorski patrioti: Mihailo Vujošević, star 20. godina, potporučnik crnogorski iz Kuča; Milo Damjanović, star 28 godina, vojnik iz Crmnice, selo Sotonići; Nikola Perišić, seljak iz Goričana-Zeta, star 35 godina i njegov brat Blažo Perišić, star 25 godina. Vlasti su za njima raspisale potjernice i preduzimale akcije s ciljem da se pohvataju ili ubiju. Ovo je slika kako su vlasti iz Beograda zarobile i uhapsile i proganjale crnogorski narod (1919-1920)
Hvala Bogu te imamo gos.Grubača koji je u stanju da svojim pisanjem,koje je zaista fenomenalno,i najglupljem objasni kakve su istorijske činjenice i ko su prije bezmalo 30 god.bili današnji Montenegrini.
Piše razgovjetno,čisto i dokumentovano,razbija ove falsifikatore u paramparčad, ostavlja ih bez teksta i po ko zna koji put ostavlja ih pred savršenim činom.
Meni kao Srbinu je zaista na ponos što imamo jednog Vojina koji evo uvijek stoji na straži i nedozvljava ovim odrođenim slugama i silovateljima istorije da i dalje truju i množe svoje prljave laži po ovoj jadnoj i napaćenoj srpskoj zemlji.
„Ukratko, Ivanović, crnogorski federalista, ustvrđuje da je Srbin po nacionalnosti, ali i pripadnik crnogorskog političkog naroda. Osim toga, naglašava – „Crna Gora bila je vazda srpska i mora ostati srpska“, ali 2nemamo ambicije da budemo srbijanski okrug, ili ma čija provincija“
Zanimljivo je da su tadašnji saradnici Sekule Drljevića imali identičan nacionalno-državni stav kao sadašnji „predstavnici Srba“ u crnogorskom parlamentu.
Nesto o zlocinima nad crnogorskim patriotima zelenasima od strane srpske zandarmerije. Naime, odjeljenje zandarmerije je u sukobu sa komitima 29 maja 1919. u Pjesicivcima ubila Jovicu Perovica iz Pjesivaca, a jednog komitu Peka Djokova Vujovica, ranila, koji je uspio umaci potjeri. Tada je patrola uhapsila crnogorske zelenase Masuta Vukova Vujovica, Iliju Lazareva, Boza Masutova i Jovana B. Vujovica, brata cuvenog Maja Vujovica iz Ozegovice (Cevo). Svi su oni bili borci zelenaski „Za pravo, cast i slobodu Crne Gore“. Nakon toga, srpska zandarmerija je 3 juna 1919 godine u Pjesivcima ubila artiljerijskog narednika crnogorske vojske Milovana Boskovica iz sela Bogmilojevica, zelenasa i komitu iz cete Radojice Nikcevica i Petra Vujovica. Ovo su g. Grubac fakti koji se ne mogu pobiti
Vidim, bolje poznaješ moju svojtu od mene!?
Da nije neko od pobrojenih Vujovic bio nešto drugo nego Srbin?
E, sve bi nas iz te kuće, koja bijaše jedna od najbrojnijih u cijelu srpsku Staru Crnu Goru, sve bi nas silno nasmijao, imali bi puć’!
uvaženi , ne mogu se oteti utisku da i vaši i Adžićevi argumenti nikao da pređu preko Tare i dalje od recimo Kolašina.da li je stav naroda današnjih Pljevalaj, Mojkovca, berana nebitan i jedino je trebalo slušati mišljenje šačice izvinite ali uglavnom interešdžija oko dvora.da se primijetiti i da se često pominju ista prezimene što upućuje da se radi o porodičnim odlukama i sukobima.znate li da poslije Balkanskih ratova nikada nije sazvana legalna i potpuna skupština proširene CG?
Ode na pohod u Dubrovnik kao Crnogorac? Važna politička izjava:)
A sad ne znam baš u kom se momentu posrbio , to je dilema , ali je sigurno da se Vośa samovoljno pisao crnogorcem u vojnoj knjižici JNA u Makedoniji , a jeli postao srbin prije pohoda na Dubrovnik ili se posrbio tokom vojnih akcija , jedino nam Vośa može odati ?
Oa predlažem da napiše jednu kolumnu na tu temu da riješimo dilemu !
Eto za Peđu Bulatovića znamo da se posrbio tačno pred popis 2011 , a za Vośu ne znamo ako ne kaže .
Masja zasto projektujes samoga sebe? Tvoji bili srpske vjere a onda ti prevjerio i kao pravi konvertit projektujes druge.
Crni Masja, što to pištiš ka Damjanov Zelenko?
Da te nije zakla tekst ovaj?
I šta piše u vojnu knjižicu? Da ti je Grubač oca … ovi put.
Rečenica bi mogla da se protumači kao: ode kao Crnogorac na Dubrovnik, tamo dožive prosvetljenje i vrati se kao Srbin:)))
Slično priči o Mojsiju koji ode na Sinaj kao Misirac, a vrati se kao Jevrejin:)
Ti preobražaji svesti su mogući, progresija ili regresija vidi se u delima. Šta mislite, jel g. Grubač bolji čovek sad ili onda (pre Dubrovnika) ?
E sad masja mora da si radio za VBA (vojno bezbjedosnu agenciju) čim si imao uvida u vojne knjižice i utvrđivao naciju vojnih obveznika.Za takvu ,,personu,, kao što si ti ništa čudno.
Vidiš i Fatić se odrekao ideologije srpstva i postao komunista , baš kao g.Grubač što se odrekao crnogorstva i postao srbin , ode na pohod u Dubrovnik kao crnogorac a vrnu se ka srbin ?
E to je stvarno zanimljiv fenomen , širom rasprostranjen i uveliko praktikovan ovđe , dokaz koliko smo ka narod prevrtljivi .
Odreko si se ti srpske vjere i to po sopstvenom priznanju,sve je zabiljezeno.
Zivjela Srpska Drzava Crna Gora i njene sestre Srbija , R Srpska i RS Krajna.
Savo Fatic je komandovao rusenjem spomenika velikom vojvodi Mirku Petrovicu u Podgorici 6 januara 1919. godine. Za Fatica je 1922 S. Drljevic u listu „Hrvat“ napisao da „za beogradske dinare pali kuce po Crnoj Gori“.
Koga interesuje šta je mahniti Drljević blebeta u svojoj propagandi? Taj idiot se nalaga ka iko. Pavelićeva funjara. Pi.
„Veliki“ vojvoda Mirko Petrović je najodgovorniji za najsvirepije zločine koje je njegova vojska počinila u ljeto 1856.uglavno nad nejači,starcima,ženama i djecom,poznatijim kao pohara Kuča.Toliko je vojvoda bio velik,da bi danas imao sobu rezervisanu u Hagu,a ne da mu se diže spomenik.Spomenik čovjeku koji je bio simbol besčašća su srušili Kuči.Da li im je Savo Fatić komandovao ili,ne manje je bitno.Čujem da se obnavlja inicijativa o ponovnom podizanju spomenika,identičan ono srušenom prije 100 godina .
Budi siguran da će doživjet sudbinu kao i onaj prije.
Interesantno da Grubac nikako da se vrne na period prje kralja Nikole? Tacno je da je kralj Nikola srbovao. Zna se i zasto. Medjutim, on je i pored sve ove grbacevske logike umro kao cisti Crnogorac. „Posljednje riječi su mu bile, koje je jedva izgovorio: „Neka Bog blagoslovi i pomogne moje nesretnje Crnogorce!“ (Montnegrina). Grbac pise istoriju grubo sjekuci i sastavljajuci (cut & paste) citate koji njemu odgovaraju. Sklonite Sveto Pismo od njega jer ce dokaazati da i Jevreji poticu od Srba?
Nema tu ništa čudno. Andrijašević je rekao da je nacionalna ideja do Petrovića bila slaba,
Ti bi da se priča vrne na vrjeme kad nije bilo nacionalne ideje?
Vrni se sam pa ospori doktora Živka.
… Nije moguće da ćete povjerovati Andrijaševiću!?
I što vam bili ko treba, pismenijema!?
Ni Andrijašević, ni Grubač, Ni Adžić, jadi ga znali, ni bilo ko!
Znate sami da čitate!
Istoriju od sv. Vasilija, Jiričeka … I što je još važnije na stotine autentičnih dokumenata, pa da bez bilo čijeg uticaja, sami donesete zaključak koliko je bila snažna srpska ideja i IDENTITETSKO samorazumjevanje kod Srba iz Stare Crne Gore, Crnogoraca!!! … Mnogo prije cara junaka, Nikola I!!!
“ Sve su oči, svih Srba, odasvud Srba, uprte u vas, Srbe iz Crne Gore, koji ste luča srpstva i kosovski zavjetnici!!!
(S.Matavulj)
Tako je Đikane. Ali nema Srpstva ni pravoslavlja bez Crne Gore. A na drugoj strani ni izdaje. Gospod dopušta ovu sramotu, mislim na odvajanje od Srbije, priznanje kvazi NATO države i pljuvanje na koretnu kapu i kolijevku, uvođenje laži jezika, nacije, nazovi crkve, uvođenje sramnih sankcija svijetloj nam Rusiji, iz razloga da se pokaže ko je ko.
Gospod dopustio, Gospod će otpustiti. A kad otpusti!? Njegova je zadnja.
I ne znam jesi li primjetio, što gođ su argumenti i činjenice tvrđi, to gore po činjenice … I po Srbe gore … Crne Gore, Srbe!
Tarabići
Srpski narod će glupljet i potpuno izglupljet i sve će govoriti mi nismo Srbi.
I desi se dukljanizacija, crvenohrvatstvo, antisrpstvo. Pa sebe ubjeđuju kako je Njegoš bio genocidan, kako Petrovići nisu bili pri svijesti, kako su pametniji frizeri i zagrebački crnogorci. Kakav Zemljopis i ustav knjaževine i kraljevine Crne Gore. Bitno je šta kažu Zagreb, Vatikan, Brisel, Vašington. Kakav Njegoš, sveti Petar cetinjski i ostali srpski sveci. Bitni su Judini srebrenjaci i bratska krv. Nikada je dosta.
Evo jos nekoliko podataka za nauk g. Vojinu Grubacu i pristasama, pa neka sabira broj uhapsenih Crnogoraca od strane okupacionih vlasti, kojima su pruzali otpor jer nijesu priznavali okupaciju i aneksiju CG nasilno izvrsenu 1918. U selima Mikulici i Tomici (Katunska nahija, opstina Cetinje) vojne trupe su 28 septembra 1919. uhapsile 27 lica pristalica i aktivnih pripadnika zelenaskog crnogorskog pokreta otpora. O tome istog dana komandat Zetske divizijske obasti gen. Milos M. Mihailovic (Srbijanac) izvjestava nacelnika cetinjakog okruga takodje izvanjca, dosljaka postavljenog na vlast voljom okupatora, Cedomira A. Jevdjenijevica sljdece: „U rejonu sela Mikulica i Tomica uhvaceno je 27 mestana koji su se bili pridruzili odmetnicima“ (AIIP, V 3-146 (19)) i dr S. Rastoder, SSI (1919-1929), Bar, 1997, str. 749). Kada tome dodamo ono sto sam ranije naveo cifra uhapsenih zbog ideje Crnogorstva i borbe za suverenitet i samostalnost CG je slika strave i uzasa u sto su lazni „oslobodioci“ i „ujediniteli“ onda bili pretvorili Crnu Goru. U tamnicu tamnicar drzi „uhapseni narod moj“, kako kaze Mirko Banjevic u pjesmi pod naslovom „1923“.
Mene ovaj Fatić strašno podśeća na g.Vojina Grubača , ne mislim vizuelno nego po činjenici da je Fatić u jednom momentu ośetio da više nije crnogorac nego srbin !
Baš kao i naš Vojin Grubač , koji se u jednom momentu , možda u nekom rovu na Dubrovačkom ratištu , ośetio srbinom !
Interesantno je da se taj fenomen dešava u vojsci ili pored vojske , eto Fatić se ośetio srbinom kada je srpska vojska opkolila zgradu starog Duvanskog kombinata , kako je narod zapamtio „pod sjenkom srpskih bajoneta , a Vojin se u JNA ośećao crnogorcem , možda što je bio u Makedoniji , a kada se drugi put latio puške taj dan u tom rovu je postao srbin !
Interesantna koincidencija .
Da si ucio skole u doba Nikole Cara Junaka i ti bi Masa bio Srbin, jer se tada u skole ucilo da ste vi muslimani i Srbi.
E Bogomi si dobro star kada se śećaš doba kralja Nikole !
E sad , ono što sam čitao od kralja Nikole do 1918 i od 1918 , kao da nije isti čovjek pisao .
Zato na prošlost gledam iz šire vizure , ne obavezuju me bilo čije riječi iz bilo kojeg perioda njihovog života , ljepše je gledati u budućnost i stvarati sadašnjost , a poznavati prošlost .
A ne kao neki što joj robuju i u njog zive , pa pate što ne mogu da je vrate .
Mitu, pokaj se postom i molitvom da bi se pricestio i olaksao dusu svoju!
Ma nije on musliman Milane on tvrdi da su crnogorci bili srpske vjere a onda je on prevjerio.
Au!!!!
Nemilosrdno! … A opet nekako blago, bogougodno, kao kakav lirski adađo!
… Baš me silno interesuje, hoće li iko reagovati na tekst g. Grubača!
Strašno bi me obradovalo da to bude baš ugledni naučni radnik, Novak Adžić!
Ako on ne zna, ako on, kojim slučajem ne oglasi svoje ubedljivo znanje o Crnogorcima, koji su sve samo Srbi nijesu, neću imati kud, nego da povjerujem u svaku riječ, u svako slovo Grubačevo!
Hoću, tako mi Bog pomogao!
… Naš, srpski Bog!
O osnovnim drzavotvorno-nacionalnim oslobodilackim programskim ciljevima ucesnika Crnogorskog ustanka (1919-1926), podignutog na Badnji san (Bozic 1919) rjecito govori iskaz ucesnika ustanka i borca Milosa Radulovica iz Komana, koji je, posto se predao vlastima, 28 avgusta 1919, a do tada je pripadao gerilskoj grupi komandira (majora) Sava Filipova Celebica iz Stitara, zapisnicki u kancelariji okruznog nacelnika na Cetinju Cedomira A. Jevdjenijevica (Srbijanca) kazao i ovo: „27 ili 28 jula (1919) odmetnuo sam se u sumu sa Cetkom B. Jovanovicem, Savom M. Pejovicem, Spasojem S. Radonjicem, Vidakom Kovacevicem, Novakom Radulovicem i Blagotom V. Radulovicem iz Komana. Odmetnuli smo se zato, sto nijesmo htjeli da se zakunemo na vjernost kralju Petri. Naoruzali smo se i odmetnuli, da se borimo za samostalnost Crne Gore, posto nam omladina nije dala mira, vec nas je silom nagonila na zakletvu kralju Petru“. Izvoj: Arhiv istorijskog instituta CG, fascikla 365 i dr Serbo Rastoder, „Skrivana strana istorije“, tom 2, Bar, 1997, str. 651-652.
Nece biti g. Grubacu da pravo velite, nego krivo i skroz naglavacke obrnuli ste istinu
Đikane,
i ja sam, kao i Vi, strpljivo čekao da se neko od istorika montenegrinskih oglasi, ali evo, zalud, nisam dočekao! Nema ih! Niko od njih neće više na crtu g. Vojinu Grubaču! Čak nema ni komemtara g. Novaka Adžića, nepobitno je i on odustao od dokazivanja nedokazivog. Umesto njega, barjak „of montenegro“ preuzeo je Masja. On ga nosi onako kako zna, a „klikuje onako kako umije“.