Drljevićev tekst “Srbi na okup” ruši spinovanu istoriju federalista
1 min read
Sekula Drljević
U prethodnom tekstu, pod naslovom “Grubačev zaborav crnogorskog mučilišta (1919-1941)”, gospodin Novak Adžić je rekao da taj tekst predstavlja “Odgovor na polemički tekst gospodina Vojina Grubača objavljen pod naslovom “Sekula Drljević je ‘obolio’ pod Petrovićima, a ‘ozdravio’ pod Pavelićem?”
Poslije čitanja toga štiva, konstatovao sam da je g. Adžić pobjegao od polemike, radikalno promijenivši temu. Ipak, iako je odletio izvan teme, Adžićev poslednji tekst smatram izuzetno značajnim jer daje bitne i dovoljno tačne podatke o stradanjima jedne strane u vremenima Božićne pobune i Komitskog ustanka.
Te činjenice temeljno poništavaju sve falsifikovane informacije koje su ranije predostavljane od strane manipulatora, među kojima je, nažalost, bio i g. Adžić.
Na kraju se ispostavilo da je broj žrtava toga konflikta osam puta manji od netačnog podatka koji je besomučno ponavljan godinama, a broj spaljenih kuća čak 40 puta manji u odnosu na ono što se ranije fabrikovalo spinovanjem javnosti.
U tom smislu, mislim da se g. Adžiću može čestitati na dobro obavljenom poslu brižljivog sakupljanja informacija o žrtvama i stradanjima tokom pobune komita, iako ti podaci temeljno poništavaju sve ono što je Adžić govorio do sada u toku naše polemike. Rušeći sebe, gospodin Adžić je došao do istine.
Na temu o stradanjima u periodu Komitskog ustanka ću se oširnije osvrnuti u posebnom tekstu, iako mislim da g. Adžić ima obavezu da javnosti prezentuje i podatke o stradanjima protivnika komita u tom periodu, kako činovnika tako i civila, da bi slika bila potpuno objektivna.
Kako cifre stradanja nisu jedino važne, ja bih se ipak vratio temi i napravio osvrt na neke falsifikate koje je, u uvodu prošlog odgovora, g. Adžić opet ponovio – što je nedostojno za čovjeka koji se bavi nekakvim naučnim radom.
Ko skrnavi činjenice o Drljeviću i federalistima?
U svom prethodnom tekstu sam pozvao gospodine Novaka Adžića da prizna da mu ne smeta što je Sekula Drljević bio Srbin kada je pisao „Lovćenski poklič“, branio generala Vešovića, propagandno skakao po kostima postradale porodice Zvicer, smatrajući da tek poslije toga g. Adžić dobija pravo da kritikuje druge.
Umjesto odgovora, g. Adžić u zadnjem obraćanju kaže: ”Gospodin Vojin Grubač je nastavio da skrnavi istorijske činjenice vezane za dr Sekulu Drljevića i politički i ideološki pokret Crnogorske stranke (federalista) od 1919. do 1945. godine.”
Poslije te neosnovane optužbe, g. Adžić je ponovo ustvrdio da je Drljević “u svojim mnogobrojnim političkim nastupima iznosio činjenice o velikosrpskom teroru u Crnoj Gori”, te da se “odupirao tlačenju Crne Gore i negiranju njenog državnog, nacionalnog i drugog identiteta”!?
Odmah da kažem da je ovo što je napisao g. Adžić apsolutno netačno, a mislim da Adžić odlično zna da je to neistina. Naime, Sekula Drljević i funkcioneri Crnogorske stranke federalista nisu optuživali Srbe za teror u Crnoj Gori, već su za taj teror optuživali nesrbe koji drže vlast u Beogradu.
Tačnije, crnogorski federalisti i Sekula Drljević su smatrali da “upravni sloj” u Srbiji čine Cincari, Jermeni i Jevreji, koji se predstavljaju kao Srbi, i koji su odgovorni za sve zločine vlasti – uključujući paljevine i ubistva po Crnoj Gori u periodu poslije 1918. g.
O takvom stavu i pravcu razmišljanja Drljevića i Crnogorske stranke federalista govorili su mnogi autori, ali da ne bi bilo spora oko izvora podataka, pozvaću se na knjigu “Politička misao dr Sekule Drljevića”, koju je napisao dr Danilo Radojević, ideološki istomišljenik g. Novaka Adžića.
Sekula Drljević: “Srbi na okup!” (1925. g.)
U knjizi “Politička misao dr Sekule Drljevića”, dr Danilo Radojević se, između ostalog, osvrće na jednu izuzetno važnu političku i ideološku liniju crnogorskih federalista, koja predstavlja svojevrsni fenomen, pa taj osvrt predostavljam u cjelosti.
Dr Radojević u tom osvrtu doslovno kaže sledeće: “Potrebno je skrenuti pažnju na uvodnik, objavljen marta iste godine u listu „Crnogorac“ („Crnogorac“, br. 11, 7. mart 1925. /op. a ) u kome su prisutne i neke teze koje je ranije isticao S. Drljević, što navodi na zaključak da je on autor.
Taj tekst predstavlja komentar šovinističkog iskaza vojvođanskog publiciste i političara Jaše Tomića, da je „srpstvo“ u većoj opasnosti nakon Prvog svjetskog rata, nego što je ikad bilo.
Autor pomenutog uvodnika („Srbi na okup“) smatra da je apel J. Tomića „proročki“ i prihvata njegovu tezu o „ugroženosti“, pravdajući je izkazom da u tome važnom istorijskom momentu državu vode „oni čiji preci nijesu bili u srpskom taboru na Kosovu“.
Dalje veli da su Turci zauzeli sve „srpske zemlje“, izuzev Crne Gore, pa da je petovjekovnom vladavinom osvajač u pokorenom narodu „izradio jednu naročitu dušu“ koja nije razumljiva onima koji su odrasli u slobodi, a naročito Crnogorcima.
Potomci te (turske) raje imitiraju „svoje osvajače, njihove postupke prema sebi, kao pravilo za zajednicu“, novu državu.
Dalje stoji, da su duše potomaka raje deformisane i „istorijski neagilne“. Pri analizi društvene uloge gradskog i seoskog stanovništva, i ovđe je data prednost seljaštvu. Stanovnici srpskih gradova, veli autor, formirani su od „nesrpskih naroda“, od Grka, Cincara, Armena, Jevreja, Cigana i dr.
Kad je oslobođen Beograd, u Prvom srpskom ustanku, u gradu nije bilo Srba, osim „nekoliko nosača“. Pomenuto „anacionalno“ (tj. nesrpsko) varoško stanovništvo, školovalo je svoju đecu i tako je formiran novi upravni sloj koji je zamijenio „vlast dahija“ nad srpskim seljacima.
U članku se zaključuje da su u posljednjem stoljeću gotovo svi srpski državnici bili nesrbi (Armeni, Cincari, Jevreji i dr).
Iz „rasne pripadnosti“ nosilaca srpske vlasti, i njihove opterećenosti dugom tradicijom robovanja- izveden je zaključak da je jedino tako „moguće objasniti krvnički stav prema crnogorskom narodu“, koji je klevetama odbačen sa mirovne konferencije, lišen naknade ratne štete, „zapaljeno mu bezbroj siromaških domova“.
Autor uvodnika „Srbi na okup“ iznio je stav Crnogorske stranke, kada je krivce za zločine prema crnogorskom narodu sveo na „nesrbe“, amnestirajući na taj način „čiste“ Srbe.
Zato nije neočekivana i rasistička poruka kojom je autor ispoljio romantičarsko neshvatanje vlastitog narodnog bića:
„I mi Crnogorci dovikujemo: Srbi na okup, ali ne pod cincarsko-jermensko-jevrejskim barjakom, razvijenim za pljačkanje, varanje, ugnjetavanje, vođenje krvave borbe“, već „pod barjakom srpskog naroda, pod kojim je izvojevana zajednička država Južnih Slovena, a sa devizom sloboda, jednakost, ravnopravnost i bratstvo.”
Kako prevesti spinovanje istoričara Radojevića na jasan jezik
Siguran sam da je pasus iz knjige dr Radojevića, kojeg sam upravo naveo, prilično nejasan čitaocima, jer je dr Radojević sve rekao ali i sve zamutio do neprepoznavanja. Naravno, istoričar Radojević voli da spinuje javnost.
Recimo, dr Danilo Radojević se na tekst “Srbi na okup” osvrće ovako: ”Taj tekst predstavlja komentar šovinističkog iskaza vojvođanskog publiciste i političara Jaše Tomića…”, što može neke čitaoce navesti na pomisao da je tekst pisao nekakav Jaša Tomić.
Da pojasnim, Jakov „Jaša” Tomić je bio srpski novinar, političar i književnik, po političkom ubjeđenju socijalista, koji je poznat po tome što je 23. decembra 1889. (4. januara 1890. po novom kalendaru) ubio političara Mišu Dimitrijevića, zbog novinarskih polemika koje su dobile lični karakter. Umro je 22. oktobra 1922.g. Kao mrtav čovjek on nije mogao napisati tekst “Srbi na okup”, koji je objavljen u federalističkom listu „Crnogorac“ 1925.g.
Dakle, prvo i osnovno je da je tekst “Srbi na okup” napisao Sekula Drljević i objavio ga kao uvodni tekst u listu „Crnogorac“, br. 11, i to 7. marta 1925. godine. Jaša Tomić u toj priči figuriše isključivo kao ideološki guru posebnog vida srpskog nacionalizma, čiji je sledbenik bio i Sekula Drljević.
Sekula Drljević je u tom tekstu rekao da su se u Srbe infiltrirali: Grci, Cincari, Jermeni, Jevpeji, Cigani, i da su oni ti koji vladaju u poslednjih sto godina Srbima “što im ne smeta da stalno viču „Srbi na okup , „Srbi u borbu“, i direktno optužio političare iz redova tih naroda da su jedini i glavni krivci za zločine prema Crnoj Gori.
Istoričar Radojević je naveo jedan jako važan detalj – da je te stavove Drljević imao i ranije, kao i to da su oni ujedno bili oficijalni ideološki stavovi Crnogorske stranke federalista.
Da napomenem, dr Radojević i Novak Adžić godinama papagajski ponavljaju da su crnogorski federalisti govorili da su Srbi krivci za zločine u Crnoj Gori 1919-1925. g., a lider federalista Sekula Drljević u ime federalista, u ovom tekstu iz 1925. g., jasno govori da Srbi uopšte nisu odgovorni za te zločine, već su isključivi krivci neki drugi narodi, koje decidno navodi.
Nemajući prostor za manevar, dr Radojević je bio prinuđen da konstatuje sledeće: ”Autor uvodnika ‘Srbi na okup’ (Sekula Drljević op. a.) iznio je stav Crnogorske stranke, kada je krivce za zločine prema crnogorskom narodu sveo na ‘nesrbe’, amnestirajući na taj način ‘čiste’ Srbe.”
I tako – dr Radojević iznosi pravilan zaključak da su crnogorski federalisti apsolutno amnestirali Srbe, kao naciju, za sve što se dešavalo u Crnoj Gori za vrijeme pobune komita, ali na drugoj strani to komentariše sa negodovanjem- jer bi želio da je sve bilo sasvim drugačije.
Upravo zato sam u ranijim tekstovima govorio da su Sekula Drljević i crnogorski federalisti u svojim nastupima govorili o: “srbijanskom teroru”, “srbijanskoj okupaciji”, “zločinačkom režimu u Beogradu”, nemajući pretenzije prema Srbima, a Novak Adžić svo vrijeme uporno pripisuje federalistima da su govorili o “srpskom i velikosrpskom teroru i okupaciji”.
Crnogorski federalisti nisu mogli govoriti na način kako to “prepričava” Adžić, i nisu to govorili – jer su, naprosto, bili Srbi, i sa takvim nacionalnim osjećajem skidali svu odgovornost sa Srba, optužujući za sve nedaće isključivo nesrbe što, sa očajem, konstatuje i dr Radojević.
“Srbi na okup” objašnjava “Lovćenski poklič”
Na osnovu svega navedenog, mogu smjelo zaključiti da Sekula Drljević i pripadnici Crnogorske stranke za sve nedaće koje su se dešavale Crnoj Gori u periodu od 1919. g. do 1925. g., uopšte nisu optuživali Srbe, te da je sve što je napisano o federalistima u poslednjih 25. godina od strane ideoloških istomišljenika g. Adžića na nivou apsolutne neistine i grubog falsifikata namijenjenog spinovanju javnosti.
Tačno je da su lideri Crnogorske stranke (federalista) smatrali da se desila “srbijanska okupacija Crne Gore”, ali su pod tim “okupantima – Srbijancima” podrazumijevali Cincare, Jermene, Jevreje…, koji su, po njihovom mišljenju, vladali Kraljevinom SHS.
Istoričar dr Radojević, u vezi sa Drljevićevim člankom “Srbi na okup”, kaže i sledeće:
“ U članku se zaključuje da su u posljednjem stoljeću gotovo svi srpski državnici bili nesrbi (Armeni, Cincari, Jevreji i dr). Iz „rasne pripadnosti“ nosilaca srpske vlasti, i njihove opterećenosti dugom tradicijom robovanja – izveden je zaključak da je jedino tako ‘moguće objasniti krvnički stav prema crnogorskom narodu’, koji je klevetama odbačen sa mirovne konferencije, lišen naknade ratne štete, ‘zapaljeno mu bezbroj siromaških domova’.“
Iz ovog slijedi da su Sekula Drljević i Crnogorski federalisti bili apsolutno ubijeđeni da Beogradom i Srbijom vlada cincarsko-jermensko-jevrejski klan, i smatrali da taj klan čini “upravni sloj”, sloj upravljača koji je orijentisan na “varanje, ugnjetavanje, vođenje krvave borbe” sa svima, a pogotovo sa Crnom Gorom i Crnogorcima, te da je taj klan kriv za sve nedaće i sve nevolje.
Ujedno, nesumnjivo je da je Drljević, u tekstu “Srbi na okup” – Cincare, Jermene i Jevreje tretirao i kvalifikovao – “potomcima turske raje”, utvrđujući da su “njihove duše deformisane” i „istorijski neagilne“, “opterećene dugom tradicijom robovanja”. Sa takvim ideološkim stavovima, Drljević je napisao ekstremističku pjesmu “Lovćenski poklič” i objavio je 1923. g. pod pseudonimom “Hajduk Pero”.
Racimo, kada u pjesmi “Lovćenski poklič” Drljević kaže ovo: “Crnogorče care mali/ Ne daj da ti dvore pali./ Da slobodi kopa groblje/ Podivljalo tursko roblje…”, ili “ Zar ćeš moći slušat mirno/ Nepobjedni lave stari,/ Kad te budu robom zvali/ Jučer turski izmećari?” – nepogriješivo se može reći da Drljević pod tim “podivljalim turskim robljem” i “turskim izmećarima” podrazumjevao nesrbe koji vladaju Srbijom, ili tačnije- pripadnike vladajućeg cincarsko-jermensko-jevrejskog nacionalnog klana.
Dakako, takav stav crnogorskih federalista i Sekule Drljevića se može tretirati rasizmom, kao što to kvalifikuje dr Radojević. Međutim, tumačenje da je Sekula Drljević u pjesmi “Lovćenski poklič” pod “turskim izmećarima” i “podivljalim turskim robljem” podrazumijevao Srbe- predstavlja brutalni falsifikat neznavenih likova- projektovan iz loših namjera kao otvoreni rasizam.
Dr Radojević: Federalisti su oboljeli od romantičarskog neshvatanja svog bića
Da je to tako kako sam obrazložio, svjedoči glavni poziv koji je Sekula Drljević napisao u tekstu o kojem govorim, gdje je kliknuo sledeće: ”I mi Crnogorci dovikujemo ‘Srbi na okup’, ali ne pod cincarsko- jepmensko- jevrejskim bapjakom, razvijenim za pljačkanje, varanje, ugnjetavanje, vođenje krvave borbe, već pod barjakom srpskog naroda, pod kojim je izvojevana zajednička država Južnih Slovena, a sa devizom sloboda, jednakost, ravnopravnost i bratstvo.”
Šokiran ovom izjavom, istoričar Radojević je, „prepoznavši“ rasizam kod Drljevića, zamucao na ovaj način: “Zato nije neočekivana i rasistička poruka kojom je autor ispoljio romantičarsko neshvatanje vlastitog narodnog bića?!”
Ovaj komentar svjedoči da je prilikom pisanja svog naučnog štiva, dr Radojević bio potresen kada je „otkrio“ kako su crnogorski federalisti bili „rasistički orjentisani Srbi“.
Poslije toga mu je ostalo samo da zavapi kako crnogorski federalisti nisu u nacionalnom smislu bili samosvijesni kao on, pa ih optužuje da su imali “romantičarsko neshvatanje vlastitog narodnog bića?!”
Ne može a da se ne vidi kako u svojim osvrtima dr Radojević unesrećeno i zbunjeno, sa potpunim nerazumijevanjem situacije, stoji pred tekstom Sekule Drljevića „Srbi na okup“, i porukama koje je Drljević plasirao u njemu.
Ne čudi me takva zbunjenost Radojevića, jer taj tekst Drljevića temeljno ruši svaki pokušaj sponovanja istorije crnogorskih federalista.
Čini mi se da je ovaj dio ideoloških teza Crnogorske stranke federaliste trebao da se pojavi u javnosti mnogo ranije. Nepoznavanje prošlosti je samo po sebi izazvalo otvaranje prostora za mešetarenje, prije svega od strane onih likova koji nas vraćaju na prošlost da bi sa te distance pravili kontrolisani haos u sadašnjosti.
Zato se i desila čudna, nelogična i ekstremno podla situacija da gospoda Radojević i Adžić godinama koriste crnogorske federaliste i komite za projektovanje mržnje prema Srbiji, Srbima u Crnoj Gori, Srbima uopšte, a da crnogorski federalisti nisu bili dio te priče.
I Sekula Drljević nije bio dio te antisrpske priče, koju spinuju Radojević i Adžić sa svojim čudnovatim istomišljenicima, sve do momenta kada se svojom voljom obreo u NDH, a potom i politički obolio pod patronatom Pavelića u duševnoj bolnici na Zelengaju pored Zagreba.
Ako ko bude zajedao… ja Vama serdaru, a Vi meni vojvodo, neka Vas nije brige!
Ne zato, sto mi to i jesmo, nego sto oni, neznaveni, ne kontaju sto je to etikecija.
Oni jos uvjek misle, e je to ona krpica na donje rublje: D&G!
Dukljese… Do juce bjez gaca.
Nijesmo mi obicni crnogorski Srbi za bacanje, ne!
G. Djukicu, kompetencija se podazumjevala.
Cestitos, jos i ono dostojanstvo i smirenost u pisanju, brojim vam u covekoljublje!Kod ovoliko dukljesko-monteskih skribomana, neukih naucnika i falange nepismenjakovica, vase blogovanje ima isceljujuce, terapeutsko djelovanje.
Ako njima pomoci ima, kako sve grdje tonu u bescasni verbalizam i intelektualnu onaniju, tako i toliko, koliko „mozdane vijagre „za njih nema.
Onda… ima li im spasa?
Ima!Ako nas pazljivo slusaju i uce, uce, jadi ih njini znali.
Da ponesto, ako Bog da, i nauce:
Narod je kompleksna tvorevina, koja nastaje u posvemasnjem spontanitetu in continuo, izvan drustvenog dogovora i deklerativne inicijacije!!!
NAROD SE NE STVARA BILO KAKVIM DRUSTVENIM, PA NI POLITICKIM DOGOVOROM, DEKRETOM I DEKLERACIJOM!
NEPOUZDANA SJECANJA, PA I ISTORIJSKA, PSIHOLOSKE INVEKTIVE, EMPATIJA I SIMPATIJA, SUBJEKTIVNE PERCEPCIJE I DOZIVLJAJI, KVAZINAUCNA DOCIRANJA, POLITICKI I PRAGMATSKI IMPUTI – NIJESU, NITI MOGU BITI, POUZDANI SVJEDOCI NARODA.
NARODU JE JEDAN I JEDINI SVJEDOK, JEZIK.
SAMO JEZIK, I NISTA VISE.
JEEZIIK!!!
Narod je socijalna i tradicijska -LINGVISTICKA ZAJEDNICA!
Zajednica jednog jezika!
( Zato svi, svi koji govore stokavsku varijantu srpskog jezika, ZAKONITO JESU SRBI! )
Kako je u pitanju aksiomska definicija, koja se moze dovoditi u sumnju samo u predviduvom, oreciznom i odgovarajucem naucnom postupku, i kako se to do danas, jos nikom nije posrecilo.
A nije, da nije bilo ozbiljnih pokusaja, ozbiljnih i u svijetu prestiznih naucnih institucija, koje su dozivjele fijasko i naucnu blamazu.(Od cega je poceo, i na cemu je i bazirao svoju Odluku Haski Sud pravde koji je stao na stanoviste da niko ne moze da „ukrade“ jezik, i da ga “ drustvenim dogovorom“ PREIMENENUJE : ENGLESKI U AUSTRALIJSKI, NOVOZELANDSKI I KANADSKI!
Kako ovi mogu da se u etnickom smislu samoimenuju kako im volja, ali ne i da zloupotrebe tudji jezik u procesu identitetske konstitucije.
Drugim recima, mozete vi za sebe da kazete da ste Australijanci, Marsovci, sto god ( tzv. vestacke nacije, sto je u principu legalno, ali svakako nije i legitimno ), ali ne mozete tudji jezik da krstite svojom novokonstituisanom nacijom.
Onako kako Austrijancima nije padalo na pamet da njemacki preimenuju u austrijski jezik i da se odreknu svog germanskog narodonosnog korena!
Onako kako je bas to palo, zar na pamet, dukljo-montenegrinima!?
Da trepnuli nijesu.
Kako jos i istrazuju isti taj srpski jezik, koji progonom iz cirilicnog pisma, u latinicnoj varijanti, postaje crnogorski!?Uz dva pridata grafema.
Tako ispada, da kad srpskom jeziku pridodate dva nesuvisla grafema, on volsebno postaje novi, crnogorski jezik!!!
Crna nam majka.
Kako nam niko u velikom bijelom svijetu ne bi povjerovao, da je tako nesto uopste moguce.
Kako oni i ne slute, da negde tamo postoji Crna Gora!
Makondo.
Dje je svako Markes!
Dje smo svi magicni.
A nijesmo realni.
@Djikan
Hvala Vam na zaista pohvalnim rečima, na koje mogu da uzvratim da čitam Vaše komentare i smatram da je Vaš doprinos ovoj polemici takođe hvale vredan! Potpuno se slažem sa onim što ste napisali o srpskom jeziku i o ćiriličnom pismu, kao i o pokušajima da se srpski jezik preimenuje, iskida, iskrivi i zloupotreba od raznih čirgiličara. Kad god se nedoučeni politikanti dohvate ozbiljnih tema, pa im se još uz to da i vlast, imamoovakve apsurdne pojave poput: „crnogorskog jezika“, „čirgilice“, „bošnjačkog jezika“ i drugih sličnih idiotluka. Povrh svega, da paradoks bude veći, zagovornici „dva grafema“, koji čine razliku na kojoj se bazira taj tzv. „jezik“, sami ih i ne koriste u ličnoj pisanoj i usmenoj komunikaciji. Po tome su montenegrini slični ukrajinskim ekstremistima, koji sami ni ne znaju maternji ukrajinski jezik, već patološku mržnju koju osećaju protiv mrskih im „moskalja“ šire na čistom ruskom jeziku.
Ispričali su mi, poodavno, da je jedan poznati DPS direktor, iz roda Pavla Đurišića, kad su ga pitali šta on, kao rođak , misli o njemu, odgovorio: „Dobar je bio strika Pavle, samo je mnogo srbovao“. Očito je i Sekule „mnogo srbovao“, što se ne može sakriti.
Hvala Vojinu Grubaču što je sa nama podelio podatke o Drljevićevom tekstu „Srbi na okup“. Mogu da zamislim dr. Radoja Radojevića, kada je prvi put pročitao tekst Drljevića: „Srbi na okup“. Nije mu bilo lako, kad je doznao da je njegov idol i 1925. godine bio „najbolji Srbin“, kakvo li je to razočarenje za njega bilo! Sekule – „Otac nacije“ (u pripremi) – da napiše tekst: „Srbi na okup“!? Ipak, za razliku od g. Adžića, koliko god mu je ovaj podatak iz Sekuline biografije bio nelagodan, dr. radoje Radojević taj tekst nije prećutao, niti je sakrio informaciju da je njegov idol „mnogo srbovao“, što je za pohvalu.
Kako moja javno više puta iznesena ideja da zajedno organizujemo javno suđenje Sekuli Drljeviću, na kojem bi konačno utvrdili da li je bio ratni zločinac, otpada i bar za sada, nije opcija (g. Adžić se prepao te ideje), ostaje opcija da neko napiše roman o Sekuli. Na žalost, Mile Kordić, srpski književnik rodom iz Rasova kod Bijelog Polja, čiji je literarni junak u više navrata bio Sekule Drljević („Raskol“, „Đeneral“), umro je 2003. u 59. godini. Pitam: Ko bi se preduzeo posla pisanja romana o Sekuli? Verujem da bi i g. Adžić, koji piše doktorat o Sekuli, rado pomogao podacima budućem autoru romana. Pošto volim da kumujem, predlažem, za početak, da onaj ko se poduhvati romanizaciji života Sekule Drljevića, makar kao radni naslov, uzme ovaj: „Sekule i njegove želje“. Znam da je to direktna asocijacija na davnašnju filmsku komediju u kojoj je igrao Radoš Bajić, ali neka. Naslov koji intrigira istovremeno poziva neodlučnog čitaoca da knjigu kupi i pročita (možda bi Radoš Bajić mogao da igra Sekulu u zadnjim godinama u filmskoj ekranizaciji? Mogao bi da prođe, rasno su isti tip – Srbi dinarci, što bi i Sekuli bilo bitno).
Naziv „Sekule i njegove želje“ je primeren romanu o egzistenciji Sekule Drljevića, koji je, po svemu, bio „umnik i strasnik“ (A.B. Šimić), s tim da je kod njega strast uvek na kraju prevagnula nad umom. Njegoš je, za takve karaktere, napisao: „Poturči se plahi i lakomi“. Drljević je nije poturčio, ali je bio tako plahovit i sujetan, nagao i nepromišljen u reakciji, da mu čak ni jedan Staniša Crnojević – „Skenderbeg“ nije ravan. Sav od strasti, od zamaha i ambicije, mlađani Drljević želi znanje i uspeh i to postiže – završava visoke škole i postaje doktor pravnih nauka – prva mu je želja time ostvarena! Ubrzo, postaje najmlađi ministar pravde u malenoj Crnoj Gori, ostvaruje time i drugu želju. U nagoveštaju je stvaranje velike države Južnih Slovena, u kojoj bi Crne Gora bila važna kockica – on oduševljeno pristaje uz tu ideju, jer želi da i u toj državi bude ministar. Ubrzo, nastaje SHS i stiže poziv u Beograd – treća želja našeg Sekule se ostvaruje, naizgled. Trebalo je da postane prvi ministar pravde te nove, velike države, ali… U Beogradu, politička elita ostaje hladna i uzdržana pred tim „novim čovekom“ (homo novus) Sekulom Drljevićem. On je, za njih, samo još jedan u grad pristigli „novak“, kome „praziluk viri iz ušiju“ Njegov doktorat i reputacija nisu toliko cenjeni u Beogradu, kao što su bili u Morači ili Cetinju, jer nisu bili izuzetak. Velika želja Sekulina – da postane prvi ministar pravde SHS, ostade samo „sanak pusti“. Utešno mesto činovnika u Ministarstvu prade on ubrzo napušta i ide u periferni Zemun, da se bavi advokaturom i odatle zavidno gleda srpsku prestonicu Beograd, koji ga je ujeo za srce! Normalno je da tada, ogorčen, traži razloge svog neuspeha i nalazi ih u tome što oni, koji ga nisu primili u svoje okrilje kao najboljeg, nisu „pravi“ Srbi (kao on), nego su bili poreklom, neko drugi. Tako, zatekao je tu Srbe poreklom Cincare, kao što su bili, na primer: kapetan Miša Anastasijević, Dragutin Dimitrijević-Apis, Vladan Đorđević, Lazar Paču, Branislav Nušić, Mihajlo Pupin, Aleksandar Cincar-Marković, Stevana Mokranjca, Koča Popović, Taško Načić, Filota Fila, Milton Manaki… Zatekao je Srbe poreklom Jevreje, poput: braće Baruh, Gece Kona, Stanislava Vinavera, Seke Sablić, Enrika Josifa, braće Pijade… Zatekao je i Srbe poreklom Jermene, poput: Varteksa Baronijana, Ašhen Ataljanc, Slobodana Gligorijevića, Sogomona Telirijana… Ako uz to dodamo „slovence“, poput Steva Žigona ili Ribnikara, „nemce“ Đorđa Vaferta i Milana grola, Lužičkog Srbina Pavla Jurišića Šturma, nije ni čudo što je ljutiti Sekule prešao na rasne teorije kao objašnjenje propasti svojih želja.
Nepobitno je da se Sekule, iz „najboljeg Srbina“, zbog svoje plahosti i povređene sujete, odmetnuo u nacionalnog Crnogorca, tj. montenegrina, a da je poživio, ko zna šta bi još postao? Bratoubica može biti sve što poželi! Posebno posle dugotrajne jezuitske „obrade“ u Zelengaju. Ništa neobično, to da se Srbin iz Crne Gore u Beogradu premetne u srbomrsca, to se kasnije dešavalo mnogo puta. I Jevrem Brković je nekada bio Srbin, ali ga je Beograd od toga „izlečio“. Da parafraziram: Beograd frizerima ne veruje.
Umjesto da vam pozelim laku noc…
Da vidimo, kako to sto nikako ne biva,bez nas, ipak moze da nam se dogodi !?
Da dukljasi, sve zajedno sa montesama, ukradu sopstveni, a tudji jezik, jos izmisle nepostojecu, a svoju naciju, koja je njihova zato sto nije nasa, koja je nicija, zato sto je njihova, dukljasko-montenegrinska, u koju se prekoredno upisuju ( mimo sjecanja, roditelja, pameti, smisla, pogotovo smisla).
E, tako kako je ovdje, u Crnoj Gori, nemoguce moguce, i obrnuto…KAKO JE TO, MOGUCE-NEMOGUCE, NEMOGUCE ,SAMO TAKO IZMISLITI!
Kako je jednom prilikom, bas to, veliki fudbalski mag, obijasnio, velikom piscu magicnog realizma…Pa se ovaj zaprepastio, grdno se taj zaprepastio, umalo slog nije fasovao:
-Zbilja, pa jel to moguce, gospodine Miljanicu!?
-Moguce je, gospodine Markes!
-I nista nije izmisljeno?
-Nije!
-I ta zemlja, kako rekoste, odista postoji?
-Zao mi je gospodine pisac, postoji!
-Montenegro?
-Montenegro, Montenegro!
-Makondo?
-Montenegro, Makondo…Montekondo, takoreci!
-Tako, g.Miljanicu?
-Tako, ali nikako, g.Markes!
-To znaci da sam ja zalud smisljao, sto godina nijesam zaspao, dok sam Makondo izmisljao!?
-Kao prvo, nijeste zalud smisljali, nego za pare!Drugo, da ste imali srece, rodili bi ste se u Montenegro.Makar bi se cestito naspavali… Jos je, da izvinete, tamo je sve, sve je tamo, vec stoput izmisljeno!
-Mene onda ne bi bilo, g. Miljanicu!
-Kako ni mi nijesmo stvarni, g. Markes…Ne po svaku cijenu, Gospodine, ako razumijete sta hocu da kazem?
-Moram li?
… Jednog dana, u jednoj kafanici, na jednom skritom mjestu, na obodu Bogote, kako je dobri Bog udesio da se sretnu.U sretni cas, da mu ovi nas obijasni da je zalud smisljao, zalud pisao!…Kako nije znao da tamo negde postoji Crna Gora
… Montenegro?
… Montenegro,Montenegro!
Opet, nije moguce, da je nemoguce moguce!
O cemu, izmedju ostalog, svjedoci jedna, vec davnasnja Odluka, konacna presuda Haskog Suda pravde.Ne ovog zlocinackog i laznog, koji samo Srbe presudjuje, vec pravog Suda pravde, znanog kao Raselovog.Taj sud je naime, na upit Australije, N.Zelanda i Kanade, presudio da je pravno neutemeljeno i nedopustivo preimenovanje jezika.U ovom slucaju engleskog u australijski, novozelandski i kanadski… Jos je receno, da bi to bio zlocin protiv covjecnosti, jer jezik je najvece covjekovo blago i jedini pravi imetak.
Pa kako je to onda moguce na Balkanu, kako je to moguce u Crnoj Gori!?
…Tako! Bas tako, tako nekako, kako je Miljanic obijasnio Markesu!
A Markes ko Markes, on he shvatio i ono sto nije razumeo.
A vi?
Ubuduće bih molio g. Adžića da piše svoje tekstove na srpskom jeziku kako bi ga cio svijet razumio jer čitaoci ovog portala čitaju i pišu srpskim jezikom pa bi malo nezgodno bilo da šalje mnogo nerazumljive tekstove iz njegove nauke…
Jako dobar tekst g. Grubača, nisam znao za ove izvore, ali potvrđuju dosta mojih slutnji od Drljevićevoj ličnosti. Premda, nije mi jasno gde je Drljević našao Armene (Jermene) ? Znamo za Jevreje (npr. Đorđe Vajfert) , Cincare (Apis, Paču, Pašić i sl.) , ali ko je Jermenin iz političke vrhuške u Beogradu tog doba? Teorija (kao i svaki rasizam) svakako klimava, pa svako može da se priseti barem nekoliko crnogorskih bratstava koji vode poreklo od „turskog roblja“ u Albaniji (Drekalovići, Šoći, Zviceri, verovatno i mnogi Srbljaci, a i svi Bjelopavlići, da ne govorimo o „cincarskom elementu“ koji sigurno postoji kod npr. Klimenata – Cincarska prestonica, Moskopolje, bila je na teritoriji današnje Albanije, bila je mnogo bliža, a i verovatno uticajnija u Crnoj Gori , uostalom preko veze s Klimentima idu i „teorije zavere“ o cincarskom poreklu Karađorđevića) . Potpuno je jasno zašto su baš Cincari i Jevreji „koordinisali“ ujedinjenje Jugoslavije, radi se o (kao i danas, uostalom) poslovnom poduhvatu svoje vrste, ali da ne bismo nenamerno zašli na polje rasizma, toliko o tome…
Kontinutiet dukljanske nacije nikako nije hiljadugodišnji, on je dvestagodišnji sa velikim diskontinuitetom do ovog novog (desetogodišnjeg) kontinuiteta. Dukljanska „nacija“ je (jedino moguće rešenje) pre sedam-osam vekova potonula u ezoterično, pa je nakon Referenduma ponovo isplivala u oblast egzoteričnog (iz preispodnjih slojeva stvarnosti) . Ja to zovem „ustankom palih duhova Duklje“. U jednom su neo-Dukljani u pravu: premda jesu Srbi (što se vidi po isuviše mnogo osobina, a naročito da kod njih uopšte postoje ovakve razmirice) , Crnogorci mogu da žive bez Srpstva. Ali, tako, svedenima na plemensku podosnovu, na Duklji ne ostaje mnogo više od, ako bih da budem zlurad, zapaljene „škode“ i jedne prazne snajperske puške. Možda to, da se još malo našalim, sad stvarno postane mesto hodočašća Crnogoraca.
No, plemenski vitalizam Crnogoraca, Brđana i Hercegovaca očuvao je Srpstvo u vreme velikih gibanja nakon Kosovskog boja, preko Morejskih i Kandijskih ratova, pa sve do Veka prosvećenosti. Glupo je (kako to radi narečeni prof. Radojević) jadati se na „romantičarska neshvatanja“, kad bi bez toga (bez svesti o Kosovu i izgubljenom carstvu) Crnogorci bili priključeni ko zna kom (verovatno Turskom ili Arnautskom) etničkom korpusu. Onda ne bi imao ko da priča ni o Duklji.
@Djikan
Slažem se potpuno sa svime izrečenim, u sred srede! Bog voli meke prelaze, kao što su Vlasi meki prelaz od Srba ka Rumunima (i nisko je da ih i jedni i drugi svojataju na imperijalne načine) , tako su i Crnogorci prelaz od Srba ka nečemu što se svojevremenim, rekao bih, strateškim spinovanjem Mletačke republike nazivalo „ilirskim“, a ja bih ga nazvao islamizovano-latinizovanim grko-cincarsko-slovenosrpskim melanžom, koji danas nazivamo Albancima. Tako da ne treba nasedati na ideju o vrlo privremenim državnim granicama kao nečemu apsolutnom i proizvoditi administrativne međe u psihološke, pa iz psiholoških u rasne.
Moze i tako da se kaze.
Bila bi to u svakom slucaju grijeska.
Najmanja … moguca.
Nema cistih SRBA od nas Crnogoraca i da zavrsimo tu pricu.
Kao sto sam i obecao…
KRATKO UPUTSTVO ZA UCENE BUDALE:
Uzmes dva grafema, koji su analogno slabo artikulantni fonemi, pa ih na taste zeludca ubrkas, u bilo koji postojeci jezik, u ovom slucaju srpski, i dobices novi jezik, crnogorski!!?
Kada vec imas novi genericki jezik, nista lakse nego da kreiras novi genericki narod-naciju, crnogorsku!!?
I kao sto vidis, nista lakse i bezbolnije.
Samo potez – dva lahkog pera i jos lakseg zaborava, bezumnice!
Sve ostalo, mozes lako da falsifikujes, manipulises i dopises na novom jeziku, novog naroda.
Koji ce svi razumeti, tako, bas tako, kako govoris srpski, da te cijeli svijet razume.
Umobolnice, dukljanski.
Evo, i ja zbog toga crvenim i stidim se, gade svakojaki.
Ti si kazna Bozja za sva nasa sagresjenja, koja nama Srbima nijesu u manjku.
“ u Srbe se infiltrirali : Grci, Cincari, Jevreji“ etc. …
Buduci je „identitetsko pitanje „, pitanje svih nasih pianja, hajde onda da to, makar na ovom blogu, jednom za uvijek, rascistimo.
UPUTSTVO ZA RAZUMNE:
Ljudi, svi ljudi, povezani su na vise nacina:
1. genski, tj. bioloski, tj. krvno;
2. ekonomski, kulturoloski, istorijski, socijalno, tradicijski… fizicki;
Moderna je nauka nedvosmisleno i egzaktno utvrdila sledece:
1.NE POSTOJE, SEM IZUZETAKA, JEDINSTVENE, UTILITARNE GENSKE MAPE( cisti genski halpotipovi);
Sve i svi su mjesavina koja zavisi od dugotrajnog kretanja, koje je disolucijsko, reverzibilno, metanastazicko… u osnovi prilicno neartikulusano…Tako se, izmedju ostalog dogodilo, da su u centralnoj Africi, najblizi genski, bioloski i krvno, fizicki najudaljeniji halpotipovi!!!…Koji, poodavno ne pripadaju istoj kulturi, ISTOM JEZIKU, ISTOM NARODU.Kako se i dogodilo, da SRBI, recimo, imaju najvise zajednickih gena, od svih naroda Evrope, racunajuci tu i susjede slovenskog korena, sa DANCIMA!!!
… A ipak nijesu DANCI!Kao sto ni Danci nijesu SRBI!
… KAKO JE NAROD ZAJEDNICA JEZIKA!Jednog jezika, kojim govori, veca ili manja, skupina ljudi.Zato SRBI NIJESU DANCI, kako to nikada nece ni da budu: jedan narod!
Dakle, sta je ozbiljna nauka utvrdila, i sta iz ovoga pametan moze da zakljuci:NAROD JE SOCIJALNA I TRADICIJSKA ZAJEDNICA JEZIKA.
Sve ostalo je, ili bezumno prebrajanje krvnih zrnaca( fasizam) ili sizofreni inzinjering( kroato-dukljanizam), kako to cine poneki, ama i povise njih, svjetskih strucnjaka za etnogenezu:Kroata, dukljana i bosnjaka!,
Kako im pamet i znanja, jednako i jedno i drugo, nimali ne smetaju.
Sto manje znaju, ti vise predu i tkaju.
Jer, znanje, ono obavezuje, kako oni nisu na nista obavezni.
Kada su nasi protopredje naseljavali Balkan, pa i ove primorske prostore, i to u vise navrata, dolazili, pa se onda vrcali, zaticali su, u zavisnosti od perioda doseljavanja, razne eticke skupine, svakako i Romeje, i Aromune, i citav niz drugih skupina, sa kojima su se mjesali, i konacno ih, kako mi ne znamo precizno, ni kada ni kako, usisali u sebe, asimilivali u jedan socijalni i tradicijski krug, omedjen zajednickim JEZIKIM, koji je srpski, pa su svi unutar kruga SRBI, koji govore srpski…. sasvim nezavisno od halpotipova i genskog materijala.
Kako je to slucaj i kod svih drugih naroda, osim ako nijesu u pitanju moderne nacije, nastale u skorasnjem mealting potu.
Dakle, skiro da nema genski cistih naroda ni nacija, postoje sami ciste lungvisticke zajednice.ZAJEDNICA JEZIKA…NAROD!
Kako dukljesima nece biti tesko da icas oisla smisle jezik dukljanski, taman kako montenegrini smislise crnogorski, vesela im glava.
Kako se budala nicega ne stidi!
…. ovo je bio dio za razumne… slijedi nastavak za budale
Tako je Đika , današnji crnogorci , bošnjaci , hrvati i srbi su jedan te isti narod , jer zbore istim slovenskim jezikom , e problem je što bi srbi da se svi ostale istorijske nacije prozovu srbima , e pa Đika mi nijesmo srbi nego crnogorci baš zbog hiljadugodišnjeg državnog i istorijskog kontinuiteta i to je to !
A vi čeprkajte i dokazujte nedokazivo , posrbljujte žive i mrtve , sve nam je to smiješno .
Mišja – Šora -Šale,a da ti nije taj „kontinuitet“ ipak bio malo isprekidan ?Smanji malo tu iljadu.Nemoj sad i ti da spinuješ ka engleski novinar.Nemoj,nije lijepo od vas uspravnijeh i neovisnijeh Dukljana ovaj Zećana,ovaj Crnogoracah ovaj Montenegrina.
Ako ne prestanete da objavljujete komentare ovoj dokonoj boleštini od Ćosovića (Mišja, Šjale, Ivo rasrbica i drugi nikovi) ozbiljno ću razmotriti da prestanem da plaćam pretplatu na vaš portal. Ako vam je toliko mio nađite mu neku kravu ili kozu da mu oduzme nevinost.
Niko nema pravo zabraniti Cosovicu da bude Mi$ja $ora Ivo ili sto mu volja!
Mislis li ti, dobri moj, da njima argumenti, cinjenice, fakti … nesto znace!?
Bas ces da ih prosvetlis i opametis.
Ne uceruju se oni, bez svake, u pamet.
Jos su onda odustali od naopake srpske proslosti, pa pisu i tulmace ljepsu, jos i stariju, dukljansku!?
Nista drugo i nerade.Kako ih je Bog dao avetne i neuke, njima je lako da narisuju novu proslost i crvotoce staru buducnost dukljanije.
Uostalom, oni se nikom nijesu obavezali.Da istinito svjedoce.
Najamnici! Placa njima kazuje, sta im valja ciniti.
A mastoviti, mastoviti… preko svake mjere.
Obaska, smijesni… jadi ih znali.
Vazda spremni da covjeka slatko nasmiju.
Niie se na njih ljutiti.
Zbilja, mislis li ti , Grubacu, da oni znaju sta rade.
Ne precenjuj ih!
Ne trosi se zalud.
Njihova je “ nauka “ bezpogovorna!
To je ona ista nauka, sjeti se, koja je ucila da se sunce i citav univerzum okrecu oko zemlje.
Jos je i kaznjavala, na grdne muke stavljala, sumnjicave i drugomislece!
Zato je njhova dukljanska “ nauka „, oslobodjena svake korespodencije sa cinjenicama, zapravo bolesna i sizofrena doktrina… religija.
A tamo dje je nauka puko vjerovanje, ljudi hodaju oborenih glava.
Takva nam je danas Crna Gora.
Pognuta.
Dobro si rekao , ove budalaštine koje pokušavate poturiti kao činjenice , niko učen ne shvata ozbiljno , manipulativno štivo namjenjeno ruralnoj populaciji .
Mislis li Sale da je dukljanski istoricar Radojica Radojevic nagrdio svojom pricom vas posa’?
„rekao da su se u Srbe infiltrirali: Grci, Cincari, Jermeni, Jevpeji, Cigani, i da su oni ti koji vladaju u poslednjih sto godina “ !!!
Što jes-jes , jedino je ovo od čitavog teksta ispravno i istinito , ostalo su politička gatanja i nagađanja .
Ivo, nedaj da te srcika opali.
Umri dostojanstveno.
Bojane , ja od kada sam se posrbio ima par godina samo vjerujem Grubaču i ostalim posrbicama , a i po prirodi volim bajke pa mi je ova srpska legla ko pivo uz picu .
Zato se ne sekiraj , svi smo mi danas srbi , što kaže : Grci, Cincari, Jermeni, Jevpeji, Cigani … sve srbi , jelte .
Ivo Ivane,
dobra si ti podukljica koja voli pite i tulumbe.
Novak Adzic se uvalio u krupne probleme. Novak pod pritiskom gazi dukljanske falsifikate, a Grubac ga lagano gura u provaliju po nekom novom sistemu. Bas cudno.