Đukanović kao postmoderni Pavelić
1 min readPiše: Dragomir Anđelković:
Ante Pavelić je u skladu sa „doktrinom Budak“ nameravao da reši srpsko pitanje po sledećoj formuli: jedan deo Srba pobiti, jedan deo raseliti a jedan deo prevesti u katoličku veru i tako pohrvatiti.
Po tom receptu su u NDH vršeni masovni pokolji, pokrštavanja i proterivanja Srba. Cilj je bio da u što kraćem roku Srbi budu eliminisani sa prostora Bosne, Hercegovine, Srema, Krajine, Dalmacije, Slavonije. Da nestanu kao narod, a ako opstanu kao pojedinci da moraju da postanu Hrvati!
Slično kao što je hteo i radio Pavelić, želi i čini Milo Đukanović. Samo mu je formula drugačija: 95 procenata Srba identitetski preparirati i pretvoriti u etničke Crnogorce a 5 posto najupornijih prihvatiti kao nacionalnu manjinu koja služi kao dokaz da je Crna Gora multietnička. Đukanović i Pavelić suštinski rade isto – sprovode genocid nad Srbima.
Njihova delatnost bila je, odnosno sada je, usmerena ka zatiranju većeg dela Srba na prostorima kojima su zavladali. Razlika je samo u tome što je tokom Drugog svetskog rata Pavelić mogao fizički da uništava Srbe dok Đukanović danas to ipak i da hoće nije u stanju da to čini pa ih likvidira „samo“ duhovno.
NDH kao uzor Crnoj Gori
Sve ostalo je gotovo isto. U NDH su donošeni tzv. rasni zakoni usmereni protiv Srba, našeg jezika, pisma, crkve, kulture. U Milovoj Crnoj Gori se nalik tome ali perfidnije, zakonski i neformalno, radi na eliminisanju srpskog jezika (krade se i pretvara u izmišljeni crnogorski), ćirilice, Srpske pravoslavne crkve. Uz to se sprovodi opskurna politika „socijalnog crnogorstva“. Ta politika podrazumeva da ko pristane da se deklariše kao Crnogorac ima mnogo veće šanse da se zaposli u državnim i paradržavnim institucijama, razvija biznis, dobije medijski prostor i fondove pod kontrolom režima te na drugi način gradi karijeru. S druge strane deklarisani Srbi se suočavaju sa raznim vrstama diskriminacije i stigmatizacije. Prinuđeni su da skupo plaćaju privrženost nasleđu predaka.
Sve to treba da prisili građane Crne Gore, koji su u ogromnoj većini svesni svojih srpskih korena da prvo u duhu mimikrije pristanu da se opredeljuju na način koji podrazumeva da se regionalni crnogorski identitet pretvara u izmišljeni nacionalni. Uporedo se ide i dalje – dubinski se saseca srpskog nasleđe Crne Gore, kako bi se posle nekog vremena natureni pozerski identitet pretvorio u stvarni a izvorni srpski koreni bili iščupani.
Ukratko, jasno je da Milo Đukanović sprovodi identitetski genocid nad Srbima, koji se po krajnjem rezultatu priželjkivanom od strane onih koji ga vrše, ne bi razlikovao od Pavelićevog klasičnog (nož-metak-malj) genocida. Namera je u oba slučaja da Srbi budu ovako ili onako uništeni. No, dok kao što vidimo između Đukanovićevog i Pavelićevog režima nema velike razlike, ogromna razlika postoji u stavu Srbije prema njima tokom Drugog svetskog rata i danas.
Okupirana Nedićeva Srbija činila je sve što je mogla da pomogne egzistencijalno ugroženom srpskom narodu na prostorima pod kontrolom monstruozne NDH. Nedić i predstavnici njegove administracije uporno su protestovali kod predstavnika nemačkih okupacionih struktura i dokumentovano ukazivali na ustaške zločine, pomagali su srpskim prognanicima koji su stizali ili bežali na područje pod upravom Beograda, nastojali su da se delovi teritorije tzv. NDH izdvoje iz njenog sastava. Štaviše, raznim kanalima pomagan je i srpski pokret otpora u našim krajevima koje je okupator dodelio NDH, a u Srbiji je vođena žestoka propagandna akcija protiv Pavelića i njegovih ustaških bandi. Taman posla da je Pavelić u Nedićevoj Srbiji imao svoje srpske pomagače!
Nije teško proveriti ko su i koliko su malobrojni oni koji su se u Srbiji jasno a negativno odredili prema malignom Đukanovićevom režimu. Srbija je dovedena do stanja gotovo opšteg institucionalnog i medijskog ćutanja, dok se u Crnoj Gori udarnički radi na zatiranju srpskog naroda. A to stanje je, naporima Đukanovićevih jurišnika, sada dovedeno do kulminacije. Režim u Podgorici je svestan da je na granici sloma i histerično pokušava da eliminiše sve što bi moglo da pomogne narodnooslobodilačkim (od etničke do demokratske sfere) naporima građana Crne Gore.
Glas za nacionalni spas
Srbija, koja je po ustavu matična država srpskog naroda, nema pravo da bude paralisana! Dužna je da digne glas u prilog odbrane ne samo elementarnih nacionalnih prava svog naroda već i osnovnih demokratskih principa! Ćutanjem ne samo što ignoriše genocid već u njemu i saučestvuje. Đukanovićev režim želi da paralisanjem Srbije svojim podanicima u Crnoj Gori pošalje poruke: „Srbiju nije briga za vas“, „u Srbiji možemo što i u Crnoj Gori, tu smo mi a ne vi svoji na svome“. Đukanovićevo afirmativno tretiranje u mnogim medijima u Srbiji, odnosno ignorisanje stradanja srpskog naroda u Crnoj Gori, treba da slomi tamošnje preostale Srbe. Da srpski narod u Crnoj Gori navede da shvati da nema kud jer ga je i Srbija otpisala; da ga ubedi da se prepusti sudbini po principu bolje živeti kao etnički Crnogorac nego se mučiti kao Srbin.
Apelujem zato na srpsko društvo, na sve dobronamerne građane koji nisu ravnodušni kada se radi o strahotama iza kojih stoji Đukanovićev režim, na društvene i političke delatnike koji imaju i trunku morala i patriotskog osećanja, da dignu glas i podrže demokratsku borbu srpskog naroda ali i drugih građana Crne Gore. Da podrže borbu protiv vlasti koja kao da je zaostala iz osmanlijskih i NDH vremena ili u Evropu zalutala iz neke afričke zemlje dok su tamo vladale razne Bokase! Nemamo pravo da guramo glave u pesak dok se naš narod zatire u Crnoj Gori a baš to prečesto radimo, i to na najgori način. Jer sada postoje realne šanse da režim Đukanovića padne a mi mu indirektno pomažemo da opstane i nastavi svoja nedela.
Đukanović i njegovi ovdašnji satrapi to dobro shvataju i zato žele više nego ikada ranije da Srbija okrene glavu od Crne Gore, a mi naprotiv moramo da učinim suprotno, i podržimo borbu srpskog naroda za opstanak. Izbori su već za nekoliko dana, 16. oktobra, i krajnji je momenat da to učinimo. Nepokolebljivo, energično, glasno. To je važno zbog izbora ali i nastavka borbe za opstanak Srba u Crnoj Gori.
U demokratskom društvu svako ima pravo da se izjašnjava kako god hoće i nije nam cilj da bilo kome namećemo identitet koji ne želi. Dovoljno je da u Podgorici na vlast dođu ljudi demokratskih opredeljenja, koji nikoga neće nacionalno terorisati, i Srbi u Crnoj Gori će moći normalno da žive ne ugrožavajući bilo koga drugog. Da li je normalno da ćutimo dok im Đukanović u 21. veku to brutalno onemogućava?
„Vuče Gorski“, razumijem to što Vi govorite, ali i „Miču Piču“ ima pravo kad govori neke činjenice! Dakle, žalosno je, ali i nesporno da srbijanski režim na čelu sa Vučićem ovom ovdašnjem daje ogromnu podršku, zbog čega je kao „peta kolona“ opozicije ovdje „instalirana“ nekakva „Srpska stranka“ koja, gle čuda, ima isti logo kao i Vučićev SNS! Da ne govorimo o tzv. „Drugoj Srbiji“ koja uvijek i na svakom mjestu podržava, ne samo režim u Podgorici, nego i one u Prištini, Tirani, Sarajevu, Zagrebu, Ankari, Džedi, Berlinu, Londonu, Briselu, Vašingtonu,… Jednom riječju, oni su uvijek i nepogrešivo protiv svoje države i naroda, koji mrze i preziru! Prema tome, mogu li Nataša Kandić, Jelena Milić, Žarko Korać,Čeda Jovanović ili konvertit Vuka Drašković, samo zbog činjenice da su iz Srbije, iako je sve što oni rade protivno nacionalnim interesima, biti ispred nekoga ko je iz Republike Srpske, Crne Gore, Krajine? Zbog toga se izrazito protivim namjeri nekih da uvedu ekavicu kao jedinu varijantu književnog srpskog jezika, iako ijekavicom govore, ne samo svi Srbi izvan Srbije, nego i čitava zapadna i jugozapadna Srbija! Na taj način, kompletna narodna književnost i značajan dio literature, kao i Vukov književni jezik bi bili „predati“ hrvatskom jeziku, ali, što je još gore, i onim izmišljenim „jezicima“ poput „bosanskog“ i „crnogorskog“!
Vuče Gorski, nijesmo mi na suprotnim stranama. Ja sam nikšićanin, dakle starohercegovac i iz mog bratstva potiče majka Vuka Karadžića. Kad sam u Srbiji ja se osjećam kao kod kuće. Naravno volio bih i da se Srbi i ostali građani Srbije tako osjećaju u Crnoj Gori. Ovdje je problem u nečemu drugom, a to je poimanje metoda borbe za prava Srba u Crnoj Gori i nepovjerenje prema onima poput Vučića, Dačića, Nikolića što uhapsiše i poslaše u Hag, pored državnog, vojnog i policijskog vrha Srbije koji su branili Kosovo i Metohiju, još i Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Takva vlast je proizišla iz volje građana Srbije i moje je pravo da to vidim, pamtim i da izjavim da ne vjerujem takvima da će se izboriti za prava crnogorskih Srba. Ja strepim od njihove pomoći, a nebi trebala previše da im vjeruje Republika Srpska. Daj Bože da griješim.
„Srbija, koja je po ustavu matična država srpskog naroda, nema pravo da bude paralisana!“
Po čijem je to ustavu Srbija matična država vaskolikoga srpskog naroda? Ko je Dragomir Anđelković autor teksta? Ovakav tekst može samo da koristi Milu Đukanoviću, kao potrvda negiranja crnogorske države što je njegovo glavno oružje u predizbornoj utakmici protiv opozicije.
Gospodine Anđelkoviću, ja sam Srbin i moja matična država je Crne Gora. Srbi u Crnoj Gori su svoji na svome i vole i uvažavaju Republiku Srbiju i saosjećaju sa svojom braćom srbijancima. Već 20-ak godina javno ratujem protiv nepočinstava Đukanovićeve vlasti i stojički plaćam cijenu.
Na ovim izborima Đukanoviću pomažu Vaš lider Vučić, Šešelj koji je gurnuo crnogorske radikale da samostalno idu na izbore i tako prospu srpske glasove u korist Đukanovića. Takođe nekakva srpka partija izvjesnog dr Živkovića iz Berana, uz podršku izvjesnih boraca iz Srbije za prava srpskog naroda u Crnoj Gori takođe ide samostalno na izbore uz logističku podršku ljudi iz državne crnogorske državne bezbjednosti i svjesno prosipa srpske glasove u korist Đukanovića.
Pozabavite se Vi Anđelkoviću veleidajnikom Srbije i srpskog naroda Vučićem, a nama ne pomažite negiranjem crnogorske države i svojatanjem jer je ovdje oduvijek stanovala luča slobodarstva, a ne u Srbiji. Da Vas samo podsjetim na dva vaša vladara porijeklom iz Crne Gore – Karađorđa i Miloševića. Prodali ste im glave neprijateljima srpskog naroda Anđelkoviću.
Nije to baš tako prijatelju.
Tačno je da su luča lobodarstva u Crnoj Gori ali i u Šumadiji, Vojvodini, Kosmetu, Hercegovini, Krajini i ostalim srpskim zemljama. Srbija kao političko-teritorijalna organizacija objedinjuje srpski narod u svim srpskim zemljama.
Za vrijeme kraljevine SHS i prije Kraljevine Srbije, Crna Gora je bila sastavni dio Srbije i to je prirodno. Takođe je je prirodno koristiti izraze kao srpsko primorje, Srpska Sparta, jug Srbije, srpska Crna Gora.
Vidite crnogorci se ni počemu ne razlikuju od bilo kojih drugih Srba, svuda su dizani ustanci protiv turaka, od Prvog Srpskog ustanka (1804-1813), Drugi Srpski ustanak (1815) u Šumadiji, pa u Nevesinju-Hercegovini poznati ustanak Nevesinjska puška (1875). Da je poslije Drugog Srpskog ustanka oslobođena i Raška tada bi se i Crna Gora oslobodila i naravno pripojila Srbiji i mi danas ne bi imali ovaj problem da Srbi žive odvojeni u više država, ali nažalost turski okupatori su se bukvalno rečeno ukopali na prostoru Raške (Novi Pazar, Sjenica, Tutin, Priboj, Berane, Bijelo Polje) jer im je to bio koridor ka bosanskom sandžaku gdje su masovno i nasilno vršili poturčavanje Srba u tim posljednjim godinama svog postojanja.
Mislim da o brojevima ne treba govoriti jer uzmite samo i pogledajte da je jedan milion Srba iz Krajine, Hercegovine, Dalmacije stradao u NDH (to je dakle duplo više nego ukupan trenutni broj stanovnika Crne Gore), isto kao i u Prvom svjetskom ratu Srba iz Šumadije, Vojvodine, Kosmeta i Stare Srbije. Poenta je dakle da o brojevima ne treba govoriti jer su Srbi posvuda stradali i ginuli za slobodu i ujedinjenje u jedinstvenu srpsku državu.
Pogledajte situaciju danas u Srpskoj Republici, 99.8% ljudi je glasalo na referendumu za ostanak 9. januara kao Dana Republike (pošto su Bošnjaci na čelu sa Bakirom pokušali da u tzv. ustavnom sudu BiH taj datum ponište), isti postotak bi bio sutra kad bude referendum o nezavisnosti Srpske i pripajanju Srbiji! Na pitanje zašto je takav postotak može se odgovoriti zato što je u Srpskoj najizraženiji srpski nacionalizam jer se samo njime Srbi mogu sačuvati i opstati pošto su milioni stradali 1941-1945 i preko 30.000 Srba je dalo svoje živote na oltar slobode tokom odbrambeno otadžbinskog rata od 1991-1995. To je dakle cijena slobode i to su vječni temelji Srpske! Tako isto i Crna Gora koja se borila za ujedinjenje i slobodu vascijelog srpskog naroda samo treba da se prisjeti tih slavnih godina zajedničke borbe, a gdje će biti veće sjećanje nego zajednička borba hercegovaca i crnogoraca protiv turaka, a takođe tu je i Mojkovačka bitka i susret dve srpske vojske (Kraljevine Srbije i Crne Gore). Takođe treba pominjati srpske velikane sa prostora Crne Gore, kao npr. Lozu Nemanjića, Svetog Petra Cetinjskog, Svetog Jovana Vladimira, Petrovići, Karađorđeviće, Arhijepiskop Srpski i vođa velike seobe Srba Arsenije III Čarnojević (rodom iz Bajice blizu Cetinja), majka oca srpske pismenosti Vuka Stefanovića Karadžića je porijeklom iz Ozrinića kod Nikšića (Stara Hercegovina), prvi predsjednik Srpske Republike i osnivač Srpske demokratske stranke prof. dr Radovan Karadžić je rodom iz Petnjice kod Šavnika, trenutnom gradonačelniku Banja Luke i borcu Vojske Republike Srpske, nosiocu Ordena Svetog Save gospodinu Igor Radojičiću roditelji su porijeklom iz Nikšića! Takođe ne treba izostaviti srpske zadužbine u vidu crkvava i manastira i jednu od najvećih svetinja srpskih (pored Visokih Dečana, Gračanice, Studenice) manastir Ostrog!
Kao zaključak ću reći da nama svima Srbima mora biti jasno da naša država nije od Pljevlje do Ulcinja, već od Subotice na sjeveru do Ulcinja i Prizrena na jugu i od Novog Grada i Banja Luke na zapadu do Negotina na istoku, sa prijestolnicom vascijelog srpstva Beogradom!
Do ujedinjenja SSSS!
Brate, zaboravio si Skoplje, Prilep i Bitolj. Da je bilo malo više pameti, naša luka bi bila Solun, a ne Bar. I to nije nikakvo velikosrpstvo: od Srpskih Moravica do Đevđelije – tu je Srbija.
A zaboravili ste egipat i dolinu nila….bagro jedna, nikad vi necete upravljati Crnom Gorom..
Nažalost to je maslo velikih sila, Engleskoj nije odgovaralo da Srbija ima izlaz Egejsko more, pa su je primorali da povuče vojsku.
Marička bitka (1371) je prva bitka Srbije protiv Turaka, a vodila se na rijeci Marici kod Jedrena i Černomena (to je blizu Konstantinoponja) i to je dokaz da je Srbija izlazila i na Crno more kod Burgasa. Ovi današnji Bugari su mješavina Srba, Tatara i Turaka.
Poznata je izreka koja to opisuje: „Da se Dražin barjak vije ne bi bilo Albanije i bila bi Ravna gora na sva tri južna srpska mora“ – dakle Jadransko, Egejsko i Crno more.
Velik pozdrav za tebe Luka!
Nisu se samo turci ukopali u staroj Raškoj nego je i Austrija prijetila ratom ako se Srbija i Crna Gora povežu. U Pljevljima su, na primjer, od aneksije Bosne i Hercegovine držali vojnu jedinicu…
Srbija jeste naša (makar djela crnogorskih Srba) matična država. To ne znači da negiram Crnu Goru, ni crnogorsku naciju. Svjestan sam da nacionalni Crnogorci postoje i da ne žele da ih niko naziva Srbima. Isto to tražim za sebe, ja sam Srbin a ne Crnogorac (u nacionalnom smislu).
Sa Lovcena Vila klice,
pasces Milo RAZBOJNICE.
Poslije 25 godina vladavine stvari u Crnoj Gori su svakim danom bolje i napredak je vidlji na svakom koraku.
U čast slave Danilovgrada i u slavu svete prvomučenice Tekle Ravnoapostolne, u nedjelju 09.10.2016. godine održan je Prvi dobrotvorni turnir u malom fudbalu. Turnir je organizovalo Pravoslavno bratstvo Sveti Arsenije iz Danilovgrada.
Turnir je igran pod sloganom „Igraj fudbal – pomogni narodne kuhinje“.
Vjerovatno sledece izbore cemo docekati sa sloganom “ IGRAJ FUDBASL DA POMOGNEMO
SAHRANE“
Eto to je ta vlast,ali nije to vlast to je mrznja komunista koja se gaji evo 70 godina,ima li ovme kraju ,licno mislim da nema ,jer nema besudnije i losije zemlje od ove na ovoj planeti,a bezobraznijeg i pokvarenijeh narod;zato neka ide dalje kada se nema muda da mu se vrat zavrni kao stentu,neka ve jase i treba ,da zivte bolje i da ste na pravom putu!
Slava Bogu i spas Srpstvu! Da je večna Njegoševa Crna Gora!
Podrška braći i sestrama iz Lazarevog Kruševca!
Dobar tekst!
ja sam pravoslavac i priznajem,, nema što bi ga snašlo da bi meni bilo žao