Crtica iz knjižarskog života: Miloš i Uroš

Nekako se uvijek dogodi da usred sezonskog špica, prvo Uroš, pa onda i mlađi Miloš, uđu u knjižarsku butigu da bi razgledali knjige.

Godinama oni to čine tako.

Knjižari pamte atipične osobe, njihove radnje, stanja i zbivanja, a ova dva rođaka iz Hercegovine su specifični po ovome:

Knjige, zapravo, razgleda samo stariji, Uroš. To čini detaljno, s ulaza uvijek u pravcu kazaljke na satu. Mlađi ga Miloš prati, uvijek na odstojanju od pola metra, ničega se ne dotičući, niti jednu knjigu listajući, ali i ne dosađujući starijem rođaku.

Miloš pušta Uroša da se razigrava, koliko to starijemu rođaku odgovara.

Ono što fascinira knjižara (što je imenica koja sadržajem kudikamo nadilazi definiciju „onoga koji prodaje knjige“) – jeste kako ništa ne mijenja u odnosu ovog rodnog tandema, Miloša i Uroša, iz Gacka, jer Miloš uvijek pokazuje beskrajno strpljenje dok ćuti i čeka, dok Uroš beskrajno razgleda uvijek nove knjige koje dugo prelistava i mjestimično čita.

Miloš i Uroš postali su stoga junaci ne samo ove crtice, nego i knjižarski junaci u istoriji klasične butige. Bravo, momci. Ima nekog smisla ulaziti u knjižaru u vrijeme dok se napolju pije pivo, vuče crta ili dim – da bi se bio kul.

Knjižara So skida prugastoplavi kapelin s glave ovim momcima. Miloš je srednjoškolac, a Uroš je upisao fakultet u Novom Sadu. Na ferijama su, i nećemo im dijeliti savjete. Kad prođe ljeto, imaće ih od koga – tako kulturni – čuti.