Zoran Lakušić zbog zaštite vodoizvorišta Bolje sestre i korita rijeke Morače, zaslužuje najveća državna priznanja

Piše: Jovo Pejović

Najava Vlade Crne Gore da proglasi ekološkom katastrofom kompletnu zonu zaštite vodoizvorišta Bolje sestre, ali i dio korita Morače iz kog se godinama nelegalno eksplatisao šljunak, kao i najavu da bi država mogla tražiti nadoknadu štete, što se mjeri desetinama miliona eura, svakako treba pozdraviti.

Međutim, u sjenci jučarašnje medijske promocije Vlade Crne Gore ovog kako ga neki nazivaju istorijskog poduhvata izostale su pohvale na račun predsjednika odbora direktora Regionalnog vodovoda profesora Zorana Lakušića, koji je hrabro, a moglo bi se reći i sa nikakvom podrškom pokrenuo ovo pitanje i uprkos prijetnjama, podmetanjima i preprekama na koje je svakodnevno nailazio, uspio ovo izuzetno teško pitanje dovesti do kraja.

Na primjeru profesora Lakušića na najbolji način svjedočimo da samo ličnosti bez mrlje u svojoj radnoj i životnoj biografiji mogu uspješno obavljati povjerene im zadatke. Još mi je u svježem sjećanju sudski spor koji je protiv tada odbornika Zorana Lakušića vodio tadašnji gradonačelnik Miomir Mugoša, zato što ga je Lakušić nazvao vođom građevinske mafije. Naravno, Lakušić je ovaj spor dobio, ali ono što je posebno impesoniralo je podrška koju je dobijao u sudnici od svojih učenika koji su u velikom broju dolazili da ga podrže.

Za sve ono što je profesor Lakušić za kratko vrijeme kao predsjednik Odbora direktora Regionalnog vodovoda učinio na zaštiti vodoizvorišta Bolje sestre i korita rijeke Morače, zaslužuje najveća državna priznanja. Poznavajući prilike u Crnoj Gori, ne isključujem mogućnost da u nekom, moguće novom rasporedu snaga na političkoj sceni Crne Gore, ovaj tihi i skromni čovjek umjesto zasluženog priznanja bude žrtva nekih novih stranačkih kombinatorika.