Zogović: Za razliku od hrane i vode koju uvozimo, kriminal i korupciju imamo za izvoz

,,Prema preliminarnim podacima MONSTAT-a, ukupna spoljnotrgovinska razmjena Crne Gore, za period januar – jul 2014. godine, iznosila je 1.191,3 mil. eura, što ukazuje na pad od 4,6% u odnosu na isti period prethodne godine„, izjavio je Milun Zogović funkcioner Demokratskog fronta.

U nastavku saopštenje funkcionera DF-a, kao reakcija na podatke MONSTAT-a o spoljnotrgovinskoj razmjeni Crne Gore.

Izvezeno je robe u vrijednosti od 178,3 mil.eura, što je manje za 21,8% u odnosu na isti period prethodne godine, a uvezeno za 1.012,9 mil. eura, što je manje za 0,8% u odnosu na isti period prethodne godine.

U strukturi uvoza, prema klasifikaciji SMTK (Standardna međunarodna trgovinska klasifikacija) najviše su zastupljeni proizvodi sektora 0 – hrana i žive životinje, u iznosu od 220,1 mil. eura. Pokrivenost uvoza izvozom iznosila je 17,6%, i manja je, u odnosu na pokrivenost u istom periodu prethodne godine, kada je iznosila 22,3%.

Podaci o rastu spoljnotrgovinskog deficita najbolje govore o alarmantnom stanju u crnogorskoj ekonomiji, koju karakteriše zapostavljanje sopstvenih kapaciteta u cilju omogućavanja astronomskog profita uvozničkom lobiju.

Umjesto kumulativne samodovoljnosti u proizvodnji hrane, Crna Gora iskazuje deficit u trgovini hranom, i to više od 200 miliona tona godišnje (čak se za uvoz vode izdvaja više desetina miliona eura..!).

Iako je od januara do aprila došlo do pada uvoza hrane, što je sebi u zaslugu pripisao ministar poljoprivrede, Petar Ivanović, u maju je došlo do ponovnog rasta, pa se na uvoznu hranu potrošilo isto kao i lani u ovom periodu.
Za razliku od hrane i vode, koju uvozimo, političkog kriminala, korupcije i svih vidova organizovanog kriminala imamo i za izvoz. To su rijetke pojave, kojima se suvereni Montenegro može pohvaliti da ih ima i na pretek.

Umjesto stvaranja zakonskih okvira i institucionalne zaštite domaćeg tržišta od nelojalne konkurencije i monopola interesnih grupa, država namjerno omogućava uvozničkom lobiju da se enormno bogati. Još malo pa će nas ubijediti da su bolje i zdravije kruške i jabuke iz Azije, nego ove koje gajimo ispred sopstvenih kuća, da je zdravije meso iz Brazila, a trebalo bi, izgleda, i da nam se mozak toliko zamuti pa da povjerujemo da je voda iz Hrvatske bistrija i čistija od „studenice“ s naših izvora, koja je pravi prirodni dar i veliki resurs, kojim raspolaže Crna Gora.
Ovakvi oblici autodestrukcije postali su osnovna ideja vodilja aktuelne režimske politike, koja po principu “što gore to bolje”, zbog sopstvenih, i interesa uskih krugova monopolista, upropašćava sve što se da upropastiti u Crnoj Gori.