Zašto Saborna Crkva na Cetinju nije sagrađena (Drugi dio)

Piše: Jovan P. Popović

Mitropolit Crnogorsko primorski Gavrilo Dožić izvještava Komandu Zetske oblasti da su pripremljeni planovi i proračuni o količini kamena koji treba isjeći potrebe, za koje je angažovan sav kredit predviđen budžetom za ovu godinu,  ,,ali za to je za iduću budžetsku godinu uneta potrebna suma (prva rata), u prvom redu za manastirsko zemljište, te će se tada izvršiti otkup”.

Mitropolit Dožić mirno je reagovao:  „Vojna komisija, određena rešenjem Ministra Vojske i Mornarice I.G. br. 8839 od 4.VI.1931. god. procijenila dotično zemljište, u ukupnoj površini 152.939 kv.metara, u vrednost od dinara 6,231.881.-, koju je procjenu, i ako je daleko ispod stvarne vrednosti procjena izvršena, crkvena vlast bez ikakvog pogađanja usvojila, ipak Komanda Vojnog okruga Cetinjskog traži od Uprave manastira Cetinjskog da se cijela ova imovina iskorišćava za 10.200.-dinara godišnje po starom zakupnom ugovoru, koji je sklopljen onda, kad su bile neredovne prilike i kad je Crna Gora bila usljed komitskih akcija u eksplozivnom stanju!

Kad sam imao čast 6. aprila t.god. govoriti sa Vama, Gospodine Ministre, u Vašem Kabinetu, o peripetijama ovog pitanja sami ste konstatovali, da se našoj Crkvi odlaganjem istog čini velika nepravda. Ja sam slobodan učtivo zamoliti Vas, da nepristrasnom ocjenom, a na osnovi svih podataka po ovome pitanju, utvrdite kolika se ogromna materijalna šteta nanosi godišnje inače oskudnoj i siromašnoj Srpskoj crkvi u Crnoj Gori sa ovakvim tretiranjem i odugovlačenjem ovoga pitanja.

Isto tako slobodan sam Vam istaknuti pažnju i na moralnu stranu njegovu naročito s obzirom na postavljenu u njemu svrhu i njen publicitet kod sveštenstva i naroda ove pokrajine. Ja sam tvrdo uvjeren, da poslije ovakvog razvoja ovoga pitanja do sada, nećete dozvoliti, da Ministarstvo Vojske i Mornarice, kojeg ugled, kao i cjelokupne naše hrabre Vojske tako visoko stoji, naročito u očima ovih gorštaka, i dalje tretira našu Srpsku crkvu dosadašnjom nepravdom, naročito danas, kad se naša sirotna crkvena oblast, bez ikakvih materijalnih sredstava, trudi, da po novom zakonodavstvu izvodi svoju organizaciju i konsoliduje stvarno jedinstvo Crkve.

Na osnovu gore izloženoga meni je čast najtoplije umoliti Vas, da se zahtjev Ministarstva Vojske i Mornarice od 31. maja 1933 g. I.G.br. 8463 povuče, u toliko prije, što crkvene vlasti za njegovo ispunjenje nemaju ni zakonske mogućnosti niti službenog opravdanja

U nadi da ćete naći načina, da se sklopljeni ugovor stavi u izvršenje sa isplatom prve ugovorene rate još u ovoj budžetskoj godini, ja Vas molim, Gospodine Ministre, da izvolite primiti uvjerenje o mome dubokom poštovanju.“

Po nalogu Kralja Maršal Dvora svojim dopisom br. 1619   od 11.7.1933. godine traži od Ministra vojske i mornarice referisanje po pitanju zemljišta manastira Cetinjskog kog drži Vojska. Ministar vojske i mornarice dva dana kasnije izveštava Dvor dopisom broj 11440   od 13.7.1933. godine.

U odgovoru,  između ostalog, stoji:

“- Zemljište manastira Cetinjskog drži se pod zakupom i za njega se plaća kirija. Pošto je ovo zemljište pritisnuto vojnim objektima, potrebno je da se otkupi, te da se prestane sa plaćanjem kirije.

Još 1931. godine zaključen je ugovor o otkupu ovog zemljišta, kojim je regulisan način plaćanja u ratama za 4 budžetske godine, s tim, da ugovor stupa na snagu kada ga Ministar Vojske i Mornarice odobri.

Do sada nije bilo budžetske mogućnosti za ovaj otkup. U ovoj budžetskoj godini postoji mogućnost za isplatu prve rate u sumi od 1,557.970 dinara, ako ovaj otkup odobri Ministarski Savet, zašta ću u toku ovih dana podneti predlog. Ista će se ovolika rata unositi u budžete za naredne tri godine.”

Dan kasnije, odnosno odmah nakon dobijenog odgovora od strane Ministra vojske i mornarice Maršal Dvora izveštava Mitropolita Crnogorsko-Primorskog Gavrila o pojedinostima:

“Ja sam po nalogu NJ.V.Kralja intervenisao kod Gospodina Ministra vojske i mornarice i dobio sam uglavnom ovaj pismen odgovor:

– Još 1931 godine zaključen je ugovor o otkupu ovoga zemljišta, kojim je regulisan način plaćanja u ratama za 4 budžetske godine s tim, da ugovor stupa na snagu kada ga G.Ministar vojske i mornarice odobri.

Do sada nije bilo budžetske mogućnosti za ovaj otkup. U ovoj budžetskoj godini postoji mogućnost za isplatu prve rate u sumi od 1,557.970 dinara, ako ovaj otkup odobri Ministarski Savet, zašta ću u toku ovih dana podneti predlog. Ista će se ovolika rata unositi u budžete za naredne tri godine.”   Među navedenim dokumentima u ovoj arhivskoj jedinici nalazi se jedan nepotpisani i neovereni akt – zabeleška pod naslovom: “Sečenje terena na “Tablji” na Cetinju za nivelisanje terena za katedralni pravoslavni hram, za dobijanje kamena za oficirski dom na Cetinju kao i za pomenuti hram.”

Iako ovaj dokument nema datuma kada je pisan i kome je namijenjen, iz njega se može doći do pojedinosti vezanih kako za vađenje i sječenje kamena, kako za katedralno pravoslavni hram, tako i za oficirski dom.

Pretpostavlja se da je ovaj dokument činio sastavni dio pisama koje je Mitropolit slao kako Dvoru tako i Ministarstvu Vojske i Mornarice. Tekst glasi:

“Po načelnom sporazumu između Komande Zetske diviziske oblasti i Mitropolije na Cetinju teren na “Tablji” treba da bude nivelisan za gradnju katedrale i na taj način da  se dobije materijal – kamen – za gradnju Oficirskog doma i pravoslavne katedrale. Mitropolija, čija je svojina “Tablja”, kameni majdan prvoklasnog kvaliteta, od Komande Zetske diviziske oblasti ne traži određeno nikakvu naknadu od komande već jedino uslugu, da se prilikom sečenja i čišćenja terena na “Tablji” očisti onoliko terena koliko je potrebno za građenje katedrale. Tom prilikom i tim načinom rada dobile bi se tri stvari:

1/ Kamen za Oficirski dom /3000 kub. metara/

2/ Kamen za katedralu /oko 20.000 kub. metara/

3/ Teren za građenje katedrale bio bi spreman za arhitektonske radove.

Međutim, Mitropolija sve to ostavlja uviđavnosti Komande, ali za to moli Maršalat za dejstvo kod Komande da im izađe na susret, kako je to najzgodnije i za jednu i drugu stranu i kako je to gore izneseno. Sečeni kamen, potreban za katedralu bio bi naslagan na samoj “Tablji”.

Mitropolit crnogorski u isti mah moli intervenciju kod M-stra finansija da im se isplati ovogodišnja rata od 1.410.000.– dinara za zemljište ustupljeno državi.  Konkurs za planove za katedralu je raspisan sa krajnjim rokom od 1. januara 1935. godine, tako da se radovi na izgrađivanju katedrale mogu početi odmah iduće građevinske sezone.”

Pošto je konkurs već bio raspisan, očekivalo se da će se nakon izbora najboljeg ponuđača završiti sa pripremnim i zemljanim radovima i pristupiti izgradnji Saborne crkve na Cetinju. Komandant Zetske diviziske oblasti đeneral Vojin Maksimović dopisom Povjerljivo 1.Br. 712 od 1.9.1934. godine traži od Mitropolije Crnogorsko primorske podatke:

“- Koju količinu kamena imala bi ova komanda poseći na Tabli, pored potrebnih istoj 3.000 m 3 za oficirski dom, – kao naknadu za iskorišćenje majdana, koji pripada Mitropoliji.

– Na kojem se mestu ima složiti kamen, koji će se vaditi iz ovog majdana za potrebe Mitropolije.

– Ko će vršiti rad oko prenošenja i slaganja kamena, izvađenog za potrebe Mitropolije.”

Mitropolit Dožić je istog dana, pod istim brojem i datumom pripremio odgovore evidentne pod Povjerljivim brojem 19 i 25.8.1934. godine uputio ih Maršalu Dvora Aleksandru Dimitrijeviću i Komandi Zetske divizijske oblasti.

Pismo upućeno Komandi Zetske diviziske oblasti je odgovor na postavljenja Komande, dok je pismo upućeno Maršalu Dvora upoznavanje sa sadržajem pisma Komande Zetske oblasti upućenog Mitropoliji i odgovorom na to pismo.

Pismo upućeno Komandi Zetske divizijske oblasti glasi:

“Na Vaš cijenjeni akt od 1-IX-1934 Pov.I.br.712, Mitropoliji je čast izvjestiti tu Uvaženu Komandu, da ponuda za vađenje kamena sa “Tablje” za potrebe oficirkog doma na Cetinju, podnesena ovim. aktom Mbr. 3711/34 nije uslovljavala nikakvu određenu naknadu.

U težnji, da se podjednako olakša podizanje i katedralnog hrama i oficirskog doma na Cetinju, a s obzirom na dobar kvalitet kamena i blizinu terena, Mitropolija je gornju ponudu podnijela u namjeri da se postigne olakšica i za jednu i za drugu građevinu. Jer bi vađenjem kamena sa majdana “Tablje” za potrebe katedralnog hrama i za potrebe oficirskog doma Vojne vlasti osigurale kameni materijal za oficirski dom, a u isto vrijeme, tim načinom, olakšale bi sječenje i pripremu terena za podizanje katedralnog hrama na “Tablji”, pošto je Njegovo Veličanstvo naš Uzvišeni Kralj odredio “Tablju” za podizanje kat.Hrama.

Prema ovome Mitropolija ne uslovljava siječenje svih 18.000 m 3 na “Tablji” kao naknadu za kamen, koji će se upotrebiti za oficirski dom, već ostavlja dobroj volji i uviđavnosti Vojnih vlasti u pogledu obima siječenja “Tablje” i vađenja kamena za potrebe katedralnog hrama. Na drugo i treće pitanje pod b i v u Vašem cijenjenom aktu, Mitropoliji je čast odgovoriti, da će se izvađeni kamen za potrebe hrama složiti na licu mjesta, te u koliko bi za slaganje ovoga kamena bila potrebna novčana sredstva, Mitropolija će ih staviti na raspoloženje.

U vezi ovoga Mitropoliji je čast napomenuti, da su za siječenje “Tablje” izrađeni planovi i proračuni, prema kojima će se siječenje vršiti, kako bi se u isto vrijeme i vadio kamen za građevine i spremao teren na kome će se podići katedralni hram. Ovi planovi i proračuni nalaze se kod Teh.Odjeljenja Kralj.Banske Uprave na Cetinju. Mitropolija ponovo uvjerava tu Uvaženu Komandu, da je njena želja da se uzajamnim olakšicama omogući što prije podizanje i katedralnog hrama i oficirskog doma na Cetinju, pa moli Komandu Zetske Diviz. Oblasti, da u gornju svrhu izvoli uvažiti molbu Mitropolije od 30/17-VI-1934 g. Mbr.3711 i učiniti potrebna raspoloženja.

MITROPOLIT Crnogorsko-Primorski

Gavrilo”

Informacija o prepisci između Mitropolije Crnogorsko Primorske i Komande Zetske divizijske oblasti i stavu Mitropolije, Gavrilo Dožić Mitropolit Crnogorsko primorski, izveštava Maršala Dvora da:

“Potpisani ima čast dostaviti Vam u ovjerenom prepisu akt Komande Zetske Diviziske Oblasti. Odgovor Mitropolije po pitanju siječenja brda “Tablje”, gdje je određeno mjesto za podizanje katedralnog hrama, a s tim u vezi i pitanje vađenja kamena za potrebe budućeg oficirskog doma na Cetinju. Ovo je pitanje provedeno Vašom visokom intervencijom, te smatram za dužnost, da Vas sa istim upoznam. Mitropolija, kao što vidite, nije mogla ostaviti nikakve uslove za naknadu za kamen, koji će se vaditi za potrebe oficirskog doma, već je molila i moli, da se uzajamnim olakšanjem omogući podizanje i jedne i druge građevine, koje su toliko potrebne.

Pripreme za katedralni hram otpočele su u tome, što je raspisan konkurs sa rokom do 1. januara 1935. god. za idejne skice hrama; otkupljene su onih nekoliko kućica oko “Tablje” i već se evakuišu i otpočet je rad na izgradnji puta od varoši ka “Tablji”. Ministarstvo Vojno, odnosno Min. Finansija, nije još isplatilo od ovogodišnje rate 1.410.000.-dinara. Naše intervencije su slabe i nemoćne, pa Vas molimo da se zainteresujete za ovu isplatu. I ovom prilikom apelujem na Vašu visoku pažnju, da preporučite mjerodavnim u Ministarstvu Vojske, da bi prilikom vađenja kamena za oficirski dom sa “Tablje” što lakše olakšali siječenje terena za katedralni hram, što bi u veliko olakšalo i ubrzalo rad za podizanje hrama. Molimo Vas, Gospodine Maršale, da i ovom prilikom izvolite primiti uvjerenje o mome svagdašnjem dubokom poštovanju.

MITROPOLIT Crnogorsko-Primorski

Sumirajući odugovlačenje ovog projekta priređivač smatra da je sramota kako za Dvor, tako i za Vladu, pa konačno i za Ministarstvo vojske i mornarice da se njihov, već zaključeni ugovor ne realizuje. To je nerazumljivije i zbog toga jer je Mitropolija od Ujedinjenja 1918. godine dala sve od sebe to jest ogromnu površinu crkvenog zemljišta bez naknade Ministarstvu vojske i mornarice. Tu je izostalo elementarno razumijevanje za potrebe Mitropolije, jer se ovdje radi o uređenju jednog pitanja koje nije bilo molba za sredstvima, već zahtjev za naknadu imovine koju Vojska koristi, čijim bi izmirenjem prešla u njeno vlasništvo.

I kralj Nikola je pre više od jednog vijeka položio kamen temeljac za Saborni hram na Cetinju Da su Dvor, Vlada i Vojska htjeli udovoljiti Crkvi, ne bi sporednim putem, umjesto glavnog pitanja, štopovali vrijeme i odugovlačili. Nije bilo potrebe da Dvor prenosi nadležnost na Ministarstvo vojske i mornarice, kad je to mogao sam riješiti ili eventualno prenijeti na Vladu. To je i neshvatljivo i čudno da apeli izuzetno cijenjene i ugledne ličnosti Mitropolita Crnogorsko Primorskog Dr Gavrila Dožića, u kasnijem periodu i Patrijarha, nijesu realizovani, a da  je nasuprot tome “neštedimice trošeno” na podizanju “veličanstvenih palata, crkve i raskošnih parkova u Baru, rezidenciji rimokatoličkog biskupa”, bez obzira što je vjerovatno i to bilo potrebno.

Inače, niti navedeni razlozi, niti smrt kralja Aleksandra 1934. godine, a ponajmanje prenošenje nadležnosti s jednog nadleštva na drugo, niti bilo koji poznati razlog, može opravdati “zastoj” sa izgradnjom Sabornog hrama na Cetinje, koji na žalost Crkve i Cetinjana ni do dana današnjeg nije izgrađen iako je inicijativa potekla, ugovor sklopljen, radovi na prilazu i saniranju terena urađeni prije više od  80 godina. A da bude još čudnije, kralj Aleksandar ne samo da je dao saglasnost za izgradnju i obećao pomoć, već je i on odredio lokaciju gdje je trebalo hram podići. Mislim da želja i potreba za izgradnjom Sabornog hrama na Cetinju još nije prestala, pa eto teme za razmišljanje i eventualno nastavljanje sa poslovima po urađenom Projektu.

Pročitajte još:

Zašto Saborna Crkva na Cetinju nije sagrađena (Prvi dio)