Zašto Draginja ne voli Srbe? (2)

Piše: Ivan Milošević

Današnji odgovori pojedinih stranaka na poziv Draginje Vuksanović, predsjednika SDP-a, za objedinjavanjem opozicije, pokazali su da se sprema još jedan opozicioni pucanj u prazno. Demokrate već glume neke lidere u opoziciji, premišljaju se, razmišljaju, eto ne znaju šta da kažu, odnosno došli bi, a nešto i ne bi, ali vidjeće. Sve nešto okruglo, pa na ćoše! Da ih pitate koji je danas dan, vjerovatno bi predložili da malo razmisle, da izmjere ko ih to i zašto pita, kakve će koristi ili štete imati od toga, pa tek onda kada dođe petak rekli bi da je srijeda!

Iz prve Draginjin poziv je prihvatio Neđeljko Rudović. Čovjek je ionako bez stranke, pa gleda gdje da izvrši pripreme za novi poslanički mandat, pa što se ne bi okušao i u Draginjinom taboru. Rudović je poznat po svojim radikalnim antisrpskim stavovima, uostalom kao i Draginja i njeni stranački saborci, pa nije čudo da je prvi na njen poziv pozitivno otpisao Rudović. Njegov pozitivan odgovor dovoljno govori šta to Draginja smišlja i premišlja. Pravi ona, onako ženstveno i ljupko kako ona samo zna, novu građansku i antisrpsku koaliciju i valja to upamtiti. Barem to treba da urade oni koji sebe smatraju Srbima.

Oni koji nijesu ni pozvani nešto se nijesu ni trudili da detaljnije odgovore Draginji, a i što bi kada bi na njenim vratima zvonili kao nezvani gosti.

Uglavnom, opet se na političkoj sceni sprema jedna prevara Srba. Nije daleko od pameti ne zaključiti da su Srbi, kao 90-procentna opozicija u Crnoj Gori, prilično razočarani u svoje vođe. Draginja je to dobro opazila, pa eto prilike da oko sebe okupi takazvane građanske stranke sa srpskim biračkim tijelom i da tako po ko zna koji put opet prevesla Srbe i preko njihovih leđa obezbjedi poslaničke mandate. SDP i njima slične stranke su izgubili i ono malo biračkog tijela među manjinskim strankama, a nema te sile da ih približi DPS-ovskim partijskim glasačima, pa im je ostalo samo da vide kako da se ogrebu od Srba i od njih dobiju neophodne glasove za ulazak u parlament. 

Ukoliko je nešto dobro u Draginjinom pozivu je to da je i prije nje bilo sve jasno, a da je nakon nje sve tako kristalno čisto da nema tog Srbina koji u ovom slučaju može da pogriješi i pobjegne glavom bez obzira od ovakvih poziva i dogovora. Istina, ostaje da se vidi da li će prepoznatljive srpske stranke znati da se Srbima prikažu kao autentični zastupnici njegovih interesa i tako ih prikloniti na svoju stranu. Možda će trebati neko novo lice iz tih stranaka, kako bi se na djelu pokazalo da Srbi u Crnoj Gori mogu od novih persona očekivati nešto novo. Jer Srbima kao hljeb trebaju nove ideje, novi predlozi, nova rješenja,… Sa dosadašnjim ne piše im se dobro i valjda je to srpskim liderima jasno!