IN4S

IN4S portal

Za Hristom ili za Milom

1 min read
"Svetinje su zaลกtiฤ‡ene voljom i junaลกtvom naroda u Crnoj Gori (i po Promislu Boลพjem). To se neฤ‡e viลกe menjati. Nikad"

Dragoslav Bokan

Piลกe: Dragoslav Bokan

Laลพni „bogovi“ u umiลกljaju misle za sebe da su besmrtni i da sve oko njih sluลพi samo kao liฤno pozoriลกte u kome on (i jedino on) postavlja glumce i statiste, menja dekor, diriguje orkestrom, odreฤ‘uje repertoar i upravlja ovim sablasnim marionetskim teatrom.

Tako beลกe u Milovoj Crnoj Gori pretvorenoj u Montenegro, bliลพi Zagrebu i Priลกtini nego Beogradu.

Posebno je to tako bilo pred svake izbore i onaj nameลกteni referendum kojim je dobio oproลกtaj za svoje duvanske grehe od evropskih gospodara (po cenu odvajanja od Srbije i stvaranja jedne srboลพderske zapadne kolonije).

Izbori su bili posebno skupi i raskoลกni spektakli, sa vatrometom, konfetama i koferima punim evra.

I tu se sve unapred znalo, i poฤetak i kraj ovih marketinลกkih produkcija.

Politiฤko pozoriลกte je zatim, nakon izbora, imalo, svaki put, neลกto manje ambiciozan (tekuฤ‡i) repertoar, uglavnom diktiran od strane Gospodara.

Na sreฤ‡u, falsifikat realnosti je ove godine bio suoฤen sa neฤim potpuno suprotnim i zaista veliฤanstvenim, a iz naizgled sliฤnog ลพanra.

„Na otvorenom“ su poฤele, u svim vremenskim i policijskim uslovima, spontano organizivane svetosavske i „svetigorske“ Litije. Van zidova Milovog pozoriลกta (velikog kao ฤitava Crna Gora) i u potpuno drugom duhu osmiลกljene i provedene.
Sa Hristom kao svojim jedinim Gospodarom i autoritetom.

Odjednom su oni iz Milove ekipe morali da izaฤ‘u iz tople i udobne jazbine i da se suoฤe sa svojim konkurentima, koji se nisu bojali pretnji, ni hrlili za keลกom. Nisu pristajali na uobiฤajenu dramaturgiju montenegrinskih ลกtapova i ลกargarepa, niti u ruku ljubili ikog – sem Hristovih sveลกtenika.

Tako da su „gazdino“ pozoriลกte i njegove kartonske, propagandne kulise odjednom otkriveni i obznanjeni javnosti.

Zato nikad nije odigrana ona najnovija i najvaลพnija predviฤ‘ena premijera proglaลกenja don Mila za svedrลพivog Prvosveลกtenika, reลกenog da se pokaลพe moฤ‡nijim od Crkve i Svete Trojice, ali i mitropolita CPM i patrijarha SPC.

Propali su planovi brojanja i pripajanja hiljada i hiljada kvadrata crkvenog zemljiลกta, kao u uzor-predstavi o laลพnom caru ล ฤ‡epanu Malom iz davnog crnogorskog repertoara, koji je sada, uz laลพnu imperatorsku, trebao da dobije i isto tako laลพnu „crkvenu krunu“ (onog koji se za sve pita i o svemu odluฤuje), sa doslovno boลพijim ingerencijama.

Sve te namere i suludi planovi su najednom propali i to bez uplitanja ma koje ovozemaljske sile. „Samo“ Bog i Njegov narod su izaลกli na brisani prostor – i naprosto zbrisali bahatog neprijatelja pobedniฤkom kombinacijom hriลกฤ‡anske i „gandijevske“ strategije.

Bez ijednog urlika, kamena i metka sa prestola je oteran faraonski polubog, i to jednom zauvek, za vjek i vjekova.

I sada je onemoฤ‡ali eks-Gospodar ostao joลก samo kao vampirolika voลกtana figura bez ikakve prave snage, dotrajali predsednik njemu suprotstavljene vlade i naroda. Ostajuฤ‡i i bez oฤekivane podrลกke sa Zapada. Poput „ฤŒarobnjaka iz Oza“ iz moderne ameriฤke bajke (ลกto samo glumi svoju nepostojeฤ‡u snagu, a u stvari je uplaลกeni ฤoveฤuljak, sa megafonom i kulisama koje padaju svud oko njega).

I poslednja radost mu je ostala – da podmeฤ‡e klipove u toฤkove i otrov u ฤorbu svojim protivnicima/pobednicima, da zloupotrebljava poslednje trenutke svog prisustva ma gde dalje od Spuลพa, poslednje taฤke njegovog sunovrata…

Pa je u drลพavnu sluลพbu na brzinu gurnuo ฤitavu armiju svojih ฤauลกa i plaฤ‡enika, buduฤ‡ih insajdera u vladi i po sudovima, upravnim odborima, ministarstvima… koji ฤ‡e smiลกljeno koฤiti sve promene i „kvariti posao“ svojim novim pretpostavljenima.

Lukavo je smislio neoฤekivano (i nelegalno) ukidanje agremana i gostoprimstva srpskom ambasadoru u Crnoj Gori, Vladimiru Boลพoviฤ‡u, i to u poslednjih par dana postojeฤ‡e tehniฤke vlade u odlasku. Ostavljajuฤ‡i tako (preko Darmanoviฤ‡a) vruฤ‡ krompir novoj vladi i tako joj odredivลกi prve dane ovako nasleฤ‘enim sukobom sa zvaniฤnim Beogradom.

A poลกto se u meฤ‘uvremenu upokojio mitropolit Amfilohije, Crna Gora je ostala skoro istovremeno bez duhovnog poglavara i srpskog ambasadora, a sa ubaฤenim Milom, kao joลก-uvek-predsednikom.

Voลกtanim, ali, ipak, predsednikom.

Ali, to je sve samo vrh ledenog brega onoga ลกto danonoฤ‡no radi nekadaลกnji Gospodar i „umalo bog“, nastavljajuฤ‡i svoju borbu protiv svega srpskog, od njega nezavisnog i pravoslavnog.

Oseฤ‡a i on da su to samo nemoฤ‡na ritanja, ali makar da oseti kako „joลก traje“ u stolici vrhovnog Gospodara.

Najnoviji potez iz ovog repertoara su bezoฤni napadi na onog ko ne moลพe da mu odgovori. U pokuลกaju da mitropolita Amfilohija, ali i ฤitav „Episkopski savjet“ sa ovih prostora laลพno optuลพi kako su zajedno, u etapama, navodno pripremali otcepljenje Mitropolije crnogorsko-primorske od Srpske Pravoslavne Crkve.

To je zaista bila ona kap koja je prevrลกila svaku meru.
I tu viลกe nije bilo prostora za ฤastan uzmak i izbegavanje oลกtre rasprave na ovako u medijima pokrenutu temu.

Sad Milo moลพe da pokuลกa da izazove svaฤ‘e izmeฤ‘u uฤesnika Litija, insinuacijom da je liฤno on u toboลพnjem dogovoru sa mitropolitom Amfilohijem urgirao za organizaciju „Episkopskog savjeta“ – navodnog poฤetka uspostavljanja nekog ovdaลกnjeg malog „Svetog Arhijerejskog Sabora“ koji bi delovao u regionu oko crnogorske drลพave. I, po Milu, tragao za priznanjem od strane SPC i autokefalnoลกฤ‡u, preko carigradske Patrijarลกije.

Ova kleveta je ubrzo uslovila odgovarajuฤ‡u reakciju vladike Budimljansko-nikลกiฤ‡kog Joanikija, koji je precizno i bez okoliลกanja izrekao svoj sud o laลพima i spletkama jedinog nekrลกtenog vladara u istoriji koji je poลพeleo da bude i vrhovni duhovni i svetovni Gospodar, istovremeno ateista – i osnivaฤ hriลกฤ‡anske Crkve!

Sve to je ispalo nepokolebljivo, bez „izbegavanja odgovora“ i maglovitosti u objaลกnjavanju, bez trunke kompromiserske i kukaviฤko-„pomiriteljske“ retorike, a kroz posebno nadahnuฤ‡e episkopa Joanikija u ovom vaลพnom svedoฤenju: pravoj pravcatoj arhijerejskoj Poslanici koja je prekinula nagaฤ‘anje i stvari vratila u jedino moguฤ‡i prostor istine.

Tako se to radi!

Jer bez konaฤnog obraฤuna sa onim koji je privremeno ujedinio protiv sebe sve tri kolone u zajedniฤkoj Litiji, Crna Gora neฤ‡e imati buduฤ‡nost.

Sve naizgled „tehniฤke“ stvari moraju da budu u funkciji „suลกtinskih“ – i osvajanje institucija iznutra (do poslednjeg ฤoveka u njima) postaje jedini moguฤ‡i put za neophodno razlikovanje forme i suลกtine.

Kao posle svake diktature.

Litija se tako simboliฤno nastavlja kroz ovo obraฤ‡anje, „bez rukavica“, omiljenog vladike u Crnoj Gori (i ฤitavom srpstvu) – Hristovom vernom narodu.

Ne smeju se dati svetinje (kao ลกto je „tvrdom verom“ obeฤ‡ano), a jedna od tih svetinja je i drลพava u novom sastavu, baลก kao i kosovski i svetosavski zavet SPC i raskoลกno Predanje stare njegoลกevsko-petroviฤ‡evske Crne Gore.

Svetinje su zaลกtiฤ‡ene voljom i junaลกtvom naroda u Crnoj Gori (i po Promislu Boลพjem). To se neฤ‡e viลกe menjati.
Nikad.

Izvor: Fejsbuk

Podjelite tekst putem:

4 thoughts on “Za Hristom ili za Milom

  1. Sveti Nikolaj ลฝiฤki : โ€ž Oฤevi dugovi padaju na sinove , unuke i praunuke sve do ฤetvrtog kolena“ . Mi smo se veliฤanstvenim Molitvenim Litijama u Crnoj Gori pokajali pred Gospodom naลกim Isusom Hristosom i skinuli dugove koji su pali na nas , kada su se ฤ‘edovi i oฤevi naลกi odrekli Boga . Sada na kolena i molitva , Gospod nas je primio pod desno krilo . Blagoslov se ne dobija za ceo ลพivot , to je borba svaki dan protiv zla . Nepomeniฤkog slugu Mila Radovanovog ฤukanoviฤ‡a treba puลกtiti da ga voda odnese . Napomenuo bih da je njegov otac Radovan bio Predsednik vrhovnog suda Crne Gore ’70-tih godina proลกlog veka , kada su komunisti sruลกili Njegoลกevu zavetnu grobnu crkvu ( kapelicu) na Lovฤ‡enu . Tako je Njegoลกevo prokletstvo palo na Mila i Aca , a bogami i na sve nas dok je ne obnovimo .

    11
    1. โ€ฆโ€ฆโ€ฆโ€ฆโ€ฆVeliki pozdrav za gospodina Bokana , zadovoljstvo je ฤitati i sluลกati tvoja pametna izlaganja .Za Krst ฤasni i slobodu zlatnu !!!

  2. Dragoslave, hvala ti na ovim tvojim divnim tekstovima, ali mi imamo i ovde u Srbiji jednog slicnog polu-boga, koji zeli da postane bog.
    Amfilohije, Atanasije, Joanikije i mnoge nase umne glave su jasno definisale svoj stav u vezi tog polu-boga.
    Bivsi radikal ni slucajno zavredjuje nase poverenje i postovanje. cak suprotno, a ti si se odlucio na tisinu.

    7
    5
  3. Ispuลกio ga je rastoฤki lupeลพ. Svjestan je poraza, ali se batrga i pokuลกava da se kotrlja uz brdo. Iako na samrti i dalje laje, prijeti… i priprema teren za bjekstvo. Neฤ‡e ga spasiti ni Bog otac na ovom svijetu, na onom drugom – kako mu se zalomi.

    35

Ostavite odgovor

Vaลกa adresa e-poลกte neฤ‡e biti objavljena. Neophodna polja su oznaฤena *