Za Hristom ili za Milom
1 min read
Dragoslav Bokan
Piลกe: Dragoslav Bokan
Laลพni „bogovi“ u umiลกljaju misle za sebe da su besmrtni i da sve oko njih sluลพi samo kao liฤno pozoriลกte u kome on (i jedino on) postavlja glumce i statiste, menja dekor, diriguje orkestrom, odreฤuje repertoar i upravlja ovim sablasnim marionetskim teatrom.
Tako beลกe u Milovoj Crnoj Gori pretvorenoj u Montenegro, bliลพi Zagrebu i Priลกtini nego Beogradu.
Posebno je to tako bilo pred svake izbore i onaj nameลกteni referendum kojim je dobio oproลกtaj za svoje duvanske grehe od evropskih gospodara (po cenu odvajanja od Srbije i stvaranja jedne srboลพderske zapadne kolonije).
Izbori su bili posebno skupi i raskoลกni spektakli, sa vatrometom, konfetama i koferima punim evra.
I tu se sve unapred znalo, i poฤetak i kraj ovih marketinลกkih produkcija.
Politiฤko pozoriลกte je zatim, nakon izbora, imalo, svaki put, neลกto manje ambiciozan (tekuฤi) repertoar, uglavnom diktiran od strane Gospodara.
Na sreฤu, falsifikat realnosti je ove godine bio suoฤen sa neฤim potpuno suprotnim i zaista veliฤanstvenim, a iz naizgled sliฤnog ลพanra.
„Na otvorenom“ su poฤele, u svim vremenskim i policijskim uslovima, spontano organizivane svetosavske i „svetigorske“ Litije. Van zidova Milovog pozoriลกta (velikog kao ฤitava Crna Gora) i u potpuno drugom duhu osmiลกljene i provedene.
Sa Hristom kao svojim jedinim Gospodarom i autoritetom.
Odjednom su oni iz Milove ekipe morali da izaฤu iz tople i udobne jazbine i da se suoฤe sa svojim konkurentima, koji se nisu bojali pretnji, ni hrlili za keลกom. Nisu pristajali na uobiฤajenu dramaturgiju montenegrinskih ลกtapova i ลกargarepa, niti u ruku ljubili ikog – sem Hristovih sveลกtenika.
Tako da su „gazdino“ pozoriลกte i njegove kartonske, propagandne kulise odjednom otkriveni i obznanjeni javnosti.
Zato nikad nije odigrana ona najnovija i najvaลพnija predviฤena premijera proglaลกenja don Mila za svedrลพivog Prvosveลกtenika, reลกenog da se pokaลพe moฤnijim od Crkve i Svete Trojice, ali i mitropolita CPM i patrijarha SPC.
Propali su planovi brojanja i pripajanja hiljada i hiljada kvadrata crkvenog zemljiลกta, kao u uzor-predstavi o laลพnom caru ล ฤepanu Malom iz davnog crnogorskog repertoara, koji je sada, uz laลพnu imperatorsku, trebao da dobije i isto tako laลพnu „crkvenu krunu“ (onog koji se za sve pita i o svemu odluฤuje), sa doslovno boลพijim ingerencijama.
Sve te namere i suludi planovi su najednom propali i to bez uplitanja ma koje ovozemaljske sile. „Samo“ Bog i Njegov narod su izaลกli na brisani prostor – i naprosto zbrisali bahatog neprijatelja pobedniฤkom kombinacijom hriลกฤanske i „gandijevske“ strategije.
Bez ijednog urlika, kamena i metka sa prestola je oteran faraonski polubog, i to jednom zauvek, za vjek i vjekova.
I sada je onemoฤali eks-Gospodar ostao joลก samo kao vampirolika voลกtana figura bez ikakve prave snage, dotrajali predsednik njemu suprotstavljene vlade i naroda. Ostajuฤi i bez oฤekivane podrลกke sa Zapada. Poput „ฤarobnjaka iz Oza“ iz moderne ameriฤke bajke (ลกto samo glumi svoju nepostojeฤu snagu, a u stvari je uplaลกeni ฤoveฤuljak, sa megafonom i kulisama koje padaju svud oko njega).
I poslednja radost mu je ostala – da podmeฤe klipove u toฤkove i otrov u ฤorbu svojim protivnicima/pobednicima, da zloupotrebljava poslednje trenutke svog prisustva ma gde dalje od Spuลพa, poslednje taฤke njegovog sunovrata…
Pa je u drลพavnu sluลพbu na brzinu gurnuo ฤitavu armiju svojih ฤauลกa i plaฤenika, buduฤih insajdera u vladi i po sudovima, upravnim odborima, ministarstvima… koji ฤe smiลกljeno koฤiti sve promene i „kvariti posao“ svojim novim pretpostavljenima.
Lukavo je smislio neoฤekivano (i nelegalno) ukidanje agremana i gostoprimstva srpskom ambasadoru u Crnoj Gori, Vladimiru Boลพoviฤu, i to u poslednjih par dana postojeฤe tehniฤke vlade u odlasku. Ostavljajuฤi tako (preko Darmanoviฤa) vruฤ krompir novoj vladi i tako joj odredivลกi prve dane ovako nasleฤenim sukobom sa zvaniฤnim Beogradom.
A poลกto se u meฤuvremenu upokojio mitropolit Amfilohije, Crna Gora je ostala skoro istovremeno bez duhovnog poglavara i srpskog ambasadora, a sa ubaฤenim Milom, kao joลก-uvek-predsednikom.
Voลกtanim, ali, ipak, predsednikom.
Ali, to je sve samo vrh ledenog brega onoga ลกto danonoฤno radi nekadaลกnji Gospodar i „umalo bog“, nastavljajuฤi svoju borbu protiv svega srpskog, od njega nezavisnog i pravoslavnog.
Oseฤa i on da su to samo nemoฤna ritanja, ali makar da oseti kako „joลก traje“ u stolici vrhovnog Gospodara.
Najnoviji potez iz ovog repertoara su bezoฤni napadi na onog ko ne moลพe da mu odgovori. U pokuลกaju da mitropolita Amfilohija, ali i ฤitav „Episkopski savjet“ sa ovih prostora laลพno optuลพi kako su zajedno, u etapama, navodno pripremali otcepljenje Mitropolije crnogorsko-primorske od Srpske Pravoslavne Crkve.
To je zaista bila ona kap koja je prevrลกila svaku meru.
I tu viลกe nije bilo prostora za ฤastan uzmak i izbegavanje oลกtre rasprave na ovako u medijima pokrenutu temu.
Sad Milo moลพe da pokuลกa da izazove svaฤe izmeฤu uฤesnika Litija, insinuacijom da je liฤno on u toboลพnjem dogovoru sa mitropolitom Amfilohijem urgirao za organizaciju „Episkopskog savjeta“ – navodnog poฤetka uspostavljanja nekog ovdaลกnjeg malog „Svetog Arhijerejskog Sabora“ koji bi delovao u regionu oko crnogorske drลพave. I, po Milu, tragao za priznanjem od strane SPC i autokefalnoลกฤu, preko carigradske Patrijarลกije.
Ova kleveta je ubrzo uslovila odgovarajuฤu reakciju vladike Budimljansko-nikลกiฤkog Joanikija, koji je precizno i bez okoliลกanja izrekao svoj sud o laลพima i spletkama jedinog nekrลกtenog vladara u istoriji koji je poลพeleo da bude i vrhovni duhovni i svetovni Gospodar, istovremeno ateista – i osnivaฤ hriลกฤanske Crkve!
Sve to je ispalo nepokolebljivo, bez „izbegavanja odgovora“ i maglovitosti u objaลกnjavanju, bez trunke kompromiserske i kukaviฤko-„pomiriteljske“ retorike, a kroz posebno nadahnuฤe episkopa Joanikija u ovom vaลพnom svedoฤenju: pravoj pravcatoj arhijerejskoj Poslanici koja je prekinula nagaฤanje i stvari vratila u jedino moguฤi prostor istine.
Tako se to radi!
Jer bez konaฤnog obraฤuna sa onim koji je privremeno ujedinio protiv sebe sve tri kolone u zajedniฤkoj Litiji, Crna Gora neฤe imati buduฤnost.
Sve naizgled „tehniฤke“ stvari moraju da budu u funkciji „suลกtinskih“ – i osvajanje institucija iznutra (do poslednjeg ฤoveka u njima) postaje jedini moguฤi put za neophodno razlikovanje forme i suลกtine.
Kao posle svake diktature.
Litija se tako simboliฤno nastavlja kroz ovo obraฤanje, „bez rukavica“, omiljenog vladike u Crnoj Gori (i ฤitavom srpstvu) – Hristovom vernom narodu.
Ne smeju se dati svetinje (kao ลกto je „tvrdom verom“ obeฤano), a jedna od tih svetinja je i drลพava u novom sastavu, baลก kao i kosovski i svetosavski zavet SPC i raskoลกno Predanje stare njegoลกevsko-petroviฤevske Crne Gore.
Svetinje su zaลกtiฤene voljom i junaลกtvom naroda u Crnoj Gori (i po Promislu Boลพjem). To se neฤe viลกe menjati.
Nikad.
Izvor: Fejsbuk
Sveti Nikolaj ลฝiฤki : โ Oฤevi dugovi padaju na sinove , unuke i praunuke sve do ฤetvrtog kolena“ . Mi smo se veliฤanstvenim Molitvenim Litijama u Crnoj Gori pokajali pred Gospodom naลกim Isusom Hristosom i skinuli dugove koji su pali na nas , kada su se ฤedovi i oฤevi naลกi odrekli Boga . Sada na kolena i molitva , Gospod nas je primio pod desno krilo . Blagoslov se ne dobija za ceo ลพivot , to je borba svaki dan protiv zla . Nepomeniฤkog slugu Mila Radovanovog ฤukanoviฤa treba puลกtiti da ga voda odnese . Napomenuo bih da je njegov otac Radovan bio Predsednik vrhovnog suda Crne Gore ’70-tih godina proลกlog veka , kada su komunisti sruลกili Njegoลกevu zavetnu grobnu crkvu ( kapelicu) na Lovฤenu . Tako je Njegoลกevo prokletstvo palo na Mila i Aca , a bogami i na sve nas dok je ne obnovimo .
โฆโฆโฆโฆโฆVeliki pozdrav za gospodina Bokana , zadovoljstvo je ฤitati i sluลกati tvoja pametna izlaganja .Za Krst ฤasni i slobodu zlatnu !!!
Dragoslave, hvala ti na ovim tvojim divnim tekstovima, ali mi imamo i ovde u Srbiji jednog slicnog polu-boga, koji zeli da postane bog.
Amfilohije, Atanasije, Joanikije i mnoge nase umne glave su jasno definisale svoj stav u vezi tog polu-boga.
Bivsi radikal ni slucajno zavredjuje nase poverenje i postovanje. cak suprotno, a ti si se odlucio na tisinu.
Ispuลกio ga je rastoฤki lupeลพ. Svjestan je poraza, ali se batrga i pokuลกava da se kotrlja uz brdo. Iako na samrti i dalje laje, prijeti… i priprema teren za bjekstvo. Neฤe ga spasiti ni Bog otac na ovom svijetu, na onom drugom – kako mu se zalomi.