Vrijeme srama: Migo i obelisk
1 min read
Slavoljub Migo Stijepović
Slavoljub slavi obelisk podignut (kako čitamo na portalu kojeg, vaistinu, nemam namjeru reklamirati, stohiljada i jedan razlog imam za to, a i sramota je sloviti o takvom portalskom, objektivnom informisanju, i bla bla bla…) u čast istorije crnogorskog pregalaštva ka metafizičkom slobodarstvu u ondašnjim vremenima smrti, jada i svakojakog sostradanija – poručuje razgovorom trojac: Migo, Princ i Dimitrije.
Petrovići bijahu vertikalna loza (kroz koju još strujahu izvanebesnije čestice), koja se sa hiljadustrukom tamom tukla prsa u prsa. Bijahu to lebdeći bojevi u kojima je ovaj korotni kamen tretiran kao ništa manje do nastavak oživljenog oružja koji iz njega bi isklesan. Golorukim vucima sa pelinom pod jezikom, sve bijaše oružje: ljeskov prut, zmajeva kopriva, pancir vuna… Bijahu to, dakle, bojevi koji su svojoj nepotkupljivošću od istorije pravili pjesmu sebi u spomen.
Njihova veličina, upravo je u tome: što god o tom viteštvu prozborili, sigurno je da nećemo pretjerati! Zaista, postoji, uvijek već, i ona munjevita, paralelna istorija koja ne pada u brlog raznim spekulacijama od kojih svaka na svoj način teži udovoljiti politikanskom pomodarstvu. Usukani, poludivlji čobani odbraniše u polumilenijskom sumraku ovu zmajevu kolijevku. Pa ipak, to ne sprečava pepku od ministra vojske da danas ljubezno ljubaka dupe natovskim dilberima! Pojavljuje se kao tragedija, a ponavlja kao farsa – neko je znao ovako znao definisati istoriju.
Nema dileme, i danas se Slavoljub-srebroljub i incident u padežima, i kao gradonačelnik (što je, mora se priznati, nezahvalno kao svaki uslov koji pred nas postavlja istina), stopostotno slaže sa svim onim što je Njegoš (naša najmlađa ikona), pisao Osman-paši Skopljanu: „Ja bih rad da sam se malo docnije rodio, jer bih vidio svoju braću đe su se sebe i svojijeh spomenuli i đe javno pred svijetom kazali da su oni dostojni praunuci i potomci starijeh vitezovah našega naroda.“
E, sad, kao političar i glava glavnog grada (i kao izvjesni Slavoljub – ime mu ga samo kazuje – „naš“ šerif slavije pretke i vitezove od svobodijade, ne samo obeliskom, nego prije i uvijek agitovanjem za prvoizabrani DPS, jer ko bolje, odanije i zahvalnije služi staroj Černoj Gori na ponos od pomenute strit ekipe, pa oni su narod iz komunističkog nekrsta pravac u istinom osveštana nebesa vinuli…
Svakim svojim potezom, bilo da se radi o miloizovanoj maloj ili velikoj rokadi unutar partijskih redova, itd. – od slobodnog glasanja za nedavno poskidani imunitet frontovcima u više nego slobodnoj Skupštini gdje ON dolazi sa kravatom u ruci – ova strit ekipa to potvrđuje, budući da nas u sopstvenoj državi učiniše manjinom u odnosu na manjine… Jeste, pa to ti je demokratija, i ono ti je Migo koji danonoćno pokraj obeliska pravi selfije. Sa princom koji se zlopati sa crnogorskim, pardon, u Sarajevu nedavno preimenovanim, zajedničkim jezikom, koji, Migo to najbolje zna, ima isuviše mnogo pridjeva. Osam, ako brojimo i gramatički fenomen kakav je Migo.
(Sloboda za Čađa)
Migo je svojim zemljacima od kojih, pretpostavljam, ne smije živ da se čuje, dao po 50 taxi licenci i toliko izvoda iako su mu legalni taxisti prijavili da na ulicama na svakog legalnog radi barem 7 nelegalnih taxi vozača u takođe nelegalnim vozilima. Da ne bude zabune, ti taxisti rade u brendiranim autima koja se ni po čemu ne razlikuju od legalnih taxi vozila. U tim i takvim vozilima radi više od 1500. neprijavljenih radnika. Treba li napomenuti da inspekcija rada, koja je direktno pod Migovom kontrolom, nikada nije izašla na ulicu da provjeri bofl ugovore o radu koje su im novopečene gazde (bivši kriminalci) podijelile da pokazuju komunalnoj inspekciji. Jedan broj komunalnih inspektora je i sam radio za tih nekoliko privilegovanih podgoričkih gazda (naravno, bez osiguranja i ikakvih prava).
on je Migo od bicikljističkih staza. za spomenik pitajte onu s 2 prezimena i riješenim stambenim pitanjem
Pa j nije da nije dobro legao ba trgu.
Ovo nisu spomenici ovog naroda. Oni ce nestati sa padom njihovih zlonamjernih kreatora. Gdje su Ranko, Nikolaidis, Brkovici i ostala bagra da osude podizanje spomenika dokazanom djeceubici. Ne zaboraviti ovu ideolosku, montenegrinsku olos.
Kakav mi je ovaj Migo presmijesan, kao neka karikatura. 🙂